Eurosong: Žiri je ukrao još jednu pobjedu

Prespavana je najburnija večer Eurosonga, dočekan je Baby Lasagna na glavnom zagrebačkom Trgu i dojmovi se polako sliježu. Okus je i dalje gorak i tako će biti još neko vrijeme, možda i do idućeg Eurosonga jer preko nekih stvari ovaj put ne mogu prijeći.

Već sam pisala o upitnoj validnosti žirija na Eurosongu čija se pristranost više niti ne pokušava sakriti. Ove godine njihova kaljuža je isplivala na površinu u najnepovoljnijem trenutku za nas kada smo po prvi puta od naše samostalnosti trebali pobijediti na ovom donedavno prestižnom natjecanju.

Baby Lasagna je od same pobjede na Dori bio apsolutni favorit ovog natjecanja. Ne moramo se prisjećati kako je trnovit njegov put do Dore bio jer je priliku za nastup dobio samo zato što je Zsa Zsa odustala. Pitam se koliko je sličnih Marku moglo nastupati da žiri Dore radi adekvatno svoj posao, no to je sad već neka druga priča.

Marko je pobijedio i postao našim najponosnijim predstavnikom do sada, zavoljela ga je cijela Europa. Kladionice su mu dale visokih 52% šanse za pobjedu, nastupao je među zadnjima, publika je pjevala na Rim Tim Tagi Dim kao da su na njegovom solo koncertu i pitamo se što je to uspjelo poći po zlu?

Toliko 12-ica žirija upućenih jednoj državi do sada nije bilo

Žiri je nažalost ove godine imao potpuni monopol nad natjecanjem. S rekordnih 365 bodova ili u prijevodu čak 21 magičnom dvanaesticom, švicarski predstavnik Nemo ispisao je mračniju povijest Eurosonga jer je sa svojom premoćnom pobjedom kod nacionalnih žirija nas praktički bacio na same početke Eurosonga kada je glasao isključivo nacionalni žiri u kojem su pobjeđivale pretežito države zapadne Europe.

Imam osjećaj da se EBU nikako sam sa sobom ne može dogovoriti oko najboljeg sistema glasanja jer dobar dio 2000-tih je bio baziran isključivo na glasovima publike, gdje je glavni problem predstavljalo blokovsko glasovanje. Sada kada su blokovi napokon razbijeni, problem je počeo predstavljati žiri u kombinaciji s aktualnom političkom situacijom koja se sve intenzivnije prelijeva u televote. Uvjerena sam da Izrael ne bi ni blizu uzeo toliko glasova da nije bilo incidenta s curenjem glasova talijanskog televotea u drugoj polufinalnoj večeri.

Nikad više ekscesa i incidenata

Ono po čemu ću ovaj Eurosong posebno pamtiti, osim po diskutabilnoj pobjedi koju je žiri poklonio Švicarskoj, jest to da je po prvi put neka država diskvalificirana tijekom samog natjecanja. Riječ je o Nizozemskoj i predstavniku Joostu Kleinu koji je nasrnuo na švedsku fotografkinju. Prethodno se prekrio zastavom tijekom press konferencije u vrijeme kada je na pitanja odgovarala izraelska predstavnica.

Diskvalifikacija se pokazala kao nezgodan potez i s razlogom je izazvala val negativnih komentara jer se u ni jednom trenu nije razmišljalo o diskvalifikaciji Izraela i njezine predstavnice koja je pjevala o napadu Hamasa na Izrael. EBU je zaključio kako je bilo dovoljno modificirati naslov pjesme iz October Rain u Hurricane uz par izmjena spornih stihova kako bi pjesma bila prihvatljiva, a to što je poruka koja se željela s njome poslati ostala ista je manje važno.

Naravno da se Izraelu podilazi maksimalno budući da trenutno glavni sponzor Eurosonga dolazi upravo iz te države i tu leži glavni razlog radi kojeg Izrael nikada neće biti diskvalificiran koliko god većini nas to zasmetalo.

