Igor Šeregi: “Kod nas više vole ‘gledam kroz prozor, pada kiša’ kadrove”
Redatelj koji je debitantski film uspio gurnuti pod nos domaćoj publici bez prethodne najave, Igor Šeregi, o svojem filmu ZG80 govori s ponosom, a kako i ne bi uzevši u obzir rezultate koje je postigao. Konceptualno, film je prednastavak Metastaza Branka Schmidta, međutim to ne treba uzimati predoslovno, kao što ne treba ulaziti ni u ozbiljnu analizu ove akcijske komedije. Napravljen bez pretenzija i oslanjajući se na humor koji proizlazi iz situacija, film je našao svoje poklonike u publici. Naime, mnogo ljudi se osjeća dovoljno povezanom s filmom te je trenutno u potrazi za majicama s printom ZG80. Šeregi u smijehu komentira:
Šeregi: “Svi žele te majice. To tiskaju producenti. Ja stvarno nemam te majice. I stavili smo u kino Europa nekih sto komada i sve su otišle u tjedan dana. Ne dobivam ni kunu od tih majica. To nije uopće za zaradu. To radimo samo zato da nas ljudi prestanu pilat oko toga gdje mogu nabavit te majice. Ali napravit ću majicu ”Jel’ bi jebo babu?” sebi. To će bit moj fashion pokret.”
A kako je uopće došlo do pitanja “Je’l bi jebo babu?”
Šeregi: Baba je bila u scenariju ali oni su si to dodali na probama. Bila je ta situacija gdje ih ona nađe i misli da se jebu. Onda su oni dodali ‘Jel bi ti karo babu za pare dvaput?’. Dozvolio sam to. Bio sam malo skeptičan, al’ to je stvarno super prošlo. Bio sam u kinu na projekciji i ljudima je to stvarno bilo užasno smiješno, kao i situacija na kraju kad si daju ruku, neka kombinacija emocija i humora.
To je jedna od zadnjih stvari koje smo snimali, kad oni izlaze iz taksija i vide se. Nešto nam se nije sviđalo što je bilo u scenariju i onda smo se pitali: “Na ovo što smo sve snimili do sad, što bi bilo logično da si vi kažete, a da nije neko patetično “dobar si za ustašu, dobar si za četnika”? Kako su oni razvili to sve s babom, ja sam smislio zadnju rečenicu. On mu je samo trebao reći: “E znaš šta, ipak bi jebo babu. I tu je sve jasno.” To je jedini pravi emotivni trenutak, sa skrivenim humorom u cijelom filmu i to je OK.
Kako je utjelovljena baba?
Šeregi: Ona je jedna od najgenijalnijih srpskih glumica, Vesna Čipčić. Ona je stvarno legenda srpskog glumišta. Imao sam sreću što sam je poznavao od prije i da je pristala igrati tu malu ulogu. Ona još nije vidjela film. Bit će srpska premijera gdje će svi moći pogledati film i mislim da će biti jako ponosna. Stvarno joj hvala što je uopće pristala na to. To je kao da kod nas imaš manju ulogu i onda na nju pristane Gregurević. To je na toj je razini. Tu sam shvatio koliko je bitno da u svakoj i najmanjoj ulozi imaš stvarno genijalnog glumca jer to užasno može spustiti film, te takozvane manjkavosti.
Krpa Fan Page
Igor Šeregi s Reneom Bitorajcem surađuje od svojeg prvog projekta. U ovom slučaju dodijelio mu je ulogu Krpe, vođe navijača BBB-a koji odluče otputovati na utakmicu u Beograd gdje se sukobe s navijačima Crvene Zvezde. Iako se publika lako poistovjećuje s karizmatičnim Reneom i svim njegovim ulogama Purgera koje se čine nalik jedna drugoj, Šeregi ističe da su mu upravo najznačajnije one u kojima glumi nekoga sasvim drugoga, pritom se referirajući na filmove Ničija zemlja i Ljudožder vegetarijanac. Krpa u ZG80 nema noseću ulogu. Dapače, nema je nitko. Niti jedan lik ne upoznajemo pobliže, nitko se ne ističe iz skupine, a pratimo tri različite grupe istovremeno. Međutim, neko novo glumačko lice uspjelo se itekako dokazati: Domagoj Mrkonjić.
