novo u kinu
14. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 3 minute Pet trilera, tri drame, dva horora te po jedan mjuzikl i znanstvenofantastični film izvanredan su recept za mjesec ljubavi prema svemu, a u našem slučaju, i prema filmovima!

JEBOTON
8. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 9 minute Upoznajte srce zagrebačke glazbene scene kroz JeboTon kolektiv – urbanu ekipu koja piše povijest. Od školskih klupa do Boogaloou, pratite put Jebtona u stvaranju alternativne scene.

Film

Kroz prizmu slavenske mitologije: „Čudesna šuma” i „Čarobnjakov šešir”

Čarobnjakov šešir i Čudesna šuma
Izvor fotografija: Foma knjige/foma.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute

Animirani film „Čudesna šuma” iz 1986. godine u produkciji Croatia Filma već je u trenutku svoga objavljivanja, zbog činjenice da je riječ o prvom hrvatskom, kao i jugoslavenskom, dugometražnom crtiću, postao instant-klasik, a sličnu je sudbinu doživio i njegov četiri godine mlađi nastavak naslovljen „Čarobnjakov šešir”.

Gledano iz današnje perspektive, međutim, nije teško primijetiti kako je ova duologija s godinama počela sve više padati u zaborav, osobito među ciljanom, najmlađom publikom kojoj jednostavnost njezine animacijske tehnike i efekti te dugi kadrovi kao da sve teže mogu zaokupiti pažnju u vremenu kojim vladaju multidimenzionalni digitalno generirani crtići u kojima se tisuće kadrova nižu u minuti, a koji svojim radnjama predstavljaju akcijske trilere u pravom smislu te riječi.

Velik osjećaj žalosti osjećam zato što klincima i klincezama osnovne poruke i pouke iz spomenutih animiranih filmova o borbi dobra protiv zla, vlastohlepnoj sebičnosti protiv drugarstva svojom univerzalnošću svakako mogu biti korisne i danas, baš kao što bi ona njegova složenija poruka mogla biti zanimljiva odraslijim gledateljima koji traže dublji smisao budući da bajke, pa tako i one filmske, izborom motiva uvijek odaju puno o folkloru i etnologiji podneblja u kojem nastaju.

Svjetsko, a naše

I animacijskim stilom i osnovnom fabulom „Čudesna šuma” jako podsjeća na svega četiri godine stariji crtić iz studija američkog CBS-a, „Faeries”, nastao po uzoru na istoimenu, prekrasnu knjigu najvećeg živućeg britanskog folklorista Briana Frouda.

Od načina prikazivanja začarane šume i zlokobnog zamka koji se nalazi u njezinom središtu i izdiže nad njom, preko kretnji likova koji kao da su hod trajno zamijenili plesom, pa do personificiranih sjekira i koplja kao najvjernijih sluga glavnog negativca, podudarnosti ovih dvaju filmova i više su nego očite, no budući da „Faeries” kod nas nikad nije prikazivan vjerojatnost da je riječ o neovjerenoj posudbi nečijeg intelektualnog vlasništva znatno se smanjuje.

Time se istodobno povećava mogućnost za ponovnim dokazivanjem Jungovih tvrdnji o arhetipovima kao učestalim simbolima koji potvrđuju univerzalnost poruka bajki. Ipak, u usporedbi ovih dvaju crtića jedna je razlika ključna – u zagrebačkom modelu prikazivanja šume kao čudesnog prostora nije bilo potrebno u priču uvrstiti ni vile ni vilenjake, ni patuljke, ni trolove, niti vještice. Po njegovom gledištu sami su po sebi čudesni već oni znanstveno dokazani žitelji šume – životinje i biljke.

Šuma kao čudesni prostor

Ustvari, riječ je o odrazu stoljetnog odnosa koji je univerzalan svim slavenskim narodima u doživljavanju prostora šume. On je njihovoj tj. našoj kolektivnoj svijesti dugo ostao poprilično snažan jer je riječ o skupini naroda koji su za europske uvjete dugo ostali dominantno ruralni, u suživotu s prirodom kao istodobno bliskom/poznatom i mističnom/nedokučivom.

Dok su kod Kelta, a donekle i kod Germana, rubna područja ljudske prisutnosti poput šuma, planina, jezera ili mora obično doživljavana kao portal za ulazak u neku drugu dimenziju kojom vladaju bića iz svijeta fantastike, kod Slavena ta mjesta sama po sebi predstavljaju mističan prostor.

