“Crash” (Charli XCX): Kad Charli najavi jako Pop album, odazoveš se!

Charli XCX… Na spomen tog umjetničkog imena mozak mi u ostatak tijela pušta i šalje uzbuđenje, pomišljam na ples, klubove, trenutačne i intenzivne ispade kreativnosti, možda i na seks. Nije nepoznanica da je Charli XCX (punog imena Charlotte Aitchison) uvijek znala sklepati turbo kreativni pop hit i podići publiku na noge (sjetimo se I Love It, Fancy, Boom Clap ili Break the Rules), ali s novim albumom „Crash” njeno će se ime dodatno zacementirati uz pojam hitmakerice.

Album je posvećen tragično preminuloj SOPHIE, sada već legendi suvremene eksperimentalne elektronike koja je s Charli intenzivno radila na EP-u „Vroom Vroom”, ali i poništenom trećem studijskom izdanju.

„Crash” inspiraciju crpi iz synth-popa 80-ih i power popa, a govori o neuobičajenom viđenju ljubavnih odnosa, introspekciji i autodestrukciji te bilježi novu eru Charli XCX, na njenom najboljem izdanju do sada. I posljednjem u sklopu ugovora pjevačice s izdavačem Atlantic Records. Kao inspiraciju za stvaranje albuma Charli navodi imena kao što su Janet Jackson, Cameo, Sister Sledge, Serge Gainsbourg, Steve Vai, Black Eyed Peas, Cyndi Lauper, Taylor Dayne, Boy Meets Girl i Belinda Carlisle.

Album je zvukom spreman za klub i divljanje, a tematski je kontrolirano emotivno rasulo. Ne zove se bez razloga „Sudar”. Pripremite se za ludu vožnju i dobru zabavu.

Promjena zvuka i najavni singl Good Ones

Charli XCX je „Crash” najavila jednom od svojih najboljih pjesama. Pretpostavljam da dobar dio njene publike nije očekivao ovako dobar najavni singl. U nepravedno i neobjašnjivo kratkih 2 minute 17 sekundi postavljen je odmak od donedavno joj omiljenog hyperpopa u smjeru synthwave, electropop i dance ludila.

Good Ones tumači nemogućnost održavanja zdrave veze, nezainteresiranost za dobre dečke, privlačnost destrukciji i “sjebavanju” (romantičnih odnosa) na podlozi sintesajzera koje je nemoguće ignorirati. Produkciju potpisuje Oscar Holter, jedan od članova Wolf Cousins, produkcijske kuće Maxa Martina. Zarazno, izravno i nekako bezobrazno zabavno.

U mračnom i morbidno zavodljivom spotu u režiji radišne i talentirane Hannah Lux Davis, Charli s hrpom plesačica izvodi niz koregrafija na sprovodu voljenog, ali i na ukopu i karminama. Tamno i upitno, ali oprostite, sasvim ikonično.

Suradnje i korištenje pop evergreena

“Poptastični” peti studijski albumi Charli XCX obogaćen je zanimljivim suradnjama iz svih kutaka glazbene industrije. Pjevačica iza sebe ima cijeli niz uistinu fora suradnji, ali svojoj diskografiji dodala je jednu sasvim posebnu. New Shapes s čuvenima Caroline Polachek i Christine and the Queens.

Suradnja, snimljena još prije pandemije, objedinjuje glazbene aure sve tri umjetnice, koje svaka na svoj način testiraju pop i što on treba predstavljati. Kod New Shapes mi je pohvalno to što, kod dijelova svake od pjevačica, pjesma postaje samo njihova i prilagođava im se, da bi se opet sjedinila u nešto svima trima prikladno na refrenima. Pjesma govori o nekonvencionalnoj ljubavi i pobijanju/zanemarivanju očekivanja druge strane u ljubavnom odnosu te predstavljanju sebe kao netipične osobe.

Druga vokalna suradnja na izdanju je singl Beg For You na kojem gostuje Rina Sawayama, čiji opasno dobar prvijenac lijepo molim da poslušate, a ako već jeste imate pusu od mene. Beg For You koristi beat i melodiju glasa s pjesme Cry For You švedske pjevačice September. Pjesma spada u UK garage i Eurodance, a Charli i Rina obgrljuju pop 2000-ih s posvetom houseu 90-tih. Početak me produkcijom podsjeća na You’ve Got The Love (Jamie xx Rework).

