Filmski redatelji koji su režirali i glazbene spotove, 2. dio
Jeste li se ikad pitali tko su redatelji koji režiraju glazbene spotove? Jesu li to talentirani pojedinci koji se bave samo time ili snimaju još štošta drugo? Nas je zanimalo koliko je filmskih redatelja režiralo i glazbene spotove tijekom svoje karijere.
Kolega Patrik i ja smo se bacili u potragu za već etabliranim filmskim redateljima (i redateljicama) koji su nekad tijekom svoje karijere imali veće ili manje izlete u režiranje popratnih videa za pjesme velikih svjetskih glazbenih imena. U nastavku donosimo drugi dio impresivne liste.
Spike Jonze
Kao dugogodišnji ljubitelj glazbe Adam H. Spiegel, poznatiji pod imenom Spike Jonze, već tri desetljeća svoje istančane vizije svijeta pretače u filmove i videospotove. Ovaj osebujni redatelj dolazi iz Rockvillea, gradića nedaleko od Washington D. C.-a koji mu je omogućio dobru poveznicu s umjetnicima jer Jonze fotografira od svoje šesnaeste godine.
Jonze se nije zaustavio na fotografiranju, već je pokazivao i ljubav prema snimanju videa i kinematografiji. Njegov filmski opusu se proteže od filmova „The Game” (1997) i „Three Kings” (1992), u kojima je glumio, da bi kasnije režirao svoj prvi film „Being John Malkovich” (1999) za koji je odmah dobio nominaciju za najlaskaviju titulu Oscara za najboljeg redatelja. Pomogao je u kreiranju svjetski poznatog tv showa „Jackass”, koji se emitirao na MTV-ju. Što se ostalih filmskih ostvarenja tiče, ističu se naslovi „Adaptation” (2002), „Three Kings” (1999) i najveći iz njegovog opusa „Her” (2013) koji mu je donio Oscara za najbolji adaptirani scenarij.
Kao redatelj britkog dramedy žanra, Jonze se proslavio režirajući i videospotove koji su mu bili odskočna stepenica u karijeri. Kao i kroz filmove, doza humora se proteže i kroz glazbene uratke.
Poznat je kao redatelj spotova Beastie Boysa od kojih mu je prvi za hit Sabotage iz 1994. donio epitet kreativnog vizionara. U tom videu Jonze je ismijavao proceduralne kriminalističke serije iz 70-ih poput „Hawaii Five-O”, „The Streets of San Francisco”, „S. W. A. T.” i „Barreta”. Neke nasilne scene iz videa su izbačene kada je premijerno bio prikazan na MTV-u, poput scene s borbom noževa i bacanja s mosta.
Osim na hip-hop sceni, Jonze je dobro poznat i u alternativnim krugovima s naglaskom na američku indie scenu ’90-ih. Neki od najpoznatijih njegov uratka su Island In The Sun (Weezer), Praise You (Fatboy Slim), Y Control (Yeah Yeah Yeahs), Feel The Pain (Dinosaur Jr), Flashing Lights (Kanye West), Electrolite (R.E.M), Get Back (Ludacris), 100% (Sonic Youth), Shady Lane (Pavement), Sky’s The Limit (Notorious B.I.G), The Suburbs/Month of May (Arcade Fire), It’s In Our Hands (Björk) i Da Funk (Daft Punk).
Gus Van Sant
Etablirani nezavisni filmaš, koji je izrastao u etabliranog mainstream redatelja, Gus Van Sant je uvijek ”autor svog filma”. Njegov izrazito personalan pristup bez granica doveo ga je do fokusa bavljenja sa socijalno marginaliziranim grupama. Poseban naglasak je stavljen na temu homoseksualnosti s kojom je Van Sant jedan od začetnika novog queer filmskog pokreta.
Svoj redateljski debi ostvaruje filmom „Mala Noche” (1985). Jedan od najznačajnijih njegovih uradaka stiže par godina kasnije s filmom „My Own Private Idaho” (1991), čije glavne uloge tumače River Phoenix i Keanu Reeves. Film je ubrzo postao kultni klasik u LGBTQ zajednici. Najveću slavu postigao je s „Good Will Hunting” (1997) s kojim je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg redatelja. S „Milk” (2008) također dobiva nominaciju u kategoriji najvećeg postignuća u režiji. S filmom „Promiseland” (2012) vraća se svojim korijenima umjetničke nezavisne kinematografije.
