novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Nataša Radušić (Cinkuši): „Veselimo se koncertu jer ćemo snimati materijal za novi spot”

cinkuši
Foto: Darko Drinovac
Vrijeme čitanja: 4 minute

Kraj je još jedne glazbom bogate godine. Pandemijske (ne)prilike su iza nas, koncerata je opet bilo toliko da se pažljivo biralo na koji otići, a u Zagrebu smo stvarno imali prilike svjedočiti brojnim zanimljivim nastupima domaćih i stranih izvođača. Kad je već tako, onda je red da 2022. godinu ispratimo – koncertom. I to ne onim koji će se odvijati na samo Silvestrovo, kada nam pažnja i neće biti toliko na glazbi, već onim koji će se dogoditi sutra, 30. prosinca, u Močvari. Kao i nekoliko prethodnih godina u ovo vrijeme, koncert će održati Cinkuši, a svima je jasno kako će možda i najbolja blagdanska zabava biti upravo večeras u Močvari.

Ako vam je potrebno objašnjavati zbog čega je to tako, onda nikada niste bili na koncertu Cinkuša. Oni koji su bili znaju da se Cinkuše ne naziva bez razloga ‘folk punk’ bendom. Oni oživljavaju Petricu Kerempuha i zagorske pjesme u beskompromisnom izdanju s nevjerojatnom dozom energije, a s obzirom na dugotrajnost benda, može se reći kako su praktično desetljećima jedan od najboljih koncertnih bendova u Hrvatskoj.

Cinkuši svoje blagdanske koncerte u Močvari održavaju nekoliko posljednjih godina, a uoči ovog aktualnog porazgovarali smo s Natašom Radušić.

Vaš novogodišnji, ili kako to volite nazvati “međubožićni” koncert u Močvari je već postao svojevrsna tradicija. Što je to magično što veže Cinkuše i Močvaru u ovo doba pa u pravilu na vašim koncertima imamo najbolju blagdansku zabavu?

Baš godi uhu i milo nam je čuti da se pročula priča o „tradicionalnom” koncertu Cinkuša u Močvari. Tim više jer oni koji pričaju znaju kaj mogu očekivati na „međubožičnoj priredbi”. Netom prije nego mine godina, kad pozavršimo poslove koje planirasmo ili odustanemo od dotičnih i prebacimo ih u neku bližu budućnost sljedeće godine. To jednostavno treba proslaviti uz dobru mjuzu i dragu ekipu. … A Močvara je vaša i naša.

Cinkuši su posljednji album, „Krava na orehu”, objavili još 2017. godine. Pripremate li neki novi materijal? Hoćemo li na ovom koncertu čuti i neke nove pjesme?

Poznati smo po tome da se ne žurimo s novim materijalima tako da je od „Krave” prošlo pet godina. Pretpostavljamo da su već svi navikli na taj tempo i da nam nitko neće zamjeriti. Veselimo se ovom koncertu jer ćemo snimati materijal za novi spot na pjesmu Komu majka beli kolač pečeš. Možda ste ju već i čuli, malo smo ju brusili pred publikom na zadnjih par koncerata. Režiser je Darko Drinovac, autor većine naših spotova na koje smo s razlogom ponosni.

Često vas se povezuje sa sintagmom ‘folk punk’ zbog beskompromisnosti koje nudite u svojoj glazbi, posebno na koncertima. S obzirom na to da godine ne miruju, koja je vaša tajna, kako održavate formu za nastupe?

U duhu totalne posvećenosti nastupu držimo se strogog režima prehrana – spavanje – meditacija. Poželjno je puno friškog zraka i k tome pripadajući teški fizički rad.

Cinkuši već duže vremena rade glazbu za različite kazališne predstave i filmove. Kako je došlo do toga, kako ste počeli s tim radom? Koja je razlika u radu kazališne/filmske glazbe u odnosu na onu “bendovsku”?