Tko je Žuti?
Šeregi: Došao je na casting iz Osijeka i bio je najbolji.
Hoćeš li nastaviti suradnju s njim?
Šeregi: Hoću, hoću. Sad ga pokušavam i u neke reklame ugurati. Mislim da će on uskoro ući u HNK Osijek te da je asistent na osječkoj akademiji. Ali na sve projekte ću te zvat Domagoje Mrkonjiću!
Kad su kastani, Domagoj Mrkonjć i Nikola Rakočević odmah su izrazili želju za puno proba. Zato što su zapravo oni jedini izdvojeni u filmu od cijelog ostatka ekipe, a zajedno su. I to je bilo jako specifično. Oni su imali puno proba, nalazili se bez mene i čuli telefonom, ali mislim da im je zaista najviše koristilo to što su bili vezani. Iznajmili smo lisice i vezali ih na cijeli dan. Hrpa tih fizičkih gegova i komedija je proizašla iz njihovih proba.
Frizure
A da Šeregi voli autentičnost vidljivo je iz kostimografije. Ono što većina nas nije primijetila jest da su neke od fudbalerki prave. Glumci su puštali kosu i ošišali se prije snimanja. Tome se dugo možemo podsmjehivati, ali izgleda da su sudionici bili potpuno posvećeni projektu. Prvenstveno zbog financijskih poteškoća, sva pomoć je bila potrebna:
Šeregi: “Imali smo hrpu pomoći iz Srbije, moram to naglasiti. Bez toga bi se teško dogodio ovaj film. Samo su se spojili i naši i njihovi i zato bi mi bilo baš drago da se ovaj uspjeh koji smo zasad postigli u Hrvatskoj nastavi za mjesec dana i u Srbiji i Bosni, Sloveniji, Makedoniji.”
ZG80 se s punim pravom može zvati akcijskim filmom. Takvo što je nesumnjivo bilo teško napraviti na ovom području, prvenstveno jer je novina.
Šeregi: Imali smo dosta proba tučnjava i tu moram podijeliti pohvale. To smo radili, pošto je u Beogradu sve snimano, sa Serbian Stunt Ska Teamom. Može ih se naći na Facebooku i oni su stvarno super. Ja to nisam nikada režirao. U Hrvatskoj se svaka tri filma desi jedan šamar tako da se kod nas na Akademiji ne uče režiji tučnjava. Puno sam puta bio pomoćnik režije na serijama i filmovima, ali kod nas se to ne snima. Nema tog žanra, nema akcije. Tako da sam tamo morao učiti od njih i stvarno su mi jako pomogli. Ne bih to nikada mogao snimiti bez njih. Sad mi je super što znam snimiti masovnu tučnjavu, malo dramatičniju tučnjavu jedan na jedan. Mislim da mi to sad daje ogromno znanje u Hrvatskoj, samo je pitanje kada će se opet snimati takvo nešto. Kod nas više vole ove “gledam kroz prozor, pada kiša” kadrove.
Dakle, u beogradskoj se obitelji ljubi dvaput?
Šeregi: Kad dođu u stan kod tetka i onda kad tetak dođe i ljubi se s Deom i ljube se dva puta, onda me svi pitaju zašto se ne ljube tri puta, je li to greška? Nije greška. Zato što je tetak, kako poslije saznajemo, iz vojne obitelji i u vojsci. Vojska se ljubi dvaput, a ljubiti se tri puta je religiozni znak. Vojska u ondašnje doba nije imala veze s religijom i nisu se ni smjeli ljubiti tri puta, što ja isto nisam znao. To su mi na snimanju objasnili i to sam, naravno, prihvatio. Svi ti stariji srpski glumci su pristali glumiti, a možda ne bi na to pristali u Srbiji jer su tamo navikli na velike uloge, ali tu su pristali i stvarno su digli nivo filma. Ako ću raditi nastavak, sa svima ćemo nastaviti suradnju ako će oni to htjeti.
