„Curino cvijeće” (čuvarkuća): Cura meće među noge cvijeće da zamiri kad lola zaviri
Danas slušamo „Curino cvijeće”, prvijenac osječkog glazbenog projekta čuvarkuća, ujedno i prvi album koji je iznikao iz purpurnih bašti, nove nezavisne „etikete” za neobične biljke.
Album možete shvatiti kao prvenac, ali i ne morate. Naime, iza projekta čuvarkuća stoji Hrvoje Dešić, osječki glazbenik o čijem se bendu Harvo Jay dosta pisalo od 2017. godine, kada su objavili „Sok od agonije” i pobijedili na festivalu Karlovačko RockOff, pa sve do 2019. godine, kada su nastupili kao predgrupa na velikom koncertu Svemirka u zagrebačkoj Tvornici.
Iako je poetika benda Harvo Jay bila sirovija, pankerskija i adolescentski žilavija, nema sumnje da je iskustvo stečeno u Harvo Jayu poslužilo pri izradi ovoga albuma. Taj navod potvrđuje činjenica da su svi članovi bivšeg sastava bili uključeni u njegovu izradu. Osim Hrvoja, to su bubnjar Šimun Padovan i basist Marko Pernačić, ovoga puta zaslužan za miks i master.
Kao nova lica, koja je publika domaćih festivala mogla upoznati tijekom ljeta, na albumu se pojavljuju Tin Ringsmuth na saksofonu i Igor Dešić na basu. Nakon desetak svirki u 2022. godini bend krajem godine očekuje i promocija albuma u KSET-u.
Album „Curino cvijeće” najavljen je još u lipnju 2021. godine singlom Gladiole, čiji je spot bio u konkurenciji za najbolji namjenski video spot na 30. Danima hrvatskoga filma. Spot je, baš kao i naslovnicu albuma, Hrvoje napravio uz pomoć fotografija i snimaka Eme Petrak. Naziv album potječe „iz erotskog kataloga sijedog Slavonca, a odaje nam da se u buketu jarkih broja krije stara muka pješčanog crva koji smrdi na živčani znoj”.
Naime, „curino cvijeće” je jedan od narodnih izraza za muško spolovilo i čest je motiv u lascivnijim narodnim pjesmama. S druge strane cvijeće na omotu albuma oblikom više podsjeća na žensko spolovilo pa je već iz tih podataka očito da je tema albuma uvelike ljubavna.
Amélie Nothomb je u jednom ulomku svoje knjige „Ljubavna sabotaža” pokopala ideju cvijeta kao slike nevinosti, nježnosti i krhkosti, odnosno, pokazala da cvijeće, kao i toliko drugih lijepih pojava, skriva neka od svojih značenja. „Što je cvijet? Veliko spolovilo u svom najboljem nedjeljnom ruhu”, kaže ta belgijska romansijerka, a metaforu „u cvijetu mladosti” prevodi kao „u rodnici mladosti”. Čuvarkuća čini nešto slično, ali ne u svojim tekstovima nego, u duhu intimne autodestrukcije, čitavim tijelom albuma.
Pritom nedjeljno ruho njegovih pjesama grade pjevni refreni, izvrstan ritam, psihodelične gitare i zvučni efekti kojima je album obogaćen. No ispod toga ruha zapravo je ista ona žilava anksioznost i momačka ranjivost koju smo mogli čuti u ispovjednim trenucima „Soka od agonije”. Ipak, ovoga puta je jasno da je album intimne prirode te da govori o jednom ili više neuravnoteženih romantičnih odnosa.
Spomenuto ruho nastalo je pod utjecajem psihodeličnog pop-rocka Mac DeMarca, Beach Fossilsa, Unknown Mortal Orchestre i Ponda. U 8½ pjesama, počevši od uvodne Već danima, u kojoj se slika vrtložnog djelovanja nervoze iscrpljuje do kraja, pa sve do instrumentalne Još nešta, u kojoj se kao motiv pojavljuje nada, jasno je da se radi o vrlo emotivnom izdanju.
„Za svako oštro pitanje već odavno sam tup, šta ću kad odrastem osim bit velik i glup”, kažu stihovi pjesme Dosadan i glup, a „Zadnje čestice mraka skrivam samo da ne svane” refren Gladiola. Iako se u stihovima može pronaći puno zanimljivih i neočekivanih slika, retoričkih pitanja i drugih stilskih figura, kada se tekst i glazbena kulisa samih pjesama tako dobro stapaju, čini se nepravednim „čitati” ih odvojeno.
Iako se kao najveći uspjesi albuma ističu već objavljeni singlovi Gladiole, Uvijek umoran i Meke ruke, jasno je da svaka pjesma ima ono nešto što je čini potencijalnim hitom. Na taj dojam jednako utječu njihova zaraznost i raznolikost. Naime, svaka pjesma ima vlastiti autorski potpis. No, ono što album čini cjelinom upravo je ta ideja muzičkog herbarija prešanih emocija i vokal te gitara Hrvoja Dešića.
Glazba je uvijek preneseno značenje, ali nema svaki glazbenik jezično-instrumentalni imaginarij kojim može do kraja iznijeti koncept vlastitog albuma. O tome je li čuvarkući uspjelo i je li koncept sam po sebi nužan, najbolje procijenite sami.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
