„Hommage zavičajnom stinju i pariškim godišćima“ Tatjane Radovanović u Studiju Moderne galerije
Izložba „Hommage zavičajnom stinju i pariškim godišćima“ slikarice, grafičarke i pjesnikinje Tatjane Radovanović otvorila se prošlog četvrtka, 16. travnja, u Studiju „Josip Račić“ Moderne galerije u Margaretskoj ulici 3., a bit će otvorena do 3. svibnja 2015. godine.
Ova izložba je ujedno i njezin povratak na zagrebačku likovnu scenu nakon trideset godina. U Zagrebu se Radovanović školovala i formirala u umjetnicu sa značajnim slikarskim sposobnostima te poetski uvjerljivim umjetničkim svjedočenjem o nataloženim iskustvima.
Na izložbi će bit predstavljeno tridesetak crteža, slika i grafika nastalih od 1956. do 2002. godine. Kao grafičarka izrađuje listove u aquatinti i cinkopisu. Slikarski radi u tehnici ulje na platnu. Značajno je da sve radove prožimaju mjesta na kojima je umjetnica živjela. Taj utjecaj počinje od otoka Hvara, gdje je rođena 1933. godine, Splita, u kojem je nastavila školovanje i Zagreba, gdje je upisala Likovnu akademiju i diplomirala 1964. godine.
Tako, čak pet desetljeća stvaralaštva značajno obilježava umjetničko okruženje Pariza gdje je otišla čim je diplomirala. Na početku radi kućne poslove i čuva djecu, a živi u sobici na Montparnasseu koja joj pruža pogled na najslavnije pariške krovove pa ih tada počinje crtati. Iz tog razdoblja značajan je ciklus slika kojeg izlaže 1972. u Slonu ULUH-a u Zagrebu, na svojoj prvoj samostalnoj i hvaljenoj izložbi. U Parizu se prvi put predstavlja 1973., u Galerie Raymond Duncan.
Kasnije se seli na Montmartre, gdje se pridružuje multinacionalnoj koloniji umjetnika koji su hodočastili u Pariz i na njegov mitski brežuljak povrh desne obale Seine. Tamo se usavršava pod suvremenim likovnim strujanjima, a ponajviše stvara pod okriljem glasovite i svima otvorene L’Ecole de Paris. U predgovoru kataloga, ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić istaknula je da Tatjana Radovanović tada „svakodnevno intenzivno slika portrete i likove iz raznih podneblja, svih boja i rasa, te kolege i prijatelje, pa s jednakim zanimanjem i usamljene šetače, beskućnike i radoznale turiste“.
Radovanović je sudjelovala na nizu pariških salona i bila nagrađivana, afirmirajući se kao iznimna slikarica, no umjetnički talent realizira i kao pjesnikinja. Tako je 1999. godine objavila prvu opsežniju zbirku poezije na čakavskom narječju i s vlastitim ilustracijama, „Živo stinje“. Objavljuje i dvojezičnu zbirku pjesama „Od Gdinja do Pariza, od Montparnassea do Montmartrea i natrag“ koja je objavljena s trideset pjesama na hrvatskom i francuskom jeziku, uz deset reprodukcija crteža i slika nastalih u proteklih pedeset godina u Parizu i na Hvaru. Zbirku svojevrsne meditacije u stihu objavljuje 2009. godine pod nazivom „Tragom zalutalih jeka: (od jeke do glasa)“.