Što je uopće ZG80 i za koga je?
Šeregi: Zg80 ima tri značenja. Prvo, ZG80 je jedan dio BBB-a koji su 80-ih išli na većinu gostovanja Dinama. To su bili najžešći navijači. Ne bih rekao frakcija, nego dio BBB-a. Drugo značenje je Z-G-8-0 što je policija govorila na svoje voki tokije kada su prijavljivali neke incidentne situacije. I treće je… vjerojatno većina ljudi misli da je to Zagreb 80-ih ili generacija Zagreba 80-ih. Ni jedno od tih objašnjenja nije pogrešno.
Kad sam bio mlad u srednjoj školi, mi nismo imali neki hrvatski film na koji smo se nešto palili, citirali i gledali ga više puta u kinu, kazetama i to. Mi smo gledali Munje i Kad narastem bit ću kengur. Isti redatelj ih je radio, upoznao sam ga, mislim da je genijalac. I zato mi je uvijek bilo nekako žao. Mi smo ZG80 radili tako da su najveći fanovi srednja škola i ekipa pa se stvarno nadam da će im film ostati u kasnijoj fazi u sjećanju na te srednjoškolske dane, kao neki film koji su voljeli, kao što su nama neki drugi filmovi ostali. Zaista bih bio sretan i ponosan kad bih to postigao.
Kako je proteklo snimanje filma?
Šeregi: Ovo je netipičan film jer je većinski sniman u Srbiji i ima 87 govornih uloga. Ima bezbroj lokacija, sniman je u četiri grada. Fascinantno je da smo mi to uspjeli snimiti u 17 dana jer nismo imali novaca za više i to je bilo mučenički jer smo snimali po cijele dane. Imali smo sreće s vremenom jer nam nije pala kiša. Da nam je jedan dan pala kiša, ne bi imali novaca za ponoviti taj dan. Stvarno imali tu fortunu koja nas je pratila. Nitko se nije obogatio od ovog filma, jedino što će im ostati je uspomena na snimanje. Ne želim da ispadne da se mi tu nešto hvalimo. To ne bi trebalo biti tako.
Ovaj film bi se trebao snimiti u 40 dana i bio bi bolji i bilo bi još više smješnijih stvari. Ne bih volio da netko zato što je ovaj film snimljen u 17 dana pomisli da svoj može snimiti u sedam jer je scenarij jednostavniji. To što smo mi napravili je iznimka koja ne bi trebala postati pravilo, pogotovo ljudima koji se profesionalno bave ovim poslom. Ja sigurno za neke svoje sljedeće projekte neću pristati da se filmovi rade u tako kratkom roku. Ali evo, ovo je bio debitantski film i morao sam se dokazati. Većina hrvatskih glumaca je isto prvi put na filmu pa smo se odlučili dokazati i dati zadnje atome snage, no, evo, sad smo dobili tu neku satisfakciju u vidu gledanosti i reakcija na film pa se to isplatilo.
Što imaš dalje u planu?
Šeregi: Pišem biografiju o Bijelom dugmetu. Igranu. To me zanima. Fascinacija krajem 80-ih godina, definitivno najveći rock ‘n’ roll bend s ovih prostora. Baš bih volio snimiti veliki biografski film, od samih početaka do negdje ’91, ’92. Mislim da bi taj projekt produkcijski spojio opet više država i da bi to bio jedan od projekata koji bi bio veći od ZG80 pa samim time i zanimljiviji za raditi. S Reneom razvijam seriju o dva udbaša, čiji je zapravo pilot kratki film Poklon predsjednika Nixona. Od toga smo snimili još 12 epizoda i s tim sad idemo na neki natječaj. Volio bih da moj sljedeći projekt bude većinski iz mojeg pera. Surađujem, naravno, i primam sugestije, ali bih volio da krene od mene. Sigurno neće biti ništa art, dugih kadrova, bez dijaloga i isprane slike nego ću pokušati raditi zabavne projekte dokle god ljudi smatraju da su zabavni.
Poklon predsjednika Nixona (2014) from Igor Šeregi on Vimeo.