Šetnja albumom: „IGLE” (Playground Hustle)
Pridruživši se Ziheru pred koji mjesec, oduševila me otvorenost kolektiva za nove ideje, koncepte i projekte. U takvoj okolini lako je raditi i stvarati. Potaknut time, predložio sam ideju da bi mogli recenzirati album uživo u prisustvu izvođača i paralelno ih intervjuirati.
Tako je sreća ili nesreća dopala djevojke iz sve popularnijeg dua Playground Hustle i njihov novi LP „IGLE”. Cure su mi poslale album par dana unaprijed, a za potrebe ovog hibrida intervjua i recenzije sastali smo se upravo u garaži na križanju Heinzelove i Vukovarske gdje je stvaranje izdanja započelo. Uz pokoje pivo, čips i čokoladu te ponešto smrzavanja na hladnome (ne dugo), poslušali smo album još jednom i u pauzama između pjesama svašta ispričali.
Playground Hustle čine producentica Ivona Eterović (tonota) i vokalistica/tekstopiskinja Marija Magdalena Slović (Megi), a zajedno stvaraju glazbu koja bezobrazno flerta s eksperimentalom, ali ima svoje korijene u glazbi koja je na trenutke svakome bliska. Duo iz Zagreba koji spaja mračnu elektroniku s eksperimentalnim repanjem nije nešto što se odmah prožvače ili shvati. Valja razumjeti njihov humor, kada su ‘sprdnje’ prenesena značenja i sarkazam u njihovim tekstovima, kao i realnost od koje ne bježe. Međutim, tako je sa svakim kvalitetnim repom. Stvarne su, zabavljaju se, istovremeno kritiziraju i razumiju svoju generaciju. Neka lirska rješenja očigledna su, a neka su dojmljivo neočekivana.
Playground Hustle trebate slušati otvorenog uma i uha, dopustiti si da moguć prvi dojam ne zbuni volju za slušanjem. Pričamo o glazbi koja nije za svakoga, ali u tome i je čar. Upravo ovakve kakve jesu predstavljaju izazovan glazbeni projekt, nešto apsolutno i potpuno svježe na regionalnoj sceni. Nešto što je nastalo u lokalnoj garaži, produkcijski je živo, energično i dostojno velikih klubova i zidova zvučnika. Njihovi nastupi uživo su kombinacija energičnosti i mistike. Megi svoju visokovoltažnu energiju katalizira kroz rep, pjevanje i ples s kojim zna kako najbolje iskoristiti svaki kutak pozornice dok tonotina tajnovitost i smirenost kontrira tom kaosu dajući mu potreban odmor.
Prije nego vas prepustim novim pjesmama, vrijedi ukratko spomenuti njihove početke i proces. Djevojke scenski djeluju od 2016. godine, a EP prvijenac „Pikule” (2016.) sniman je i masteriran u suradnji s Lukom Tralićem Shotom (Elemental). Nastupile su na brojnim festivalima uključujući 21. HGF festival, Ferragosto JAM 11, Seasplash Festival 16, Festival Omladina, Reunited Festival 5 i Demofest 11.
TL;DR ft. Kandžija
Album otvara najzabavnija s izdanja, Tl;dr (skraćeno za too long didn’t read). Funkcionira odlično kao uvodna, kao i ona pjesma kojoj ćete se vraćati. Trenutak najbliži široj masi, rekao bih. Refrenima s klicanjem ‘tldr’ teško je pobjeći, a cijeli tekst garantira dobar provod. Logično, početkom pjesme počeo sam se smijati jer sam znao što će uslijediti, zbilja urnebesan tekst.
Megi: Ne mogu vjerovati da ti je smiješno! Gledaj ga!
Patrik: Pa pozitivno je da se smijem?!
Megi: Da, da, da.
Patrik: Onda sam shvatio pjesmu.
Megi: To mi cilj, jako mi je drago da sam ga postigla.
Bilo bi too much izdvajati baš sve smijalice, ali potencijalno najjače u pjesmi su „crn sam, bijel sam, OREO“ (Kandžija), „I kad odem srat’ samo gledam slike, odi mi na page i stisni mi like“ (Megi) i „Tldr, imam para, mlrd., ja rep sam, dr. sc., najbolja tu, u RH“ (Megi).
Patrik: Prvo sam trebao shvatiti što je Tl;dr. Da, kasnim. Dalje me zanimalo, ova visoka melodija pred kraj, nazvao sam si to tropical vibes – Caribbean pop!
Megi: Pa da, malo neka čagica za kraj pjesme.
tonota: To je Megi pitchana, onak’, za 13! (smijeh). Zapravo, u zadnje vrijeme sam počela slušati dosta glazbe koja ima orijentalnih utjecaja i ovisno o kombinaciji beatova mi se počelo događati da mi sve više bongosi i perkusije zamjenjuju snare. Što se npr. čuje u Tl;dr, koja uopće nema snare, što onda daje taj caribbean groove. Može, prodano.