S obzirom na veličinu i evergreen status Cry For You, osjećam lirski podbačaj na Beg For You, ali hit faktora ne nedostaje. Previše euforije za stvarno proživljavanje teksta, puštaš glas umjesto suzu. Kao i s New Shapes na ovoj pjesmi obje umjetnice imaju prostora, autentičnosti i stava. Još jedna pjesma na izdanju koristi čari neke druge pjesme, a to je Used To Know Me s uzorkom Show Me Love (Robin S), za još povjetarca nostalgije.

Tko su krivci za novi zvuk?

U nekoliko navrata na izdanju sam osjetio utjecaj i prizvuk The 1975, što me podsjetilo da se družila s bendom i motiviralo da dodatno istražim producente. George Daniel (bubnjar i štošta drugo u The 1975) producirao je Crash, Selfish Girl i How Can I Not Know What I Need Right Now.

 Na albumu su radili i dugogodišnji suradnici A. G. Cook (koji s Charli remixirao 911 za „Dawn of Chromatica”), Lotus IV, Digital Farm Animals, Ian Kirkpatrick (Dua Lipa, Selena Gomez), Justin Raisen (Sky Ferreira, Angel Olsen, Yves Tumor), Sadpony, Ariel Rechtshaid (Madonna, Adele, Kelela, HAIM, Sky Ferreira), Daniel Lopatin a.k.a. Oneohtrix Point Never, Mike Wise (Allie X, Britney Spears) i Dopamine.

Probrana ekipa s Charli je stvorila novi, široj publici pristupačniji teren dance popa, koji zvuči isprobano, ali uzbudljivo, zahvaljujući elementima pop glazbe 80-ih i 90-ih. Od uzbudljivijih izdvojio bih emotivni kaos i tvrdi Funk otvarajuće Crash, pozdrav Flamencu na techno-pop bombi Lightning i miksu Funka 70-ih i Boogieja na iznenađujućoj i duhotivoj Yuck.

Karijerni značaj albuma

Pred koje desetljeće predstavljanje žene kao ljubavno i emotivno ovisne o muškarcu bilo je više manje opće prihvaćena stvar u ženskim pop pjesmama. Da se s vremenom u kojem živimo polako mijenjaju vrijednosti i uništavaju neučinkovite tradicije, razvidno je, tako to i prati pop narativ. Danas ćete rijetko u visokoj rotaciji naći pjesmu koju pjeva žena, a da baš jako zapomaže za muškarcem (boljom polovicom), što je prije bilo sveprisutno i/ili ciljano.

Međutim s Charli je na „Crash” stvar više privatne prirode, nego u dodvoravanju nekom novom, popularnom načinu razmišljanja i samostalnosti pojedinaca. Naglasak je na osobnom shvaćanju vlastite vrijednosti, prihvaćanju “mana” i manjku volje za objašnjavanjem postupaka. Toj samosvjesnosti i Charlinoj personi skrojen je vizualni identitet albuma kroz demonsku femme fatale, bezdužnu figuru i s motivima “totalki” automobila.

Karijerno, „Crash” za Charli XCX, nakon dokazano uspješnog vladanja s bezbroj žanrova i jednako plodonosnim eksperimentiranjem izvan popa, predstavlja prihvaćanje i povratak popularnijim pop strukturama, odnosno njegovim osnovama. Kako mi je nedavno rekla prijateljica portala Maja Hoić, „Album ima njezin ne-pop čudan potpis, ali ga je kanalizirala u pop”.

Slušljivost i zaokruženost albuma primjećuje se i u ponovnom traženju favorita na njemu, podjednakim uživanjem u slušanju singlica, hit materijala, kao i odmaranju uz manje nabrijane pjesme na izdanju. Charlottin glas vrišti i predstavlja novi pop, zvuči kao promjena, rizici, spreman je na sve, nosi gotovo sve pjesme i, ono najvažnije, zvuči slobodno.

Seksi sudar

Potencijalni problem izdanja je u trenucima kad se pokuša opustiti u novonastalom glazbenom terenu. Primjerice Twice ili Move Me gdje usporavanje na ovakvom albumu može djelovati pomalo zbunjujuće ili kao da spomenute pjesme ne pripadaju cjelini. Ili mi je pak nešto opušteno nespojivo s glazbom Charli XCX.

Prevelika težnja velikoj pop numeri na Used To Know Me, čiji sample dobro funkcionira, providna je s očitim ciljem postizanja velika pop pjesme. Suviše očito da bi uspjelo, ali sama Charli se referirala na to da pokušava napraviti “sellout” album. Bez obzira na navedeno, album zapravo nema loš trenutak i kad dojmom malo uspori, stav i preciznost u sentimentu indiferentnosti pokušat će izvući. Ipak, pjeva Charli, „You say I’m turning evil, I’ll say I’m finally pure”.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.