Stipan Tadić: Prvi strip u Laubi i šačica razgovora

Povodom izložbe stripa “Parisian Nightmares” Stipana Tadića koja se održala 28. studenog u zagrebačkoj Laubi, imali smo čast razgovarati s mladim stvaraocem. Sam strip nastao je u produkciji i izdanju HDLU-a, a obiluje zanimljivim sadržajem o Stipanovom trotjednom boravku u Parizu. Posjetitelji su dolaskom na izložbu dobili privilegiju zaviriti u intmniji proces stvaranja stripa te se ondje susreću sa svim crtežima nastalim za vrijeme stvaranja stripa. Uz iznimne crteže, engleski sa smiješnim greškama i dobru atmosferu, na otvorenju je uživao svaki pojedinac. Ukoliko nećete biti u mogućnosti posjetiti izložbu, postoji i drugi izlaz. Na svu sreću, svaka kućna biblioteka ima mjesta za još jedan strip, a s ovime nećete pogriješiti.
Prije no što je nastala gužva, priupitali smo Stipana:

U kojoj si dobi otkrio da se želiš baviti upravo umjetnošću?

S: Oduvijek sam htio raditi nešto u tom smjeru i oduvijek sam to i radio, ali baš da se želim baviti time sam odlučio u srednjoj školi.

Ali prije toga si se odlučio za Školu primijenjene umjetnosti i dizajna? Kako je to moguće?

S: Da, da, da! Znao sam da hoću nešto u tom smijeru, ali nisam znao točno što. Tek mi se pred kraj te škole sve iskristaliziralo i onda sam bio 100% siguran.

Postoji li još neka vrsta umjetnosti osim slikarstva, crtanja i stripa kojom se baviš?

S: Sve. Sad sam naručio kip od prijateljice. Ja sam pravio skice, a ona ga radi. To je iz razloga što mi je zabavno imati i ostvariti neku kiparsku ideju. Volim raditi i mozaike, grafike, naravno slike- ali sve bazirano s crtežem. Ako imaš crtež to je, doslovno, osnova svega i mislim da ta teza nije glupa i često je ponavljana. Stvarno je i istinita jer ako si naučio crtati to možeš provlačiti čitav život kroz sve i možeš se užasno zabavljati! Meni je slikarstvo bilo izlet od crteža. Puno sam crtao i slikarstvom sam se počeo baviti tek na drugoj godini faksa. Ja do tada nisam ništa naslikao. I onda, ako znaš crtati, odeš u slikarstvo i tamo nešto napraviš. Isto tako sam sad otišao u strip. Ponekad dođe vrijeme da očajavaš i da ne znaš uopće zašto to radiš, ali isplati se. Ja sam sad baš ”ful” sretan. Ovo je neki potpuno novi nivo mog izražavanja, to možete vidjeti u samom stripu.

Postoji li nešto posebno što bi nam rekao o svome stripu?

S: Zanimljivo je to što se sve dogodilo prije dvije godine, cijeli taj događaj u Parizu. Smiješno je raditi dvije godine na nečemu što se dogodilo tako davno. I naporno je, htio sam odustati od toga baš zato što sam htio napraviti nešto što mi se sada događa. Htio sam da strip bude dosadan, melankoličan i spontan, ali spontanost se ne dobije spontano. Usporedio bih to s radom ekspresionista. To je samo dojam. Sve nastaje polako, čak i neka živčana atmosfera. Ovo je spontani strip, ali se radio jako dugo.

Što misliš, u kojemu bi se smjeru trebala kretati današnja umjetnost?

S: U mom! (smijeh) Mislim da bi se trebala kretati u što više smjerova. Mislim da bi se i ljudska svijest trebala prilagoditi tome da zaista sve može biti umjetnost.

Ne smatraš da je umjetnost već došla do toga da nema granica?

S: Ne, nije. Možda u Americi i sličnim mjestima. Kod nas je još dosta konzervativno i volio bih da prestane biti, da se malo više prihvaćaju stvari. Ljude još uvijek smeta ono što je drugačije i ne vole, npr., psovke, smatraju da je nešto ‘prosto’ u galeriji… To bi trebalo promijeniti i pustiti ljude da stvaraju otvoreno. I mene muči taj kalup „ja sam završio slikarstvo pa sad moram slikati“.

Odnosi li se ta sloboda na, primjerice, avangardne smjerove?

S: Ne, naprotiv. Mislim da avangardni smjerovi nisu nužno slobodni. I slikarstvo treba dobiti mlade snage koji rade nekakvu svježu umjetnost.

Što imaš za poručiti mladim nadama?

S: Nikad ne smijete misliti da ste umjetnik! Ne smiješ misliti da umjetnost uopće postoji i da si ti nešto posebno, pao s marsa i sl. Moraš prihvatiti to da si isti kao svi i da nije neki veliki blagoslov to što radiš već da točno znaš kako se do čega dolazi. Treba znati da se sve to zapravo pomalo mistificira i uzdiže, više-manje zbog novca. Treba znati koji je tvoj medij i kako ga raditi, te da je to sve jedna tehnika i da talent ne postoji. Talent je za amatere! Budi svjestan gdje si i što si jer ćeš inače odlutati i biti u nebesima. Baš mi je srce zatreperilo dok sam ovo govorio! (smijeh)

Potom je gomila počela ulaziti te smo se u njoj utopili u neposrednom kontaktu s morem crteža i skica.