Patrik: Pobilježio sam par linija koje bih htio prokomentirati, jer sam all about lyrics. Zanima me kada povlačite liniju između očigledne sprdnje i potencijalnog riskiranja da ispadnete blesave.
Megi: Tanka je granica…
Patrik: Konkretno, kod linije, „Niš’ ne čitam, jer niš’ nema smisla“, što naravno, nije istina.
Megi: Da, cijela pjesma je u principu totalna ironija. Bio mi je cilj dati kritiku kroz samu zezanciju. Ne mislim ja da ništa nema smisla, ali očigledno puno toga danas nema smisla. Kad pogledaš sve te senzacionalističke članke, kamo je otišlo npr. novinarstvo, doista je tužno. To je više onako, hiperbola, pretjerivanje i dobar kontrast. „Niš nema smisla, jer niš’ ne čitam. Niš ne čitam, jer niš’ nema smisla.“
Patrik: Okay, a kako komentiraš onda ovaj wc-lyric: „I kad odem srat’ samo gledam slike, odi mi na page i stisni mi like”. To bih htio da mi objasniš, jer je jako smiješno.
tonota: Samo je htjela reći srat’ u pjesmi! Ok, ako toliku želju imaš… I onda je rekla, „ja to moram!“.
Megi: Opet ironija… Svi smo na telefonima i kad smo na toaletu, scrollaš po Instagramu, što radiš, gledaš slike. Nije niš’ dublje od toga, samo sam htjela reći tu riječ, jer je glupa.
tonota: To je onda ta kritika društva.
Megi: Da žena isto može reći da ide srat’.
Patrik: Zapravo low key feminizam. Ili high key! (smijeh)
NIJE ME BRIGA
Na Nije me briga Playground Hustle nastavljaju sa svojom brijom, podbadaju švalere i promiču jak, samostalan i bezbrižan stav. Stvari postaju mračnije, djevojke samouvjerenije, a to je tek početak albuma. „Nije me briga, niš’ me dira, nek’ plešu kak’ ja sviram“, pjevuši Megi.
Patrik: Rekla si da se ne deklariraš kao reperica?
Megi: Da. Ja repam, ali nisam reperica.
Patrik: Zanima me kako odlučuješ koji dio ćeš repati, a koji ćeš pjevati.
Megi: Pa zapravo nisam nikad razmišljala o tome, vrlo dobro pitanje. Kako mi dođe, brijem, ak’ radim refren, onda ću ga većinom pjevat’. Vrlo često se prilagodim strukturi pjesme ako sam dobila gotov beat, a nekad prilagodimo strukturu pjesme mome tekstu.
Patrik: Planiraš li pjevne refrene, u smislu postizanja pamtljivosti?
Megi: Razmišljam o tome da mi refren bude taj dio koji je catchy. Ako se meni čini dobro kad ja pjevam, ako mi ostane u glavi – super.
tonota: Moj dojam je više da to bude, recimo, vrhunac pjesme, što god to značilo. I lirski i melodijski pamtljivo.
Megi: Nekad imam dojam da izbrbljam puno stvari dok repam i onda, barem u zadnje vrijeme, mi treba jednostavniji refren.
Patrik: Okej, znači gledate na catchy kao nešto pozitivno?
Megi: Da… Sad ne znam za nju.
tonota: (smijeh) Što mene gledaš? Mogla bi oko tog pitanja ući u filozofiju. Svašta sam prije slušala. Kao tinejdžer slušaš rock i imaš fazu, gdje si kao, „Ugh, pop, fuj!“ i onda odrasteš i shvatiš da svaka glazba ima svoju poantu i smisao. Meni je najveća umjetnost napraviti nešto catchy u kontekstu koji nije catchy. Death Grips su mi jedan jako ekstreman primjer. Album “The Money Store” gdje je sve užasno distorzirano, nimalo catchy, ali onda imaju momente nekih refrena koji jednostavno ostanu u uhu. To mi je genijalno. Nije mi catchy negativna, ali u popu mi često bude…
Patrik: Cheap catchy?
tonota: To.
Megi: Cilj je glazbe da ti se svidi, da te dotakne i da pjevaš uz nju. Ne mora ti svaka pjesma ostati za vijeke vjekova u glavi, može biti dovoljno da te na neki drugi način dotakne, ali cilj je da dobiješ potrebu zapjevati uz pjesmu. Nije mi catchy loša stvar.
tonota: Sve ovisi o tekstu. To je neki moj odnos prema tome.
Patrik: Skroz hit. Ajmo dalje, opišite mi ukratko put do albuma.
Megi: Okej… Put je bio pun strmih zavoja i raskršća, ali uvijek okupan toplinom, zabavan i lijep. Odlučile smo pustiti da se pjesme razvijaju svojim tempom, zato je dulje potrajalo, ali tako smo dobile album koji je zaokružena cjelina iza koje možemo ponosno stati i pokazati se u različitim svjetlima. Ne možemo dovoljno naglasiti koliko nam je Luka Tralić Shot taj cijeli proces uljepšao i poboljšao pomičući nam granice stvaralaštva izvlačeći iz nas ono najbolje.