Ispada da nam samo glazba nije dovoljna. Počeli smo se igrati performansima, a nekako je glas stigao i do drugih umjetnika koji su u kazalištu, filmu, plesu… Nastupali smo u „Hamletu” s Histrionima Zlatka Viteza, letjeli na Mjesec prije 20 godina, Rajko Pavlić je složio izvrsnu koreografiju za dvije plesne predstave, svirali smo u ZKM-u na „Čovjeku koji je spasio Europu” Rene Medvešeka, dogodila se suradnja i s predstavom Dražena Ferenčine „Pred smrt” kao i s „Gruntovčanima” u Kerempuhu u režiji Svrtan/Minković.

O sljedećem se baš ne zna puno, no s fenomenalnom ekipom hrvatske svemirske agencije „NAŠE” odaslali smo raketu na Jupiterov mjesec Europu. Slijedom te uspješne istraživačko mirovne ekspedicije nedugo nakon toga, otprilike 30 dana, Hrvatska je, kao što znamo, primljena u veliku zajednicu. No vratimo se pitanju: Kad je rad više “bendovski” komunikacija je već uštosana, a nagrade su slađe poput Oktavijana za animirane filmove „Ciganjska” i „The Raft” našeg bubnjara Marka Meštrovića. Glavno je da „naručitelji” znaju zašto zovu Cinkuše kao i da se držimo osnovne postavke; da smo svi skupa spremni maštovito i profesionalno pozabaviti se novim projektom.

Radili ste i glazbu za, možemo ga tako nazvati, ‘zagorski’ film „Nosila je rubac črleni”, koji za sada ima dobar prijem kod publike i kritike. Možete li reći nešto više o tom filmu i radu na glazbi? Hoćete li objaviti i cijeli album kao soundtrack za taj film s obzirom na to da je izašao prvi spot za pjesmu Ptičekova svadba?

Suradnja na filmu po scenariju Sandre Antolić, u režiji Gorana Dukića aktivno je krenula taman kad je cijeli svijet zaštopala korona. Bilo je uzbudljivo raditi u tim okolnostima, stvarati glazbu, snimati pa čak i malo glumiti kad je trebalo. Prvi plan je bio da Cinkuši rade songove, a za score je bio zadužen Marko First, naš violinist, no na kraju smo malo ispremiješali zadatke.

Glazbene ideje stvarale su se prije slike, poslije se pak prepravljalo kako su pristizali dijelovi montaže. Marko Meštrović je pomagao oko animacije koje također ima u filmu. Čini se da je univerzalna duhovito ispričana priča o malim ljudima i njihovim gombanjem s problemima u životu dobro prihvaćena. I drago nam je da je na kajkavskom. Film je na PFF osvojio nagradu publike, a Ljubo Zečević nagradu za najbolju sporednu ulogu. Opcija o soundtracku je još uvijek otvorena, tko zna…

Prisutni ste na domaćoj etno/world music sceni praktično od njenog početka. Jedno vrijeme se na toj sceni nije pojavljivalo puno novih glazbenika, a posljednjih godina izgleda da se sve mijenja. Imate li nekog od novih izvođača koji vam se sviđa i zašto?

Tradicija i te kako živi u mladima. Mimika Orchestra okuplja oko sebe mlade i školovane glazbenike. Oni spadaju u mladu generaciju koja grebe po tradiciji i uspješno je primjenjuje.

Nastavno na prethodno pitanje – čini nam se da je sve više glazbenika iz drugih žanrova odlučilo posezati za tradicijskim motivima u svojoj glazbi.

Oduvijek su glazbenici posezali za tradicijskim motivima. Nakon 1987., kad je ustanovljen World Music, počinje sve veće komercijalno zanimanje za tu scenu i srećom se u tom WM vagonu, osim znanih imena, našlo mnogo malih, začudnih i osebujnih pojava iz cijelog svijeta.

Činjenica je da domaći etno/world music izvođači nisu previše poznati u svijetu iako imaju dosta toga za ponuditi. Što mislite zbog čega je tako? Tko bi trebao raditi na promociji naše etno glazbe van granica Hrvatske?

Najbolji menadžer bio bi Sveti Petar, a uz asistenciju ministrice kulture i odjela za world music.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari