novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – Diablo Swing Orchestra: ‘Pandora’s Pinata’ kao švedski stol žanrova

Vrijeme čitanja: 2 minute
facebook.com
facebook.com

Pišući nedavno listu najboljih metal albuma apokaliptične 2012. nekako mi je promakao ovaj album. Nije ni čudo, jer bend nisam slušao nikad prije, pa nisam ni bio u toku s novim izdanjima. Nedavno sam naišao na jednu pjesmu s albuma koja me nije oduševila, ali me zaintrigirala. Tako sam eventualno preslušao album i ne samo da mi se veoma svidio, nego mogu reći da je i nešto najuzbudljivije što sam preslušao u zadnje vrijeme.

Daleko je to od onog glazbenog čemera koji me oduvijek oduševljavao, ali ovakva glazbena inovativnost i švedski stol žanrova spojenih u cjelinu veoma su uzbudljivi i uhu zanimljivi. Bend dolazi iz Švedske, a startao je sa šest članova, što se kasnije proširilo na oktet kada su u stalnu postavu dodani trombon i truba. Iako je metal jedan od važnijih utjecaja na glazbu benda, teško je da bi se ista više mogla nazvati metalom. Neki je svrstavaju u već više puta spominjanu avangardu dok je sam Daniel Håkansson, vokal i gitarist benda, naziva „riot-operom“.

facebook.com
facebook.com

Utjecaji na albumu su razni, od klasične glazbe, istočnjačke glazbe, swinga, jazza, symphonic metala, progresivnog metala, pa do alternativnog rocka. Pjesme su prilično različite i teško je shvatiti kako su se bilo koje dvije našle zajedno na albumu. Mogao bih reći da na stvari „Exit Strategy of a Wrecking Ball“ zvuče kao Muse i Dredg, kada bi Muse bio dobar i ne toliko iritantan bend (bez vokalnog pretjerivanja). Negdje na albumu možete lako zabrijati da gledate crno-bijeli klasik iz šezdesetih, a drugdje opet kako jašete ponija po Palestini odnosno slona u Indiji. Album je ćumez svega i svačega, vjerojatno zbog toga i toliko oduševljava slušatelja, iako na prvu nećete znati što slušate i zapamtit ćete eventualno neke lako pamtljive refrene, ali kad malo posložite kockice, shvatit ćete da je album izrazito slušljiv.

Prava senzacija sprema se na kraju albuma, i to sa pjesmom „Of Kali Ma Calibre“ koja je upravo sve ono što opisuje Daniel Håkansson. Na momente lagana, na momente brza senzacionalna metal opera jedna je od onih pjesama koju čujete i od koje se naprosto ne možete odvojiti. Zadnja i najduža „Justice for Saint Mary“ više vuče na orkestralni alternativni rock, a pred sam kraj ima i nešto elektronike.

Sumiramo li sve, prilično je jasno da smo dobili jedan od albuma kojem (ako vam se svidio) ćete se vraćati opet i opet. Posjeduje pjesme koje s vremenom ne dosade i vjerujem da će kroz 10 godina biti isto toliko zanimljive kao i sada. Album nije za svakoga, ima previše čudnih žanrovskih kombinacija. Nije mi baš jasno koja je priča oko benda i kako se stvarao ovaj specifičan zvuk, ali nadajmo se da će sljedeći album biti barem jednako dobar.

Be social

Komentari