PETAR PAN
Petar Pan osobno mi je najdraža pjesma s albuma. Tvrdi beat, pamtljiv tekst, optimalan omjer ozbiljnog i šašavog. Kapsulirana buntovna mladost u produkcijski hrabrom i uspješnom rješenju. Ima tu svega, ali mislim da se radi o jednom od najjačih ‘bangera’ s ovih prostora u zadnjih par godina. Kad nekome ovu pjesmu pustim prvi put, reakcije su različite. Od, zgroženog „Isuse, što je ovo?!“ do oduševljenog „Isuse, što je ovo?!“.
To je ono pristupanje otvorenog uma koje sam na početku spomenuo. Magdalenin glas možda nije svakome omiljen. Međutim, olakšat ću vam stvar. Probajte zamisliti nekog drugog da pjeva i repa uz zvuk Playground Hustlea, a da zvuči ovako dobro. I tu vam je odgovor. Postoji oštrina u njenom glasu koja je ovakvim projektima i tekstovima potrebna.
Megi: Ova je meni isto među favoritima.
tonota: Ja ovu pjesmu dugo nisam voljela.
Megi: Ali došla je na našu stranu.
Patrik: Meni je zapela još od prvog isječka refrena i tog ‘Sjeneee’.
Nakon kratke rasprave o rasporedu beatova i osobnih nedoumica, shvatili smo da tonotu neću nikada produkcijski predvidjeti. Stoga sam ju pitao dvije, tri upravo o tome.
Patrik: Osobno me smeta kad je glazba predvidljiva. Točno znam, ako sam iole veći fan nekog producenta, kako će teći pjesma i što bi moglo uslijediti.
Megi: To kod Ivone nećeš nikada! (smijeh)
Patrik: To je super! Sad me zanima napraviš li jednu skicu podloge, pa se pitaš zvuči li ovo kao neki logičan, pretpostavljiv nastavak ili se igraš s nečim što slušatelj ne bi mogao pretpostaviti. Kako nastaje konačna verzija, tog, najoriginalnijeg mogućeg što stvoriš?
tonota: Pa prije, u početku sam se dosta svađala s Megi, jer smo obje došle iz različitih svjetova. Objema nam je kontakt rep. Ona je bila više R&B svijet, ja sam više u rock svijetu, dosta math rock i post rock, gdje je poanta iznenađenje. U početku sam bila jako opterećena time da napravim nešto što nitko ne očekuje i da je to must. I onda je nekako ideja aranžmana dolazila u drugi plan, a ja sam radila promjenu radi promjene. Onda sam počela razmišljati više o samoj pjesmi i je l’ sad nužno da se tu nešto dogodi ili nije. Orijentiram se da radim aranžman koji će meni biti zanimljiv i koji će meni dodavati periodično neke nove informacije koje će me uvijek iznova uvući u stvar. Kad krenem (previše) razmišljati i vagati što bi se trebalo dogoditi, userem pjesmu. Svaki put kad sam išla s idejom unaprijed kako to treba konačno zvučati, to su bile pjesme koje sam na kraju odbacivala. Kad dobijem neku početnu ideju, onda ju razvijam tako da pazim da ju zapravo ne uništim. Ne znam što će se u procesu dogoditi, već puštam da me sama pjesma vodi.
Patrik: Pustio sam Petra Pana jučer frendici, bila je potpuno u nekom drugom raspoloženju nakon MY BABY u Tvornici. Rekla mi je, naporno mi je, nemoj to sad puštati, što se tu kmeči?! Bio sam onako, ne, moraš shvatiti! (smijeh)
Megi: To je definicija naše glazbe! (smijeh)
tonota: I je l’ shvatila?
(FYI: U međuvremenu se navukla)
Patrik: Glazbu trebaš poslušati kad ju ti se da poslušati.
MLADEŽ BEZ BOGA
Playground Hustle sudjelovale su i u društveno angažiranom kulturnom projektu “Mladež bez Boga” (2019.) kojeg su organizirali Montažstroj, ZKM, PDV i Ravno do dna te je njihova pjesma odabrana za Mladež bez Boga PDV Records kompilaciju. Počinje žestoko i priča se o partijima, likovima i ljudskim pravima, a krajem se smiruje uz bass-heavy podlogu. Tematski kulminira u vještoj političkoj referenci i kritici hrvatskog društva uspoređujući život u Hrvatskoj sa živim pijeskom. Iako se ne smatraju političnima, poruka je jasna. Definitivno jedna od najdojmljivijih (i najmanje predvidivih) pjesama na izdanju.
Patrik: Taj prijelaz koji spušta cijelu stvar, počevši s tim zvukom poput sirene na pučini ili podmornice, što god. Taj dio se usporava i kreće bassom ispunjen spoj ideala i Lijepe naše. Ta usporedba pustinje i živog pijeska je taj život koji živimo ovdje?
