novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvještaj – Exit Festival, 1. dan: Sakrijte se festivali i događaji, počeo je petnaesti Exit

Foto: facebook.com/exit.festival
Vrijeme čitanja: 5 minute

Jučer su, 9. srpnja, točno u 19 sati otvorene kapije na Petrovaradinskoj tvrđavi i krenuo je još jedan, petnaesti slavljenički Exit.  Prvi je dan Exitove rođendanske proslave prošao u znaku mora ljudi, vrhunskih koncerata, odlične atmosfere i upoznavanja s povećim festivalskim prostorom, a sveukupni je dojam i više no pozitivan zbog čega jedva čekamo nastavak.

Da ništa nikada ne može biti savršeno još su nam jednom pokazali službenici na graničnom prijelazu koji su zaključili da bus koji ide na Exit mora biti prepun zabranjenih supstanci i predmeta te da ga cijeloga treba pretresti. Dok su sizifovski otvarali torbu po torbu, vrećicu po vrećicu, kremu za lice po kremu, mi smo uredno kolutali očima i još jednom prokomentirali kako ovo društvo valjda nikada neće shvatiti da ako ideš na neki festival ne moraš nužno biti kriminalac, alkoholičar, drogeraš ili delikvent. No što se može. Ljubazni su službenici šestosatno putovanje od Zagreba do Novog Sada pretvorili u osmosatno, a mi smo samo živčano gledali na sat i razmišljali hoćemo li i kako stići. S obzirom na to da smo u Novi Sad stigli znatno kasnije od planiranoga, brzinski smo podigli svoje domove u kampu, presvukli se i odjurili na prekrasnu Petrovaradinsku tvrđavu gdje su već u 21 sat svoj nastup započeli Eagles of Death Metal.

[EODM], video screenshot Foto: facebook.com/exit.festival
[EODM], video screenshot Foto: facebook.com/exit.festival

Upravo su nam ti simpatični Amerikanci pružili utjehu jer je i njima dan počeo loše – razbio im se autobus, nalazili su se usred ničega, a onda je po njih došla Exit obitelj i opet je sve bilo sjajno i nitko se više nije ni sjećao groznog početka dana. Eaglesi su bili odlični, raspoloženi, pravi rock’n’roll. Svirali su gitare pokrivenih očiju, izveli inačicu Guitar Hero dvoboja uživo, a Jesse Hughes nam je malo otvorio dušu s prisjećanjem nekih privatnih dogodovština. Ispričao nam je tako da su njegovoj sweetheartici, kada su se tek upoznali, ostali članovi benda rekli da se makne od njega jer je on Bad News. Rekao nam je i da ne želi biti u LA-u jer mu je u Novom Sadu najljepše, ali i odsvirao obradu pjesme Stuck in the Middle with You  Stealers Wheela tijekom koje je celi Novi Sad džuskao. Svirali su dobra dva sata, skupili jako puno ljudi i, kako je i Jesse sam rekao, bilo je fucking odlično!

Nakon Eaglesa, Main Stage zauzela je britanska elektro grupa Clean Bandit. Ljudi je bilo sve više, probijanje kroz masu postajalo je sve teže, a dobra je atmosfera, koja na Tvrđavi ne jenjava valjda nikada, bila postojana. Iako nisam obožavatelj Bandita, a ni njihove glazbe, ne mogu reći da mi je bilo katastrofalno na njima, ali mi jednako tako nije bilo ni spektakularno. Problem je što su sve pjesme uglavnom na istu foru, sličan je ritam, a i stihovi ne odskaču previše pa čak i kad znate svega tri najpoznatije pjesme imate osjećaj da znate sve ili su vam barem jako poznate. Kažem, nije to loš sastav i nije da se nisu trudili i komunicirali s publikom, ali nekako  mi se čini da bi uvijek radije izabrala opciju u kojoj ih slušam na radiju u autu dok idem na more, nego onu u kojoj su oni headlineri nekog festivala. Rather Be je očekivano izazvala najveće oduševljenje, a dobro su prošle i Real Love, Stronger i Extraordinary. Ipak, nijedna od tih pjesama nije izazvala kolektivnu euforiju ili ekstazu zbog čega nekako i mislim da Clean Bandit nije najsretnije rješenje za festivale ovoga tipa.