Baby Lasagna kao najsvjetlija točka ovogodišnjeg Eurosonga

Izrazito mi je žao što je najveća žrtva ovih političkih utakmica postao upravo naš najuspješniji predstavnik Baby Lasagna. Kada sam vidjela kako publika bodri Marka još tijekom prve polufinalne večeri, rekla sam si to je to, štedim novce za kartu i napokon gledam Eurosong po prvi puta u životu u svom rodnom gradu.

Ispekli smo lazanje i njima ”nazdravili” uoči nastupa, plesali u ritmu Rim Tim Tagi Dima i s nestrpljenjem popratili preostalih nekoliko natjecatelja sve do početka čitanja glasova žirija. Knedla mi je zapela u grlu već nakon što je prvih par država pročitalo svoje glasove jer su se obistinile moje najgore sumnje da ćemo ponovno izvisiti kod nacionalnih žirija.

Nisam očekivala prvo mjesto kod njih jer je poznato kako žiri ne preferira takav tip pjesama (sjetimo se samo Kaarije), no jednako tako nisam očekivala da od šest država nismo dobili ni boda i to je ispao presedan.

Jedino što nas je moglo izvući je premoćan rezultat u televoteu koji je izostao radi ranije spomenutih raštrkanih glasova i tako je naš Marko ostao drugoplasirani s najmanjom razlikom za pobjednikom do sada. Drago mi je da je ostao dogovoreni doček bez obzira na to što se Baby Lasagna vratio sa “srebrnom medaljom”.

Jednako tako mi je drago što sam uspjela uhvatiti atmosferu s glavnog zagrebačkog Trga, pozdraviti našu delegaciju i zaplesati uživo Rim Tim Tagi Dim jer je Marko to zbilja zaslužio. Rim Tim Tagi Dim je postala nezaobilazna na svim partijima nakon Dore i vjerujem da će se cijelo ljeto vrtjeti na svakom uglu kao i Kaarija i tu je za mene Marko apsolutni pobjednik.

Kako je transfobija minorizirala pobjednika

Švicarska pobjeda ostala je u sjeni neugodne rasprave, pogotovo u našim medijima oko binarne i nebinarne populacije. Neću komentirati puno tu temu jer je ta tema primjerenija nekim drugim tekstovima, no samo ću reći kako sam jako razočarana poplavom transfobije koja je nastala kao reakcija na pobjedu švicarskog nebinarnog predstavnika Nema.

The Code uopće nije loša drum&bass pjesma i razumijem zašto je bila visoko plasirana kod žirija u odnosu na Baby Lasagnu jer su vokalne dionice Nema malo veći pothvat od Baby Lasagne, no pjesma ne bi dobila toliko bodova žirija da nije izbila afera oko premoćnog izraelskog osvajanja televotea.

Žiri se jednostavno morao uloviti u koštac s time i učiniti sve kako bi spriječio potencijalnu opću katastrofu Eurosonga koja se vrlo lako mogla dogoditi. Postavlja se pitanje zašto te bodove nisu namijenili nama, no neke države poput Norveške, Španjolske i Belgije su rekle svoje s nulama i pored silnih švicarskih 12-ica tu se nije moglo puno učiniti.

Trebamo biti fer i reći ovaj put da su pobijedile visoke švicarske note i kako će The Code vjerojatno doživjeti sudbinu pobjednika Nette, Jamale i Ell& Nikki, a to je da će biti jedan od zaboravnijih pobjednika.

Mogu reći da je Baby Lasagna već sada postao ono što je Fuego bio za Nettu 2018. Fuego smo imali prilike čuti u polufinalu Eurosonga ove godine za razliku od Nette i vjerujem da ćemo jednako tako taktove Rim Tim Tagi Dima slušati ne samo na nekim od nadolazećih pozornica Eurosonga, već i na svjetskim pozornicima. Marko je uostalom najavio da iduće godine kreće na europsku turneju.