Megi: Tako je.
Patrik: I sad me zanima kako komentirate dio „Zemlja za mržnju daje pljesak, Oluja, Bljesak“ i dio „Nije donijela svježi zrak, pa sada hvatamo zrak i shvaćamo da imati ideale znači vjerovati u strah“. Zbilja snažno. Kako je zapravo uopće došlo do ove pjesme?
Megi: Ideja je bila napraviti pjesmu za naziv “Mladež bez Boga” za istoimenu kompilaciju PDV recordsa. To je zapravo predstava redatelja Boruta Šeparovića uz koju su onda odlučili raditi i ovu kompilaciju. Instrumentalni dio je tonota zapravo radila kao remix za jedan američki producentski duo. Meni je bio jeben taj beat i bila sam, pliz, daj mi ga, ja moram na to nešto napraviti.
tonota: Da, meni je u tom momentu bio neko savršenstvo koje sam napravila. Taj build up i drop. Na kraju sam rekla Megi, okej, evo ti, ali bit ću jako kritična (smijeh) . I onda je ona donijela ovo što imamo i sve se posložilo.
Megi: Što se tiče samog teksta, ja sam pretpostavila da će ta pjesma isto ići na naš album. Mislila sam si, mladež bez boga… Prvo mi je zvučalo kao da je osoba izgubljena, onda da uopće nije izgubljena. Razmišljala sam kako već imam Petra Pana gdje kritiziram našu generaciju, pa sam na Mladež bez Boga htjela istaknuti ono dobro u generaciji, ali i situaciju u kojoj se nalazimo. Atmosferski se isto potrefilo da pjesme idu jedna za drugom na albumu. Od kritike do neke druge perspektive. Taj dio, Oluja, Bljesak, kada sam to napisala, mislila sam si, ovo je najpolitičniji stih koji sam napisala. Mi nismo politički angažiran bend, što se tiče naših pjesama. Naravno da ćemo podržati i verbalno vokalizirati akcije s kojima se slažemo, štrajkove i prosvjede iza čijih ideala i mišljenja stojimo. Čisto je ideja bila, za što se izborila samostalnost, a kuda smo došli? Nije da ja govorim da je loše što se to dogodilo, daleko od toga, ali na kraju imamo zemlju odnosno pijesak koji nas samo guši.
Patrik: Mislim da je to lirski izvrsno spomenuto.
Megi: Hvala ti, mislim da je dobra slika. To što se kod nas odobrava mržnja, bila zbog nečije seksualne orijentacije ili nacionalnosti, je grozno i tužno. Mladi odlaze jer ih guši taj način razmišljanja dijela građanstva.
Patrik: I genijalan mi je, naravno, lajn „Volimo voljet’ ljubav, bio klit na klit ili klit na kurac il’ kurac na kurac. Volimo sve. Samo ljubav bebo!“.
tonota: LGBTIQ!
Megi: Da, prvo nam je bilo smiješno to tako postaviti, ali kad se čovjek sjedne na čovjeka, to tako nekako funkcionira.
VJEŠAM DUŠU ZA NOGE
S ovom pjesmom počinje taj eksperimentalniji dio Playground Hustlea, kao i onaj emotivno teži i manje poistovjetljiv. Kreativnih ideja ne nedostaje, a tu je i gotovo opipljiva ljutnja koja to zapravo nije. Prije shvaćanje ili razumijevanje. Vješam dušu za noge posebna je zbog lirskih ideja. Rekao bih, glazbena interpretacija košmara u glavi.
Patrik: Postavit ću misli ovako: „There’s buzzing in my head, I’m pouring honey in my coffee“ zanimljiva je oksimoroničnost gorkih misli (pčele) i teških emocija sa slatkoćom meda (produkta misli).
Megi: (smijeh) Jako dobro! Da, da, da, to je poanta.
tonota: Prije svega, ja bih samo rekla da mi je ovo najgenijalniji tekst koji je Megi napisala. Prvenstveno zbog prvog versa koji je tako pun slika. Nepovezanih slika koje se nekako glatko nadovezuju i prolaze. Svaki put se zamislim nad tim tekstom.
Megi: Kad sam napisala tu pjesmu slušala sam dosta alternativni hip hop bend WHY?. Njihov pjevač Yoni isto niže lude slike u svojim tekstovima. I nadam se da sam i ja uspjela u tome. Ma… Da, jesam! Treba sam sebe hajpat.
Patrik: Zanima me zapravo o kome je pjesma? Imam nekoliko interpretacija u glavi.
Megi: Reći ću da o nekome je. Nije potrebno reći o kome. Ljudi služe kao inspiracija. Na tebi je koliko ćeš ispričati, koliko je u redu uzeti, a koliko treba ostati u tajnosti. Dio je o meni, prvi vers, drugi vers nije. To je to.
