Ivana Bodrožić predstavila novu zbirku poezije „Usijavanje“ u zagrebačkoj Frakturi
U utorak, 10. listopada, u knjižari Fraktura u Zagrebu, naša poznata i višestruko nagrađivana spisateljica Ivana Bodrožić predstavila je svoju novu, petu po redu, zbirku pjesama. Razgovor je moderirao urednik Seid Serdarević, a neke od reprezentativnih pjesama iz zbirke emotivno je čitala i proživjela glumica i pjesnikinja Jelena Miholjević.
Zbirka je uokvirena uvodnim Autoportretom i završnim Epitafom, između kojih su Menstrualni, Muški, Besmrtni i Ljubavni ciklus. U središtu svakog od njih je žena. Žena majka, žena u iščekivanju majstora, žena prijateljica, žena radnica, žena starica, žena susjeda. Umorna. Zaljubljena. Frustrirana. Sentimentalna. Osramoćena. Euforična.
Sve su to lica i naličja ženskog iskustva koje Bodrožić poetski istražuje i od čijih grubljih strana ne bježi, nego se s njima suočava, ne zaobilazeći u svom opusu pritom ne samo politička već i dnevnopolitička pitanja jer kako kaže — polje intime prestaje biti osobno, a postaje političko, jednom kad je napadnuto izvana. I nakon 18 godina, koliko je prošlo od objave njezina pjesničkog prvijenca Prvi korak u tamu, autorica je ostala vjerna svakodnevnim motivima, osobnim tihim i ne-tako-tihim patnjama, slutnjama i ljubavima.
Kako je dokazala i predstavljanjem, Bodrožić je šarmantna žena, čiji se humor ogleda i u pisanju (i u prijašnjim zbirkama bile su prisutne bizarnosti, žargonizmi, anglizmi kojima komentira svoj odnos spram mlađih generacija, a nov zamah tog tipa u ovoj zbirci daje ciklusom Muški, u kojem opisuje plejadu stereotipiziranih majstora s kojim se lirski subjekt susreće pri selidbi). Stabilne u narativnosti, pjesme su svejedno dovoljno poetične da literarni izraz ostaje snažniji od angažmana.
Tijekom predstavljanja urednik je naglasio da reljef hrvatske književne scene zasigurno ne bi bio isti bez Ivane Bodrožić, između ostalog jer piše prozu kroz koju navire poezija, a poeziju koja je na trenutke prozaično uzemljena te (naoko) jednostavna. Meandrirajući između formi, Bodrožić piše autentično, jedino kako je moguće. Povratak sebi, istaknula je, srž je pisanja. Stoga ne čudi da je publika to još jednom prepoznala i napunila Frakturinu knjižaru dočekujući jednu odličnu knjigu.
Usijavanje
Dokle god postoji nešto za što misliš
Ako se dogodi,
Neću preživjeti
Znači da počinješ živjeti.
Dokle god ležiš noću
Širom otvorenih očiju
Dok te guši lupanje srca u grlu
Dok se tijelo grči
Na najmanji šum u tamu
Dok provjeravaš dišu li djeca
Dok se moliš
A ne vjeruješ
Dok se nadaš
Kada više nema ni najmanjeg uporišta
Za nadu
Dokle god vjeruješ
Neće ova bolest
Neće ovaj rat
Neće ova ljubav,
Neće umrijeti
Dok istodobno umireš sa svakom pomisli na kraj
Tvoj milijarditi život svijetli na vrhuncu
I nijedan smiraj neće biti blizu
Pravom životu na korak do smrti.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
