Četvero mladih umjetnika na samostalnim izložbama u HDLU
U Domu hrvatskih likovnih umjetnika sinoć je zavladalo uzbuđenje kakvo bi se češće trebalo vidjeti u hrvatskim muzejima i galerijama. Možda je to zbog toga jer su otvorene čak četiri samostalne izložbe, različitih tema, karatera i umjetničkih medija, koje predstavljaju radove mladih suvremenih umjetnika. Cjelokupno događanje podržala je javnost i likovna struka te će, bez sumnje, HDLU i narednih tjedana biti vrlo dobro posjećen.
Umjetnica i animatorica Ivana Jurić izložbom Ko’laž predstavila je kolaže, skulpture i film Déjà vu. U ovim radovima autorica poseže u sjećanja iz djetinjstva i, prikazujući fragmente vlastite intimne priče koji su vidljivi u elementima poput slavonske nošnje i pejzaža Kopačkog Rita, želi aktivirati i promatračeve uspomene, strahove i fascinacije. Zaokuplja je motiv dječjih lutaka i njihovih nevinih neizvještačenih lica koje su obavijene mračnom i pomalom zastrašujućom krinkom. U predgovoru izložbe Feđa Gavrilović ističe kako su dva velika Talismana, viseće skulpture s raskomadanim lutkama, tretirane poput afričkih idola u koje plemena zabijaju čavle kako bi oni na sebe preuzeli sve zlo koje treba snaći pojedinca ili zajednicu. I u filmu i skulpturi, lutke pokušavaju uspostaviti komunikaciju s prirodnim silama, čime ovi radovi dobivaju priziv drevnog i iskonskog elementa te stvaraju kolažirane vizije koje nadilaze osobne preokupacije i prelaze u univerzalno preispitivanje ljudskog poretka.
U serijalu grafika malog formata naslovljenog Suočavanje s ribama Admira Mujkića također je vidljivo posezanje u filozofiju života, na ponešto suptilniji i nježniji način. Mujkić stvara novi imaginarni svijet koji je prožet blagim optimizmom i infantilnim pogledom na svijet koji ga okružuje: lebdeće zemlje s raskošnim građevinama i bajkovite kuće koje plutaju u nedefiniranom prostoru prikaz su jedne svijetle životne vizije. Svaki, pa i najmanji element u grafici, izveden je nevjerojatnom preciznošću i predanošću, Faruk Šehić u predgovoru dodaje čak pridjev filigranski, u želji da autor i sebi i drugima približi i razjasni postojeći svijet. Zanimljive su prostorne instalacije s motivom niza riba koje promatrača uvode u spomenuti imaginarni svijet grafike i koje se pojačavaju dojam bajkovitosti i mogućnost doslovnog uranjanja u umjetnikov svijet, pa onda i u onaj vlastiti.
I treća izložba Promatrači prožeta je notom autorova obnavljanja sjećanja. Autor Mario Romoda rekreira stare obiteljske fotografije koje su, u umjetničkoj i kreativnoj intervenciji, prenesene na platna i tematiziraju događaje iz autorova života koji su mu od posebna značenja, poput vjenčanja, sprovoda i svinjokolje. Takvi trenuci iz seoskog života nastoje se sačuvati u jednom bezvremenskom trenutku koji je uvučen u univerzalni smisao. Primjerice, figurama u sceni vjenčanja dodana je maska u kojoj su naznačeni bljeskovi i crnina, što podsjeća na viziju svemirskog prostranstva i prostora koji je beskonačan i nedefiniran. Promatraču je tako dana mogućnost da istovremeno osvijesti vlastiti trenutak ili događaj koji živi u njegovu sjećanju i shvati svojevrsnu autorovu nostalgiju za svijetom koji će oduvijek biti dio njega, iako nužno više ne živi u njemu.
Posljednja izložba je ona Vice Tomasovića Horror vacui – Ex nihilo, ujedno i moj osobni favorit. Vizualno najatraktivnija izložba od spomenutih, suvremena je reinterpretacija pojma horror vacui (strah od praznog prostora) koji je obilježio umjetnost romanike. Romaničko slikarstvo (kao i skulptura) je ovisno o arhitektonskom prostoru, što znači da se radi uglavnom o freskama, vitrajima ili oslikanim oltarnim pločama i sanducima. Baš kao i u romaničkom slikarstvu, autorova platna popunjena su šarenim fantazmagoričnim bićima, neobičnim ribicama i morskim bićima, puževima, kornjačama i kukcima koji se guraju, preklapaju, lebde jedni iznad drugih u nedefiniranom organičkom prostoru. Takva osobna fantazija uvlači promatrača u posebno kreirani vizualni univerzum koji je na trenutke duhovit, na trenutke pomalo zastrašujuć, a onda ponovno bezopasan i dobrodućan, baš kao i život. Kada se nađe pred takvom vizijom, promatraču su dane bezbrojne mogućnosti povezivanja i iščitavanja bujnosti i vitalnosti vrtloga u koje su utopljene figure i koje sugerira slikarsko platno. Nevjerojatan je i detaljizam oblika i tonova boja na svakome od fantastičnih prikaza.
Izložbe su otvorene do 5. lipnja 2016. godine.