Patrik: Jasno.
tonota: Na kraju krajeva, poanta ovakvih tekstova je da se ljudi nađu u tome. Čar muzike je da si svatko pronađe nešto svoje u tome, svoju priču. Kao razlika između čitanja knjige i gledanja filma. Uvijek ću radije odabrati knjigu jer mogu sama u svojoj glavi stvoriti neki svoj svijet, dok kod filma imam serviranu tuđu viziju. Jednom kad vidiš Emmu Watson kao Hermione, ne možeš se vratiti na svoju viziju tog lika.
PORCULANSKE LUTKE
Prelaskom na Porculanske lutke djevojke dodaju dozu jeze u svoju glazbu koja nekako prirodno sjeda u sve predstavljeno i prodiremo u nove slojeve njihovog materijala. Naizgled tematski konfuzno, poigravaju se onime što je stvarno i što nije s refrenima koji olakšavaju cijelu novonastalu tenziju, možda tjeskobu, koje se Playground Hustle ne boje, već s istom plešu.
Patrik: Ovo je nešto što zahtjeva, tipa, 10 puštanja da skopčaš – što mi je zapravo i zanimljivo. Dakle, lutka je stvarna i zbilja se zove Sara?
Megi: Moj stari je jednom donio iz inozemstva tu porculansku lutku i poklonio mi ju. Sve što opisujem u pjesmi o njoj, ona stvarno tako izgleda. Ne znam zašto sam ju zadržala, druge sam sve igračke bacila. Ne sjećam se kako sam je zvala kad sam bila klinka, ali za potrebe pjesme sada je Sara.
tonota: Ili je Megi zapravo postala lutka… (smijeh)
Megi: Da, zapravo sam ja Sara.
Patrik: Je li ovo usporedba djetinjstva s onim što si danas?
Megi: Nije. Ovo je zapravo samo storytelling… Ima veze sa mnom i kako se osjećam, bio je to dosta mračan period mog života kada sam to pisala. I’m good now, don’t worry. (smijeh) I došla sam do ideje, kako bi bilo cool da ja kroz tekst predočim kako se ja pretvaram u lutku, a lutka postaje ja. Zapravo sam se dosta namučila s tim tekstom. Htjela sam da bude što jednostavnije, a da se opet dobije taj dojam. Ponavljala sam neke dijelove, stavljala kontraste. Ja imam lutku, ona ima prijateljicu, ja imam prijateljicu, ona ima lutku, ispreplićem ih. Ne brini, nema veze s djetinjstvom, nije toliko mračno. (smijeh)
Patrik: Da, ono što je meni bilo fora je čudno preklapanje tih priča, uvlačenje u pjesmu, zaintrigiraš. Što se tu zbiva… It’s complex in there, right?
Megi: It is. (smijeh)
WOLF ft. pavleisdead
Priznajem, za ime pavlesidead do ove suradnje nisam čuo. My bad. Djevojke su mi lijepo objasnile o kome se radi i njegova interpretacija odmah postaje vidno jasnija, kao i njena svrha. Preslušavanjem pjesme Megi i tonota su uglas pjevale njegov dio, što je dodatno pojačalo dojam. Iako je koncept zapravo razumljiv, rekao bih da je ovo broj za žešće fanove. Ovdje je poigravanje tenzijom na potpuno novoj razini, bol gotovo agresivna i naizgled neshvatljiva. Izazovno za slušanje. Tiši dijelovi, neočekivano, nemaju ulogu smirivanja, već samo kontrasta onom gorućem.
Patrik: Da. Sad bi se mogli dati u objašnjavanje što je pjesnik time htio reći, što je zanimljivo jer smo ti i ja, Megi, pjesnici i clashamo se. Stoga, pitam, naravno, što predstavlja vuk?
Megi: To je jedini tekst koji sam napisala ovdje, u garaži. Taj dan sam baš nešto žešće sjebala i inspiriralo me. Tema, naime, ne znam tko mi je to ispričao, je drevna indijanska priča o dva vuka koji postoje u čovjeku i koji se bore. Postoji svijetli, dobar vuk i tamni, zli vuk. Zli se hrani negativnom energijom, a dobar se hrani dobrotom, brigom i tako dalje. Onaj koji će prevladati u tebi je onaj kojeg više hraniš. „There’s a wolf sitting on my soul, pressing the buttons, taking control“. Očigledno je, zbog raspoloženja u kojem sam bila, zli je preuzeo. I onda smo zbog teksta i tadašnjeg instrumentala pomislile da bi Pavle jebeno sjeo. On je napisao svoj tekst, iz perspektive vuka na neki način. I nekako se dobro poklopilo sve.
