„Hipnotiziran” (2023): Iz jednog pogleda ja hipnotiziram sve

Policijski detektiv otkriva da je misteriozni muškarac, s naizgled neograničenim hipnotičkim moćima, usko vezan uz nestanak njegove kćeri Minnie. Kad ga trag odvede u smjeru tajanstvenog zločinca, otkrit će da ništa u njegovom životu nije onako kako se čini. Ono što je nazivao stvarnošću postat će vrlo relativan pojam te će shvatiti da je malo onih kojima može vjerovati, uključujući i samoga sebe. Sve to, a i mnogo više čeka vas u filmu „Hipnotiziran” s Benom Affleckom.

Davne 2002. godine…

Redatelj i scenarist Robert Rodriguez, koji stoji iza filmova kao što su „Od sumraka do zore”, „El Mariachi” i „Desperado”, serijala „Spy Kids” i „Sin City”, vraća se s novim napetim psihološkim trilerom. Nakon što je napisao prvu verziju scenarija još 2002. godine, Rodriguez je usavršio scenarij s partnerom Maxom Borensteinom („Godzilla protiv Konga”) i ovog lipnja ga je pustio u kinodistribuciju.

Ipak, davno je bila godina Gospodnja 2002. te se i stanje na filmskoj sceni posvema promijenilo, toliko da smo zapeli u eri nastavaka, reboota, prednastavaka, spin-offa, franšiza i sličnih filmova koji ne znaju kada treba stati.

Vremena su se promijenila i ono što je prije 21 godinu publici djelovalo svježe i novo danas se čini kao izlizano i potrošeno što je nažalost i sudbina koja je pogodila film „Hipnotiziran”.

Mene moje oči varaju, mene moje uši lažu

Krenimo od samog početka u kojem nas kamera odvodi od zjenice oka policijskog detektiva Daniela Rourkea koji je u posjetu terapeutkinji koja mu odobrava povratak na posao. Rourke, u izvedbi Bena Afflecka, već duže vrijeme izbiva s posla nakon što mu je oteta kćer Minnie i to na vrlo neobičan način – usred bijela dana u prepunom parku.

Detektiv pak dobiva poziv koji ga upućuje u smjeru tajanstvenog muškarca koji pljačka banke koristeći se hipnotičkim moćima, uvijek uzimajući samo sadržaj jednog bankovnog pretinca i ostavljajući kaos i nered iza sebe kako bi prikrio tragove. Njegove moći naizgled nemaju granice te je sposoban natjerati ljude da izvrše sve što im je naređeno, uključujući ubojstvo i samoubojstvo.

Opasnom muškarcu za petama je sposobni detektiv koji shvaća da upravo on ima neke veze s tajanstvenim nestankom njegove voljene kćeri te je spreman učiniti sve kako bi razotkrio istinu. Uskoro pak shvaća da mu je cijeli život laž i da stvarnost nije ono što se čini te da je malo onih kojima može vjerovati, a to uključuje i njega samog.

Štap u ruke i mozak na ispašu!

Kako bismo pratili radnju ovog psihološkog trilera, nužno je nešto što se naziva suspenzija nevjerice. Kao što je već poznato, radi se o pojmu koji označava želju gledatelja da izbjegne kritičko razmišljanje i prosuđivanje logike pogledanog filmskog uratka kako bi mogao što više uživati u njemu. Laički rečeno, ovo je film za uzeti štap u ruke i izvesti mozak na ispašu, ne zamarajući se previše evidentnim pretjerivanjima, slučajnostima, rupama u scenariju i slično.

A njih bome ima kao u (filmskoj) priči!

Počevši od toga da u filmu postoji nekoliko likova čija moć hipnoze nadilazi sve ono što bi ljudska mašta mogla zamisliti i koji samo jednim pogledom mogu natjerati čovjeka da, primjerice, ubije drugo ljudsko biće pa sve do tog da postoji tajni vladin program zvan Divizija koji proučava i trenira takve specijalne ljude, a koji imaju moć izbrisati vlastito pamćenje.

Filmu nimalo ne pomažu ni nastojanja scenarista da objasne relativno kompleksne i zamršene pojmove iz svijeta hipnoze, što je samo po sebi potrebno kako bi radnja tekla dalje, no to rade na najgori mogući način – tako da likovi neprestano jedni drugima objašnjavaju pojmove kao što su hipnotički konstrukt i to samo riječima, a ne vizualno što je primjerenije filmu kao prvenstveno vizualnom mediju.

Za jednu lošu, jedna dobra stvar

Svaki osrednji film ima formulu – za jednu lošu stvar, jedna dobra – pa tako i „Hipnotiziran”.

Prije svega, riječ je o zanimljivoj premisi kakvu rijetko kad viđamo, ali i takozvanom passion projectu, odnosno projektu iz kojeg je vidljivo da je Rodriguez uložio puno truda. Film ima karakteristike akcića 90-ih i 2000-ih, solidnu glumačku postavu koju prije svega čine i više nego dobar Ben Affleck, solidna Alice Braga i povratnik u blockbustere, William Fichtner, koji uobičajeno operira na najvišem nivou kao zlikovac priče, priča je zanimljiva i puna preokreta te sam film traje ekonomičnih 87 minuta, ni više ni manje već idealno.

Prednost filma je i napeta, pulsirajuća glazba koja prožima čitav film koji gotovo nijednog trenutka ne staje, već se radnja sve više i više zahuktava i zapetljava, zamršuje i isprepliće, što ima i svoje negativne posljedice u obliku puno previše preokreta, pogotovo kad se otkriju detalji iz prošlosti detektiva Rourkea.

Amalgam drugih filmova i serija

Nedostatak filma kojeg razvijate 20 i kusur godina svakako je to što prestajete biti originalni i svježi jer je to već netko tamo negdje tako slično napravio. Pa tako možemo pronaći tragove Nolanovih klasika „Memento” (preokreti i iluzije) i „Početak” (hipnotički konstrukt nalik je fazama sna koje uvodi film), sjajnog i teško podcijenjenog Neesonovog „Ukradenog identiteta” (radnja puna obrata), „Doktor Strange u multiverzumu ludila” (način snimanja hipnotičkih konstrukta), Shyamalanovog „Šestog čula” te serija „Stranger Things” i „Osumnjičeni” („Person of Interest” – iz razloga koje neću otkrivati jer ćemo kročiti u neistraženi teritorij u kojem žive spojleri).

Iz svega toga može se zaključiti da je ovo amalgam drugih filmova i serija te da je riječ o svojevrsnoj posveti/ripoffu (na vama je da odlučite) Christopheru Nolanu, odnosno, da je „Hipnotiziran” jedan od najnolanovskijih filmova koje Nolan nije snimio.

Spomenimo i da je detektivu Afflecku ovo već treći slučaj nestale osobe koju rješava (vidi filmove „Nestala” tj „Gone Girl” i „Nestala bez traga” tj „Gone Baby Gone”). Ukratko rečeno, „Hipnotiziran” Vas neće opčiniti kao što je to učinio s ljudima u filmu, no nećete ni uz njega zaspati kao pod hipnozom jer ćete pratiti ovu solidno ispričanu priču i tako provesti ugodnih 87 minuta.

Slijedi li i nastavak kao što obećava post-credits scena? Saznat ćemo za nekoliko mjeseci.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.