Stoga slavenska tradicija puno veće mjesto posvećuje govoru o magičnim svojstvima drveća ili cvijeća te skrivenom znanju životinja, a ako tradicija i govori o postojanju nadnaravnih bića, onda ih se doživljava kao sve vrijeme prisutna u istoj dimenziji s nama, npr. skrivena duboko u samim šumama. Gledanje „Čudesne šume”  možemo izjednačiti s gledanjem neke djeci prilagođene varijacije na temu iz kakve Jesenjinove poeme ili Nazorove pripovijetke iz rane faze.

Nadnaravnost prirodnih sila

U tom je svjetlu posebno interesantan prikaz prirodnih sila, također duboko prožet vjerom u njihovu nadnaravnost. Kroz radnju „Čudesne šume” moguće je prepoznati prikaz svih četiriju prirodnih elemenata, predstavljenih kao četiri kraljevstva koja njeguju suživot, ali čije su sile međusobno posve oprečne.

Čarobnjakov šešir i Čudesna šuma
Izvor fotografije: Kino Gaj/kinogaj.hr

Vodu predstavlja područje vladavine gospodara Neptuna (a donekle i cara Mrazomora iz „Čarobnjakovog šešira”), vatru dubina podzemlja kojom vlada gospodar Vatroslav, a zemlju podzemni prostor bliže površini u kojem stoluje gospodar Gljivarko. Sve su ove sile prikazane kao suštinski dobre, ali istodobno i pomalo zastrašujuće, budući da su naglašeno jače i od životinja i od ljudi te je uputno ne izazivati ih.

Vjetar kao promjena

Ipak, najzanimljiviji je prikaz elementa zraka, dočaranog kroz prikaz snage vjetra, jedinog bez predstavljenog gospodara-zaštitnika, ali ujedno i najjačeg. Svojim je djelovanjem vjetar prikazan kao vrijednosno neutralan, kao vjesnik promjene koja može biti i nabolje i nagore, a u životu će najbolje proći onaj tko se prepusti sudbini koju donosi njegovo strujanje, baš poput Čička Neodoljivog koji je ujedno i pripovjedač u filmu.

Takav odnos prema vjetru predstavlja konstantu hrvatske pučke tradicije. O takvim je vjerovanjima studioznu knjigu priredio umjetnik Zdenko Bašić, a njihov je osnovni motiv poznat čak i Thompsonu.

Dabrovi kao predstavnici ljudskog djelovanja

Iz vjere u potrebu za ovakvim odnosom čovjeka i prirodnih sila nastala je i ona modernija, uvjetno rečeno ekološka, dimenzija priče o Čudesnoj šumi. Naime, odnos ljudi (u liku slikara Petra Palete kao jedinog predstavnika cijele vrste) prema prirodi prikazan je kao zaštitnički, a nije slučajno određeno da zli Kaktus-car iz Šume posebno želi protjerati dabrove jer su oni, u djeci namijenjenoj simplifikaciji u ovom filmu uobičajeno prikazivani kao najsličniji ljudima – oni grade brane i mostove, funkcioniraju kao nekakva pilana u malom i slično.

Međutim, takvi postupci ljudi (i dabrova) nisu prikazani kao faktor potencijalnog uništenja šuma te pojačavanja čovjekove dominacije nad prirodom, nego kao mogućnost povećanja razine skladnog suživota čovjeka i šume, čovjeka i prirode. Takav uzajaman odnos ljudi i prirode ponovno je posuđen iz tradicionalnosti, iz načina života starijih generacija u seoskim sredinama u neposrednoj blizini (čudesnih) šuma, a koji bi se današnjim rječnikom mogao nazvati atmosferom održivog razvoja.

Čarobnjakov šešir udaljava od pastoralnog

S druge strane, „Čarobnjakov šešir” se uvelike odmaknuo od opisanog pastoralnog ugođaja prirode i njezinih stanovnika te se približio poetici klasičnog fantasy-filma zapadnjačkog tipa. Njegova radnja tako obiluje vilama, patuljcima, zmajevima, čarobnim mačevima koji igrom slučaja uvijek u pravom trenutku završe u pravim rukama, ali i prikazima tehnoloških dostignuća koja su u pojedinim scenama toliko intenzivna da se gledatelji s pravom mogu zapitati je li car Mrazomor gospodar leda kao agregatnog stanja ili možda LED-tehnologije.

Iako se njegova radnja može interpretirati kao aluzija na tehnološko društvo koje zagušuje život u šumi, tako da ona ostaje zamrznuta u trenutku, konzervirana za gledanje i divljenje onima koji s njom inače nemaju doticaja, ali stoga bez mogućnosti da zbilja živi, vjerojatnije je kako je ovdje ustvari riječ o želji autorskog tima da nadmaši sam sebe, a time je na koncu stvoren otklon od izvorne originalnosti „Čudesne šume”.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari