Festival svjetskog kazališta: Najbolje režirana njemačka predstava 2012. godine u ZKM-u
Posljednja predstava koja će ove godine zaigrati na Festivalu svjetskog kazališta je Gorke suze Petre von Kant Residenz Theatrea u režiji Martina Kušeja. Martin Kušej austrijski je dramski i operni redatelj te umjetnički ravnatelj Residenz Theatrea u Münchenu. Prema mišljenju njemačkog magazina Focus Kušej pripada među deset najvažnijih kazališnih redatelja njemačkog govornog područja u ovom tisućljeću. Osobito je cijenjen zbog svojih mračnih i snažnih predstava.
Studirao je njemački, književnost i sportske znanosti na Sveučilištu u Grazu, Fakultet glazbe i izvedbenih umjetnosti, a diplomirao je kazališnu režiju 1984. godine. Od 1990. radi kao slobodnjak u Sloveniji, Austriji, Italiji i Njemačkoj. S austrijskim scenografom Martinom Zehetgruberom i dramaturginjom Sylvijom Brandl osnovao je neovisnu grupu „my friend martin“. Zajedno su postavili različite predstave za međunarodne festivale, među kojima se ističe Franz Falsch F Falsch Dein Falsch Nichts Mehr Stille Tiefer Wald temeljenu na djelima Franza Kafke.
U sezoni 1993./1994. postaje stalni redatelj Državnog kazališta u Stuttgartu. Dobitnik je nagrade Gertrud Eysoldt za mlade redatelje, i to za inscenaciju Intrige i ljubavi Friedricha Schillera. Kao operni redatelj debitira 1996. godine u Stuttgartu s Kraljem Arturom Henryja Purcella i Johna Drydena. Radio je kao operni redatelj u Stuttgartu, Veroni, Zürichu, Münchenu, Beču, Amsterdamu i na Salzburškom festivalu te u Burgtheatru u Beču i Thalia Theater u Hamburgu.
Godine 1999. pozvan je na Berliner Theatertreffen festival s hamburškom produkcijom predstave Priče iz Bečke šume Ödöna von Horvátha. Od 2004. do 2006. bio je umjetnički ravnatelj Dramskog programa Salzburškog festivala, a 2011. postaje umjetnički ravnatelj Residenz Theatrea u Münchenu, u kojem je režirao, između ostalog, predstave Woyzeck, Gorke suze Petre von Kant, Geotheovog Fausta, Ibsenovu dramu Hedda Gabler te Krležinu U agoniji.
Gorke suze Petre von Kant poznati je kazališni komad legendarnog njemačkog redatelja i dramatičara Reinera Wernera Fassbindera, po kojem je autor 1972. godine snimio i film. Uspješna 36-godišnja modna dizajnerica Petra von Kant preko prijateljice Sidonie upozna mladu Karin i smjesta se u nju zaljubi. Omogućuje joj karijeru manekenke, no Karin, premda održava erotsku vezu s Petrom, ne uzvraća joj istinski osjećaje. U središtu je svojevrstan erotski trokut – Petra svoju sluškinju i asistenticu Marlene tretira kao objekt, da bi sama trpjela emocionalnu inferiornost u odnosu s ljubavnicom Karin, intrigantno nadopunjenu materijalnom, statusnom i obrazovnom superiornošću spram ljubljene. Propitivanje odnosa moći prošireno je Petrinom dominacijom nad majkom i kćerkom. Petrino samoosvještenje pri kraju komada, kad zaključi da nije voljela Karin nego ju je samo željela posjedovati, može djelovati pretenciozno i patetično, ali je ponajprije sastavni dio artificijelno melodramatičnog svijeta likova, tim više što Fassbinder, premda ih simpatizira, nema iluzija o likovima i životu uopće.
Po ovom komadu Martin Kušej je režirao estetski sofisticiranu i vizualno atraktivnu predstavu. Osjećajna stanja protagonista Kušej predočuje pomno odabranom scenografijom i nudi originalnu teatralizaciju komada o ljubavi i svim njezinim naličjima. No, Kušejeva interpretacija mnogo je brutalnija i nemilosrdnija od Fassbinderove. Redatelju je prije svega stalo do strogoće i sažetosti. Kao pod nemilosrdnim okriljem kakvog znanstvenika, Kušejeve scene odumiru u hladnom, ali veličanstvenom svjetlu. Pomoću Petre Kant Martinu Kušeju je uspjelo dati jasan uvid u kapitalizam suvremenih osjećaja, “tvrd, prodoran i hladan”, a istodobno i “neobično intiman” komad. Kušej „raskrinkava motive glavnih likova, a da ih pritom ne osuđuje“, „nameće nam bliske teme, ali opet se nekako uspijeva zadržati s one strane promatračkog stakla“. Glavna junakinja istodobno je „hladna i vatrena“, a način na koji iz svog sićušnog, koščatog tijela zna izvući „strastveno uzbuđenje i gorki poraz“, kako ga naizmjence „upliće u igru“ i „stavlja na kocku“, mora se nazvati prvoklasnim.
Residenz Theater je prvenstveno zgrada u kojoj je udomljeno Bavarsko državno kazalište (Bavarian Staatsschauspiel), no ti su se nazivi s vremenom međusobno stopili. Residenz Theater jedno je od najvažnijih njemačkih kazališta u cijelom svijetu, a nova je zgrada podignuta 1951. godine, nakon što je stara uništena u Drugom svjetskom ratu.
Za predstavu Gorke suze Petre von Kant Martin Kušej bio je 2012. godine nagrađen u kategoriji najbolje kazališne režije njemačkom nacionalnom kazališnom nagradom FAUST. Predstava će igrati 27. i 28. rujna u Zagrebačkom kazalištu mladih.