Što se glazbenih videospotova tiče, Van Sant je možda najpoznatije ostvarenje u ovoj kategoriji odradio za Red Hot Chili Peppers i to za jednu od njihovih najpoznatijih pjesama, Under The Bridge. Van Sant je poznavao od ranije Flea zbog njegove uloge u „My Own Private Idaho” i tako su se dodatno povezali.
Spot je snimljen na ulicama Los Angelesa i dio kadrova je snimljen u studiju. Započinje ikoničnim sviranjem Johna Frusciantea na njegovom plavom Fender jaguaru sa šarenom kapom na glavi. Kiedis pjeva u ljubičasto-plavom oblaku od pozadine koja vješto prenosi emociju na gledatelja. Ulicama LA-a Kiedis nosi majicu s natpisom ”To Hell and Back”, a koja iluzorno prikazuje borbu koju je u to vrijeme Kiedis vodio s ovisnošću o kokainu i heroinu (koja je glavna okosnica ove pjesme). Videospot se vrtio puno na MTV-u ’90-ih.
Van Sant je režirao još jedan videospot za pjesmu Red Hot Chili Peppersa (Desecration Smile), a od ostalih značajni su još Creep (Stone Temple Pilots), The Last Song (Elton John), Fame ’90 (David Bowie), Weird (Hanson), Runaway (Deee-Lite) i Understanding (Candlebox).
Martin Scorsese
Scorsese je jedan od najvećih redatelja koji je zakoračio u svijet režije muzičkih spotova. Njegova filmska karijera traje već pet desetljeća i u to vrijeme napravio je dosta impozantnih filmskih dijela. Glavna tematika njegovih filmova odnosi se na njegovo talijansko-američko odrastanje u New Yorku, u čijem centru su mačo nesigurni muškarci umiješani u kriminal, nihilizam i mazohizam.
Iz bogatog filmskog opusa ističe se neo-noir psihološki triler „Taxi Driver” (1976), gdje gledamo psihičku propast veterana Vijetnamskog rata koji radi kao taksist. Utjelovio ga je Robert De Niro, koji je dobio četiri nominacije za Oscara. Svoj jedini zlatni kipić De Niro je osvojio za film „Departed” (2006) unatoč tome što je iza sebe imao ostvarenja poput „The Last Temptation of Christ” (1988), „Goodfellas” (1990), „Casino” (1995), „Gangs of New York” (2002), „Aviator” (2004) i „Shutter Islanda” (2010). Osim Roberta De Nira, njegov česti prvi izbori su Leonardo Di Caprio i Al Pacino.
S obzirom na toliko velik filmski opus, nije realno za očekivati da je Scorseseu ostalo vremena za režiranje puno glazbenih videouradaka. Dapače, režirao je ravno dva videospota: Bad od Michaela Jacksona i Somewhere Down The Crazy River od Robbieja Robertsona.
Bad je zapravo proizašao iz osamnaestominutnog kratkog filma snimljenog u Brooklynu u šest tjedana krajem 1986. godine. Inspiraciju je pronašao u mjuziklu „West Side Story” (1961) i video je prepun referenci na mjuzikl. U njemu Jackson portretira tinejdžera Darryla koji je završio razred u skupoj privatnoj školi i vraća se kući u svoje rodno mjesto, gdje susreće stare prijatelje koji su primijetili da se Darryl promijenio i da se odao kriminalu i socijalno neprilagođenom ponašanju. Videospot je objavljen u formatu kratke verzije, duge verzije, u sklopu najvećih hitova i kao DVD kratka verzija.
Tim Burton
Najpoznatiji gotičar među redateljima je zasigurno Tim Burton. Još u djetinjstvu je prepoznat njegov talent za crtanjem i ubrzo je po završetku California Institute of Art dobio posao animatora u Disneyju. Njegov prvi animirani film bio je „Vincent” (1982), u kojem je odmah ostvario svoj prepoznatljiv autorski pečat mračnih likova iz noćnih mora.