Patrik: Kako je bilo surađivati s Kandžijom, pavleisdeadom i Shotom? Pričajte mi.
tonota: Meni kao producentici su suradnje bile odlično iskustvo, ali i stresno jer sam po prvi put trebala raditi beatove koje treba ‘odobriti’ netko drugi osim Megi. U svakom slučaju drago mi je da su se dogodile, jer je svaka bila posebna na svoj način. Kandžija je zahtijevao strukturu hip hop beata kakve inače ne radim, što mi je bio novi izazov, i bilo mi je nevjerojatno gledati kojom brzinom on dolazi do tekstova koji su odlični. S pavleisdeadom sam prvi put radila beat po snimljenim vokalima što me natjeralo da pristupim svemu na potpuno nov način. Upoznale smo ga na ZEZ festivalu, koji je najbolji festival i uvijek velik izvor inspiracije. Njega, u biti, doživljavam više kao performera i ta agresivnost njegove glazbe kao da ima ulogu pročišćenja. Znam da zvuči totalno kontradiktorno, ali ima smisla. Jako mi je drago da se ta suradnja dogodila. Shot je odlučio produkcijski dio u potpunosti prepustiti meni što je na kraju ispalo dosta ironično, jer mi je bilo najteže upravo za tu stvar složiti beat s kojim smo sve troje zadovoljni.
Megi: Bilo mi je genijalno. Jako je interesantno ući u tuđi proces stvaranja i imati crash course prilagođavanja i integriranja ideja. Svatko od njih ima potpuno drugačiji pristup, tako da je bilo zabavno, a iz svakog iskustva sam se trudila nešto i prenijeti u svoje stvaralaštvo.
IGLE ft. Shot
Raste odgovornost kako izdanjem zadržati pažnju. Srećom, Igle sjedaju među jače na izdanju i svakako zanimljivije. Postoji izvjesna hipnotičnost u kombinaciji Meginih isprekidanih vokalnih dionica, sedativne interpretacije dojmljivog teksta i tonotine bistre, hladne produkcije. Priču upotpunjuje Luka Tralić Shot, ujedno zaslužan za snimanje, miksanje i masteriranje izdanja. Originalno, drugačije i svježe, a Lukin feature gledam kao omiljen na izdanju.
Megi: Ček, moram nas tu malo posnimiti.
tonota: Kako suptilno otkrivamo da su nam Igle sljedeći spot. (smijeh)
Megi: Da! (smijeh)
Patrik: Meni bi bio cool animirani video na Igle.
tonota: Ne, ne, Megi već ima ideju.
Megi: Ta pjesma je zapravo nastala tako da je u mojoj glavi prvo nastao spot.
Patrik: Ti si k’o Beyoncé. „I see music“.
Megi: Ovo smo trebali snimiti za Instagram, netko me usporedio s Beyoncé! (smijeh)
Patrik: Imam dosta pitanja u glavi…
Megi: Jedva čekam. Volim tu stvar, jako mi je draga.
tonota: Ta stvar je, koliko je bila muka na kraju, ispala super.
Patrik: Muka?
Megi: Pa mijenjali smo jako puno puta instrumental dok nije to bilo to.
tonota: Megi je htjela atmosferu poput Porculanske, mračno.
Megi: Htjela sam neku Sevdaliza vibru.
tonota: Ali sam ja svaki put zabrijala malo previše. (smijeh)
Megi: Da.
Patrik: Meni je ovo ako ne i najbolja stvar na CD-u.
Megi: Zašto govoriš CD, a nema CD-a, za sad! (smijeh)
Patrik: Navika, možda. Ovo mi je i najdraža suradnja.
Megi: Drago nam je.
Patrik: Jesu li strava i jeza sastavni dio albuma odnosno samog Playground Hustle?
tonota: Yes. Da se vratim na Petra Pana. Isprva sam ga mrzila jer je Megi došla i rekla, mi moramo raditi bengalice.
Megi: Jer ja volim bengalice!
Patrik: Pa tko ne voli?!
tonota: Ja!
(smijeh)
tonota: Kompromis je. Nije da ih ne volim, već je to bio baš moment gdje je Megi napisala tekstova koji zahtijevaju bengalice. Tri za redom. I onda je Petar Pan bio, daj me pusti na miru.
Megi: Ali nisam.
tonota: Također, Megi dosta voli hororce i mračno, a ja dolazim iz melankolične, jako agresivne glazbe. Nekako se to da spojiti. U ovom bloku koji smo slušali to najviše dolazi do izražaja.
Megi: Strah i trepet Zagreba. (smijeh)
tonota: Volim raditi glazbu koja koketira s neugodnim emocijama. Jednostavno zato što mi je i glazba ispušni ventil. Tu smo se našle.
Patrik: U vašem odnosu s glazbom, koliko si dopuštate neugodnog iz sebe uložiti u nju, u ono što volite i stvarate. Gdje je granica?
tonota: Općenito ne dijelim glazbu na ugodnu i neugodnu nego na glazbu koja me dira i glazbu koja me ne dira. I kada me dira, onda je to pozitivno. Tu staje onda taj dio da se ja možda izlažem nečemu negativnome. Neugodne emocije imaju poantu i moraju se izražavati. I kad radim ‘teške’ pjesme ne percipiram ih kao takve, više kao neki trenutak suočavanja. Kad se osjećam baš loše, neću imati volje stvarati. Krećem raditi u momentu kad već imam odmak od neke situacije. Ne doživljavam tužnu ili agresivnu glazbu kao tešku za proživjeti. Megi?
