Izvještaj – Gazelle Twin (ZEZ): Mrak i mistika hipnotizirajuće elektronike
Kako nas je vikend zameo, trgnuši nas već u četvrtak – prošlo je možda i nešto više vremena za slijeganje dojma. Međutim, svi koji su bili na ovom nastupu vrlo će vjerojatno razumjeti. Ujedno je to bila prva suradnja KSET-ovog Zavoda za eksperimentalni zvuk (ZEZ) i Žive muzike, što se pokazalo kao i više nego uspješan projekt kojeg rado ponovno očekujemo. Koncertna premijera mlade Elizabeth Bernholz hrvatskoj publici (uz fokus na predstavljanje zadnjeg studijskog albuma “Unflesh”) prošla je i više nego zadovoljavajuće.
Nešto ranije od devet sati počela se skupljati šarolika i svježa publika; čak pomalo neuobičajena za KSET, ali potpuno očekivana za opus ovog programa koji je od samog početka upućivao da se radi o istančanoj i probranoj publici koja razumije poetiku mračne pop-elektronike. Sam zamjetno ne-ksetovski izgled pozornice, uz crnilo i minimalističko osvjetljenje, već je od samog početka upućivao na to da će se te večeri na njoj odigrati nešto vrijedno doživljaja i sjećanja. Koncept programa gdje je DJ dvojac Tajga&Tundra u funkciji ‘uvoda’ za Gazellinu elektroničku opskurnost mi se jako svidio i smatram da mnogo govori ne samo o događaju, već o cijelom izvrsno sklopljenom i osmišljenom programu ZEZ-a (jer ako niste znali, kultura je prešla cestu i više nije u Lisinskom). Osim zanimljivog seta ispunjen najrazličitijom underground elektronikom, fascinirale su me i skladne projekcije simpatičnog DJ dvojca. Radilo se o crno-bijelim retro projekcijama nalik na isječke Hitchcockovih filmova iz kasnih pedesetih, pametno razgrađenih u vizual koji na platnu ‘komunicira’ u ritmu s glazbom. Kako se set približavao kraju, zvuk je postajao sve mračniji, pitchevi sve dijaboličniji, a i ono malo zraka preostalog u praznijim redovima ubrzo se počelo ispunjavati masama ljudi
Na scenu stupa mistična pojava mlade Gazelle Twin i njezinog DJ-a te se Phobiom otvara kratki, ali snažni set eksperimentalne, art pop elektronike. Inače, sastav iza sebe ima dva albuma (točnije tri, ako ubrojimo remiksanu verziju prvijenca “The Entire City”), a naglasak je ipak stavljen na zadnji album “Unflesh” – što je, čini se, zvuk koji su fanovi Gazelle Twin već internalizirali kao prepoznatljiv pečat ove osebujne glazbenice.
Uslijedio je niz mračnih elektronskih zavrzlama, obgrljenih iskrenim tekstovima – koji su, zbog visine Elizabethinog vokala, na mahove jedva prepoznatlji. Rasap tjelesnog i bijeg od boli jednostavnosti iskonske emocije najviše se očitovao kroz Gazellin scenski nastup. Osim misteriozne čarape (?!) na glavi, njene poletno buntovne kretnje na pozornici očitovale su se kao potpuna suprotnost njenoj latentnoj sramežljivosti.
Stalni pitchevi i mindfuck razgrađenih zalutalih beatova stvarali su ugodnu nervozu u sigurnosti mraka. Kao koncertnu uspješnicu izdvojila bih izvedbu izvrsne Anti Body pred sam kraj koncerta. Publika je bila oduševljena, rasplesana i zavedena elektronikom, međutim razočarana kratkim trajanjem koncerta. Radilo se, naime, o nekih 45 minuta nastupa – a ovakva je minutaža zasigurno bila jedina zamjerka svih ljubitelja mračne elektronike koji su se u velikom broju okupili oko onoga u čemu istinski uživaju.