Par godina kasnije radi prvi veliki film „Beetlejuice” (1988) u kojem angažira velikog Michaela Keatona s kojim će kasnije raditi na „Batman” franšizi. Od ostalih značajnijih filmskih ostvarenja ističu se „Edward Scissorhands” (1990) koji se smatra njegovim najemotivnijim umjetničkim dostignućem. Tu su još „Sleepy Hollow” (1999), „Planet of the Apes” (2001), „Charlie and the Chocolate Factory” (2005) i „Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street” (2007). Trenutno radi kao izvršni producent serije „Wednesday”.
Burton, baš kao ranije spomenuti Scorsese, ima također samo dva izleta u glazbene vode – oba puta je režirao videospotove Killersa. Režirao je spotove za pjesme Bones i Here With Me. Spot za Bones se sastoji od scena iz filmova „Lolita”, „Creature From The Black Lagoon” i „Jason and the Argonauts”, koje se vrte u pozadini. Za videouradak Here With Me poslužila je inspiracija iz filma „Mad Love” o ljubavnoj priči između mladog čovjeka i voštane figure.
Gaspar Noé
Ovaj argentinski redatelj s lokacijom u Parizu je predvodnik novog ekstremnog filma. Poznat je po kinematografiji tijela koja se odnosi na brutalnu intimnost, često prikazana agresivnim seksualnim aktima i popraćena beznađem i nihilizmom. Psihodelična fantastična drama „Enter The Void” (2009) najbolje sumira njegovo stvaralaštvo. Ona prikazuje smrt američkog dilera u Tokiju, čija duša traži iskupljenje kroz scene koje doslovno imitiraju trip na psihodelicima.
Glazbeni videouradak koji najbolje sumira Gasparov rad je za pjesmu Applesauce psihodeličnog eksperimentalnog pop benda Animal Collective. Videospot je prilično jednostavan, a efektan zbog jakog rada svjetlosne pozadine na kojoj je žena koja jede prezreli mango i u kojoj pozadinski bljeskovi prate ritmičke sekcije pjesme. Od ostalih videospotova, Noé je zaslužan za vizualni potpis pjesama We No Who U R ( Nick Cave & The Bad Seeds) i Protège-moi (Placebo).
Edgar Wright
Edgar Wright je prominentan britanski redatelj poznat po svom satiričnom tonu, koji vješto miješa s horor elementima. Početak karijere veže se uz neovisan film i kratke formate, prije nego što je režirao western-komediju „A Fistful of Fingers” (1995). Desetljeće kasnije režirao je zombi- komediju „Shaun of the Dead”, koji je prvi nastavak „Three Flavours Cornetto” trilogije u kojoj su još „Hott Fuzz” (2007) i „The World’s End” (2013) , a od ostalih filmova tu su „Scott Pilgrim vs The World” (2010), „The Adventures of Tintin” (2010), „Baby Driver” (2017) i „Last Night in Soho” (2021).
Režirao je Wright Gust of Wind autora i producenta Pharella Williamsa. U tom videospotu Williams pleše sa ženom u šumi u jesen, dok je paralelno Daft Punk prikazan sa skulpturama kamenja na kacigama.
Marc Webb
Redateljski debi Marca Webba bio je 2009. s romantičnom komedijom „500 Days of Summer” s kojom je pridobio srca široke publike. Ubrzo nakon toga dobio je mogućnost režiranja reboota „Spiderman” franšize „The Amazing Spiderman” (2012) . Također je režirao drame „Gifted” (2017) i „The Only Living Boy in New York” (2017).
S druge strane njegov opus videospotova je daleko opsežniji, baš kao što je to slučaj kod Spike Jonzea. Najviše suradnji broji s bendovima poput My Chemical Romance, Green Day, Snow Patrol, Evanescence, a surađivao je još i s Fergie i Hilary Duff kojima je režirao spotove za pjesme London Bridge i Wake Up. Call Me When You’re Sober benda Evanescence je bio obavezan soundtrack svakog emača nultih. U njoj Amy Lee glumi Crvenkapicu u modernoj rock verziji. Valja napomenuti kako je budžet spota bio popriličnih 400 000 dolara, no isti budžet se isplatio jer je video bio non-stop u pogonu na MTV-u cijelu 2006. i 2007. godinu.
Felix Gary Grey
Felix Gary Grey poznat je redatelj akcijskih trilera od koji se ističu „Friday” (1995), „Set It Off” (1996), „The Negotiator” (1996), „The Italian Job” (2003), „Be Cool” (2005), „Law Abiding Citizens” (2009) i „Straight Outta Compton” (2015). Također, režirao je osmi nastavak Fast&Furious franšize „The Fate Of The Furious” (2017).