Megi: Ja pak stvaram u momentu kada se osjećam ‘loše’, a odmak dolazi nakon. I tek nedavno sam shvatila koliko toga dijelim u pjesmama. Nakon nastupa u Booksi, kad su to u članku predstavili kao nešto jako intimno. Bila sam, fuck, fakat jest. (smijeh) Stvar je u tome da puno stvari koje sam napisala prođu, zacijeliš. I neke stvari koje su mi tada bile užasne, sada su mi, pff, buraz, kaj je ovo.
tonota: Sad proživljava puno veća sranja! (smijeh)
Patrik: Što, sljedeći će se album zvati Sablje, a ne Igle.
Megi: Na koži sjaje se sablje…
(smijeh)
Megi: Da, kako vrijeme prolazi, lijepo je prisjetiti se nekih emocija. Dođeš do nekih novih stvari, već zaboraviš. Kao da slušaš spomenar. Nije mi teško zapravo. Gdje je granica? Imam i ja stvari koje nikome ne pokažem. Neke stvari ćeš iznijeti, neke nećeš, ali ne volim se u principu ograničavati. Koja je tvoja percepcija pjesme Igle? Koji je tvoj dojam?
Patrik: Jesu li igle udarci ispod pojasa, spočitavanja u odnosu?
Megi: Interesantno… Ne.
tonota: Meni kad je isto dala tekst, nisam ni ja shvatila. Mislim da ovo zapravo ima smisla. Jednostavno je, a opet nije. Jako je preneseno.
Patrik: Opsesija?
Megi: Tako je. Zapravo sam željela opsesiji dati formu, „Satkana od igli sjedi na tami, plete svjetlost od mraka“, tako ju ja vidim i onda ju utjelovljuje Shot kroz tekst.
Patrik: Opišite što (vam) predstavlja omot albuma i zašto nosi naziv “Igle”?
Megi: Sviđa mi se kako smo krenule s nečim oblim – Pikulama (prvi EP), a sada smo na nečem oštrom – Iglama, a tako otprilike vidim i razvoj naše glazbe. Sviđaju mi se igle kao motiv. Ponekad sam geek i volim imati prste u svemu, tako da sam sastavila word s najznačajnijim stvarima važnima za album, a onda je Helena (Helakopter) to uzela kao smjernicu i napravila čudo – genijalan cover, van svih naših očekivanja, koji savršeno prezentira album. Toplo preporučujem da ju zapratite na Instagramu. Cover predstavlja toliko toga odjednom; pritisak, olakšanje, nemir, plutanje, plivanje, bivanje.
KOMFOR ZONA
Komfor zona sasvim je poseban komadić albuma gdje se tenzija odmotava u nove komplikacije. Ne glazbene, naravno, već emotivne. Melodiju Meginog glasa u pjesmi opisao sam kao lijenu, ali zapravo se ne može reći da nije poticajna. Toliko originalno da ne znaš sviđa li ti se i ne. Dok ne shvatiš da pjevušiš „Nimalooo“ kroz dan. Most je ka ulazu u kakvu vrtoglavicu mutnih klupskih zvukova. Uistinu neobičan doprinos, ali zato i vrijedan.
tonota: Ovo je beat iz mog solo projekta, live seta s kojim je Megi bila oduševljena i željela je za njega napraviti stvar.
Patrik: „Ovo se nije isplatilo“, meni je to skroz lijeno, a presmiješno.
tonota: Apsolutno! (smijeh)
Patrik: Ne znam je li mi najbolji ili najgori line na albumu! Pjesma je o temi koja je prisutna i fora je što si ti (tonota) psihologinja.
tonota: Možeš napisati da sam psihologinja i da trenutno mogu davati poduke iz Abletona! (smijeh)
Patrik: You got it. Megi reci nam nešto više o tekstu.
Megi: Ovaj dio, „Ako ubijem ljubav dragi, shvati, oprosti. Moji odnosi s ljudima su dobri, ali u ljubavi su loši“. To je pjesma od El Bahatteeja, meni jedna od dražih. Tekst mu ide; „Ako ubijem ljubav draga, shvati, oprosti. Odnosi s ljudima teški su i loši“. I pošto sam ja imala drugačiju temu, dodala sam na to. Moji odnosi s ljudima su OK, ali u ljubavi, eh, često nisu. Kad sam napisala to, mislila sam, možda ne bi trebala taj dio ostaviti, ali odlučila sam, fuck it. Na samom kraju pjesme željela sam kroz tekst dočarati napadaj panike, mislim da sam to i postigla.
tonota: Kad kreneš izvoditi taj tekst već imaš osjećaj da ti se malo vrti! (smijeh)
Patrik: Htio bih, Megi, da mi opišeš proces snimanja i montiranja videa.
