Izvještaj: Dječaci otvorili svoju Firmu
Još jučer, prije samog koncerta, u razgovoru s frendovima koji su odlučili otići na Dječake i nagovarajući neodlučne upotrijebila sam te tri riječi. Bit će najbolje. Ajmo maci, idemo u Tvornicu, daj, bit će najbolje. Vjerovala sam u to, oprala starke Domestosom, stavila odmrzavati mljeveno meso za nedjeljne punjene paprike, špricnula parfem, oprala zube i uzela žvaku. Plavu kosu njegujem već godinama, tako da je i to sređeno. U časne ne mislim, barem ne još, ali sam putem ubrala maslačak i romantično ga puhnula u proljeće u zraku. Vjerovala sam da će biti najbolje.
Da odmah sredimo to na početku. Nema smisla održavati napetost. Nije bilo najbolje.
Nije bila najbolje popunjena Tvornica. Nije bilo najbolje onima koji su u pola 11 ušli u wc koji je već tada zaudarao na rigotinu. Nije bilo najbolje onoj curi koja nije znala gdje je ni koliko prstiju na rukama ima dok ju je zaštitar iznosio van. Nije bilo najbolje ni onima u prvom redu. Ne ekipa, nije vam bilo najbolje. Ne može vam biti najbolje ako ne znate riječi, ako jedva znate refren. A ni fleksanje vam nije bilo najbolje.
Prve tri osobe koje sam susrela imale su istu konstataciju – cijeli osmi ce razred bio je tamo. Nije to zapravo ništa čudno, Dječaci nikada nisu skrivali da svoje verse pišu i za one koji vole tvrđi hip hop, ali i za one nešto mekšeg ukusa ili ukusa koji se tek treba razviti. I svaka im čast na iskrenosti jer najlakše je reći da nešto nisi, a oni odmah kažu što jesu i na tebi je da ih prihvatiš takve kakve jesu ili ne. Upravo je i zato teško pisati ovaj izvještaj. Jer je publika pokazala ono što Dječaci jesu, a ne ono što bih ja htjela da jesu. Oni su grupa za prijelaz iz djetinjstva u mladost.
Novi album nosi naziv koji savršeno opisuje ono što oni jesu. Oni su Firma. Za one koji su im vjerni već godinama oni su postali poduzetnici i sinoć otvorili novu firmu sa čak 20 novih projekata koji tek trebaju zaživjeti. Za većinsko ljudstvo sinoćnje Tvornice, oni su krizma (op.a. krizma se u nekim dijelovima Hrvatske naziva i firma, prema latinskom nazivu sakramenta), prijelaz.
Simpatičnom prezentacijom u maniri prezija saželi su povijest Dječaka, pokazujući da su sada, s trećim izdanim albumom, konačno dovoljno odrasli da mogu staviti kravatu bez da ih steže oko vrata. Nakon prezentacije, publika ih je pozvala na razgovor za posao. Otvorili su s Brutalnom besom, žestoko i glasno. Kao i na svakom razgovoru za posao, početna nervoza bila je prisutna pa je trebalo nekoliko stvari da se zbiju redovi jer Tvornica je u početku izgledala poluprazno, s tek ponekom rukom u zraku. Ipak, kako se svirka zahuktavala, kao da je i atmosfera rasla, a Dječaci su postajali sve uvjerljiviji. Tek na prve taktove svima poznatijih hitova poput Punjenih paprika ili Lovrinca Tvornica je konačno podigla temperaturu na splitsku razinu celzijevaca. Bilo je i za očekivati da će nove stvari proći s tek ponekim štreberom koji je u tjedan dana koliko kapaju nove stvari na Youtube, a tek dan nakon službenog izlaska albuma, uspio nabiflati sve verse napamet, dok će ostatak publike jednostavno prvi puta slušati neke pjesme i tek stvarati mišljenje o njima. Ipak, Plavuša, stvar koja niti nije izdana u sklopu albuma zbog papučarstva (cenzure?) izdavača bila je jedna od onih koja se pjevala od početka do kraja. Odlično je prošao i Shopping, a ako Antonio ne bude novi hit, neka mi usahne desnica.
ZGB upriličio je Vuk Oreb (Kiša metaka), Zoni je dijelio mikrofon po prvim redovima i premišljao se bi li stage dive-ao ili ne, dok je Ivo prepričavao sadržaje filmova koje svi znaju, konstatirajući da je S. Seagal dioničar Nove TV. Bilo je tu i pokušaja slanja političkih poruka (poput bacanja natrag majice s motivom Europske unije ili misli o liberalnom kapitalizmu i svemu što nam je učinio), ali sve je to dragi moji Dječaci, štono bi se u narodu reklo, sviranje kurcu. Prosjek godina publike jedva bi uspio užicati konobara pivu na šanku jer ‘ajde ajde imaš 17 i pol’. Svirajte im Bile starke, po to su i došli. Došli ste na razgovor za posao u tek započetu firmu koja još ne zna kako se vodi posao.
Hip hop scena u Hrvata posljednjih godina sve je bujnija, glasnija i tvrđa. Možda su baš zato Dječaci ostali na toj međi koja dijeli publiku na hip hop amatere i doktore znanosti. I neka su, netko mora biti i to. Prije nego što je scena počela jačati oni su vodili igru. Sada vode firmu u kojoj se ne traži diploma kako bi postao dio nje. Razgovor za posao trajao je više od dva sata, Dječaci su pokazali sposobnosti koje imaju, na trenutke zabljesnuli, uljudno nas pozvali na after u malom pogonu i dali nam čvrstu besu jer rukovanje nije in, mi dajemo besu. Hvala vam što ste došli na razgovor, pratite naše web stranice gdje ćemo kroz par dana objaviti jeste li dobili radno mjesto.
Sa štovanjem,
Plavuša