Usprkos uspjehu u filmskim krugovima, ipak je njegova prva ljubav posvećena glazbi, gdje je dobio brojne nagrade za režiju videospotova. Najveće priznanje je dobio s videospotom Waterfalls ženske hip-hop grupe TLC iz 1995., koji se bavi problemima epidemije AIDS-a i ilegalne trgovine drogom prve polovice 90-ih godina.
Spot je sadržajno podijeljen u dva dijela: u prvom dijelu vidimo duh mame kako bezuspješno pokušava zaustavi sina tinejdžera u smrtonosnom okršaju narko-bandi, dok u drugom dijelu gledamo nezaštićeni seks između cure i dečka, nakon čega dečko uočava prve simptome AIDS-a. Na kraju videa njihove slike iščezavaju. S njim je Gary Grey osvojio četiri MTV glazbene nagrade. Režirao je još videospotove za It Was A Good Day ( Ice Cube), Natural Born Killaz ( Dr. Dre i Ice Cube), Keep Their Heads Ringin (Dr. Dre) i Ms. Jackson (Outcast).
David Lynch
Vodeći nadrealist među redateljima, David Lynch, prepoznatljiv je prema svojem vizualnom izričaju. Utemeljitelj je stila koji je okarakteriziran sanjivim scenama popraćenim jednako takvom sanjivom filmskom glazbom. Nadrealni, često nasilni elementi filma nerijetko vrijeđaju, zastrašuju i zbunjuju gledatelje.
Planetarni uspjeh postiže serijom „Twin Peaks” koja je prva uspjela stopiti do tada nespojive elemente sapunice, horora, kriminalističke priče i nadrealnosti. Od filmova ističu se „Eraserhead” (1977), „Blue Velvet” (1986), „Wild At Heart” (1990), „Lost Highway” (1997), „Mulholland Drive” (2001) i „Inland Empire” (2006).
Lynch je poznat i kao veliki ljubitelj glazbe i imao je dosta glazbenih angažmana, ponajviše onih koji su se ticali njegovih filmskih. Producirao je i napisao tekst za prva dva albuma Julee Cruise u suradnji s Angelom Badalamentijem. Izdao je tri studijska albuma „BlueBOB” (2001), „Crazy Clown Time” (2011) i „The Big Dream” (2013).
Režirao je i dosta glazbenih videospotova, poznat je po dugogodišnjoj suradnji s Nine Inch Nailsom još od filma „Lost Highway” za koji je Trent Reznor napisao stvar The Perfect Drug. Za pjesmu Came Back Haunted je uz pomoć intenzivnih svjetlosnih efekata i tamne podloge, na kojoj je bend smješten u animiranom obliku parazita, vjerno ilustrirao kaotičnost i sablasnost pjesme. Od ostalih značajnijih tu su još Lion of Panjshir (Ariana Delawari), Shot In The Back of The Head (Moby), Thank You, Judge (Blue Bob) i I Touch A Red Button (Interpol).
Jim Jarmusch
Jim Jarmusch je prominentni nezavisni filmski redatelj bogatog opusa. Od malena se zainteresirano za kinematografiju jer ga je mama uvijek ostavljala u kinu za vrijeme obavljanja raznih obaveza. Njegov mračan smisao za humor i stereotipizacija likova učinili su ga nezaobilaznim u filmskim krugovima. Njegova najveća filmska ostvarenja su „Stranger Than Paradise” (1984) „Ghost Dog: The Way of The Samurai” (1999), „Coffee and Cigarettes” (2003), „Broken Flowers” (2005), „Only Lovers Left Alive” (2013) i „Paterson” (2016).
Jarmusch je baš poput Lyncha veliki zaljubljenik u glazbu i u ranim 80-ima je bio klavijaturist i vokalist njujorškog novovalnog benda The Del-Byzanteens. Snimio je tri glazbena videospota, od kojih je najznačajniji jednog od bendova Jacka Whitea, The Raconteurs, Steady, As She Goes iz 2006. godine. Od ostalih uradaka tu su još It’s Alright With Me (Tom Waits) i A Pair of Brown Eyes (Cat Power).
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