Megi: Dobila sam ideju kako stalno fotkam sve i snimam, volim općenito fotografiju, da bih mogla iskoristiti te snimke i napraviti od njih spot. Snimala bih kad bih osjetila da bi nešto moglo biti dobro u spotu. To su zapravo snimke koje su nastale od trenutka kada je i tekst za pjesmu nastao, prije otprilike dvije godine. Kombinacija spontanih i promišljenih kadrova. Toga je bilo preko 1.000 videa. Interesantna mi je bila ideja dobiti cijeli uvid u priču. Kadrovi su lijepi i topli većinom, zapravo je obrnuto od onoga što slušaš. Volim editirati i montirati, baš mi je strast. Sretna sam s konačnim produktom.
Patrik: Žanrovski gledano spajate rap, elektroniku, eksperimentalno. Jeste li birale sound ili je on birao vas? Kako je bilo odabrati pravu produkciju za poruke koje šaljete ili je to sve jednostavnije nego zvuči?
Megi: Mislim da je jednostavnije nego se čini.
tonota: Da… Jednostavno se događa da mi radom otkrivamo svoj stil, nadopunjujemo se.
Megi: I dosta te oblikuje to što zapravo slušaš.
Patrik: Zanima me dalje kako gledate na prihvaćanje od strane struke u usporedbi s prihvaćanjem od strane publike?
tonota: Imamo osjećaj da nas je zasad više prihvatila struka, što je velika pohvala i daje neki poticaj da radimo nešto što je novo i svježe. S publikom uvijek treba više vremena ako se radi nešto izvan okvira, ali mislim da ih budemo pridobile, jer su nam nastupi energični i zabavni. Tko ne voli dobar bas, laže.
DVANAEST KORAKA
U malo ležernijem izdanju, na Dvanaest koraka, cure približavaju kraju jedno od najneobičnijih izdanja godine. Slušanjem cijelog izdanja ne mogu se oteti dojmu da bih zbilja htio da ih više ljudi shvati, ali i to će doći. U Dvanaest koraka se vidi, recimo, taj spomenuti odmak od specifične situacije, još se malo skida s duše i dolazi do nekih odgovora. Stihovi poput „I znam da vrijeme ne liječi sve rane, samo ih zakrpa pa zabole na kišne dane“ slikaju jednu potpuno drugačiju sliku Playground Hustle.
tonota: Što se tiče beata, taj uvodni synth koji čuješ je bio inspiracija. Bio je jako lijep i onda sam se igrala s njegovim pitchem, crtala sam linije da dobijem takav nježni prijelaz iz tona u ton. I dalje sam gradila ostatak pjesme da mi ostane atmosfera tog syntha. Ne funkcioniram tako da, npr., kažem, idem napraviti agresivnu stvar, nego čujem nešto što mi pokrene neku ideju i onda to ode u svim smjerovima. Što se i čuje tu. Ili radim jako nabrijane stvari ili ovakve. Na prvom albumu postoji pjesma Pikule…
Megi: …Da, najsličnija je Pikulama.
Patrik: Sjetile ste me sada da nisam pitao ništa o prošlim izdanjima.
Megi: Ni ne trebaš. (smijeh)
Patrik: Osjetio sam da je baš ovaj album, taj pravi debi.
tonota: Ona su nam bila učenje. Ima lijepih trenutaka, ali ovo je naš pravi sound.
OTIĐI ŠUTKE
Otiđi šutke sjajan je final albuma “Igle”. Kao svojevrsni outro, ispraća izdanje mirom na koji nisam navikao kod njihove glazbe. Istovremeno ugodno i čudno, zbog tolike suprotnosti ostatku. Tekst je osjećajan, direktan, proživljen i dovoljno dubok, a atmosfera je nekako pomirljiva. Postiže se donekle optimistična, reći ću obamrlost, opuštanje koje baca u sjetu i razmišljanje. Sada je teško zamisliti što će sljedeće Playground Hustle stvoriti, ali u “Iglama” će se još dugo vremena uživati i vraćati im se.
Patrik: Ovdje se zapravo otvara još jedna nova sfera vas. Sposobne ste šokirati, upakirati, smiriti.
Megi: Sad kad se sjetim lika o kojem je to napisano, pomišljam, onak’… A dobro. (smijeh) Onda je bilo teško. Htjela sam u ovoj pjesmi još jednom uključiti LGBTIQ zajednicu. Htjela sam da bude još jedna perspektiva prisutna.
Patrik: U pjesmi dolazi nekako iznenada, ali sjeda prirodno. Potrebno je.
Megi: Drago mi je da se tako prenijelo.
Patrik: Kako vi vidite vas same nakon cijelog puta s ovim albumom?
tonota: Pa definitivno smo rasle s našim zvukom i glazbom te sada pametnije stvaramo pjesme. Meni je sada jasnije kada želim napraviti neku promjenu unutar pjesme, zbog čega ju radim, je li stvarno treba biti tamo ili ne. Također nam je jasnije što želimo sa svojim zvukom i nastupima.
Patrik: I konačno, cure, što očekujete od budućnosti?
Megi: …mlrd.!
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