[Emili Sande], video screenshot Foto: facebook.com/exit.festival
[Emeli Sande], video screenshot Foto: facebook.com/exit.festival

A dama koja je apsolutno privukla najviše ljudi prvoga dana i čije su pjesme, na moje apsolutno iznenađenje, znali svi je Emeli Sandè, žena pjeskovitoga glasa koja je napunila pjeskovitu glavnu pozornicu i učinila šankove pravim oazama u žednoj pustinji. Njen smo nastup nešto sitno čekali zbog vatrometa kojega nam je Exit poklonio za svoj rođendan, a njen je pak nastup izazvao vatromet u razdraganoj publici kojoj nije bilo niti broja, a niti kraja. Dama u prugastom i bijelim sandalicama ima opaki glas koji je neosporan i s punim se pravom može smatrati soul divom. Mene je njen nastup podsjetio na gospele u crkvama (pogotovo kad je uz prateće vokale otpjevala Mountains), a i, iskreno, radije bih je slušala tamo nego na koncertu. Malo je to dosadnjikavo za koncerte, ali sudeći po broju publike ne bih se kladila da moje mišljenje dijeli većina. Dečki, cure, žene, muškarci, svi su pjevali sve Emeline pjesme, a bilo je tu i manje poznatih poput My Kind of Love ili Tiger. Najveće su oduševljenje izazvale svima poznate Next to Me i Read All About It, a sveukupan je dojam onima koji su došli samo zbog Emeli  bio sigurno pozitivan.

Jako dobar nastup na Fusion Stageu su odradili Partibrejkersi koji su kao vino, što stariji, to bolji. Publika je uživala, skakala, pogala se, pjevala se (derala) i uživala. Svi smo bili jedna velika Hipnotisana gomila i Kretali smo prema Cani bez razmišljanja. Jedina je mana toga koncerta bila hladnoća koja je dolazila na mahove jer je Fusion Stage pozicioniran dosta visoko pa preporučujem svima da danas, ako žele stići na neki koncert na tom stageu, uzmu jakne ili se obuku nešto toplije, premda je današnji dan znatno topliji od jučerašnjeg.

Foto:  facebook.com/exit.festival
Foto: facebook.com/exit.festival

S Partibrejkersima smo završili planiranu koncertnu turu i doslovno neplanski švrljali prostorom festivala i išli na pozornice koje su nam se u tom trenutku činile zabavnima. Naletjeli smo tako na Drum’n’Zez i otplesali Palačinku prelazeći most. Čuli smo krajičkom uha i Napalm Death koji je bilo nemoguće čuti jer su toliko glasni i žestoki da su se čuli još tri podija dalje. Plesali smo do iznemoglosti na Guarana No Sleep Novi Sad  Stageu, obišli Reggae stage na kojem se najmanje puštao reggae, a za kraj krajeva odlučili smo se zaputiti u mts Dance Arenu i u ranojutarnjim satima upoznati se s ambijentom u kojem nas danas čeka Hardwell.

Sve u svemu, dojmovi prvoga dana Exita su pozitivni. Ljudi je milijun i svi su otvoreni, susretljivi i željni dobre zabave. Slična atmosfera vlada i u kampu gdje su najluđi ludi Englezi koji mogu partijati dok ne umru. Jedva ih čekam danas vidjeti u Dance Areni gdje će ih Balkanci izazvati na plesni okršaj pa da vidimo tko je izdržljiviji. Veselimo se danas i Motörheadu koji će okupirati Main Stage u 22 sata, ali i svim ostalim izvođačima i još neotkrivenim pozornicama (poput karaoka!) na kojima ćemo se tek veseliti ova naredna tri dana. Lijepo je na Exitu, jako je lijepo na Exitu, neka nam potraje!

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari