novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Ziherov interni izazov: 5 najdražih koncerata van Hrvatske

Vrijeme čitanja: 6 minute

Uvijek je zanimljivo doživjeti koncert van granica Lijepe i Tužne Naše. Iako za nesigurne osobe koje tapkaju na rubu socijalne anksioznosti možda neće biti mjesta za sulude priče s fanovima istomišljenicima o njihovim koncertnim iskustvima i dojmovima, ali upravo jedan pasivni sugovornik odličan je promatrač koji upija mnogo naizgled nevidljivih detalja.

Upijati atmosferu, skupljati komadiće plesnih koraka vedre publike, osluškivati jezik oko sebe i postavljati stalno pitanje koliko se neki izvođač posveti publici ako se nalazi na pozornici jedne Močvare i Tvornice, Ljubljanskoj Šiški, Pariškom Bataclanu ili nekom svjetskom festivalu pred morem zagrijanih fanova. Koliko sebe daju ovisno o procijenjenoj važnosti nastupa, lokacije i brojnosti publike?

Neće svatko svirati za šaku ljudi jednako iskreno kao za dupkom punu dvoranu, ipak uvijek ima i onih koji će nesebično izliti dušu na razglas. U svakom slučaju, ići u inozemstvo na koncert uvijek je iskustvo za sebe. Nosi to uzbuđenje nepoznatog, makar već bili na nekom mjestu. Šačica noviteta i neizvjesnosti uzbudljiv je faktor. Uz to, zanimljivo je uvijek promatrati i stranu publiku i njihove koncertne manire te koliko jako njihovo srce kuca za taj događaj, a koliko im i kako opušteno noge prate ritam.

Foto: The Party Diary / Faceboo.com / welovegreenfestival

Koncerti van ustaljenih prostora na koje smo navikli daju više slobode u glavi pa time i u ušima. Nema ustaljenih okvira unutar kojih se često izvlačimo – Jao opet ovaj tonac, zvuk nikad nije dobar u ovom klubu, što je to s lajtom, ajme gle došao je onaj zgodni lik, zašto nema aftera, piva ishlapila još k tome skupa, te mnogi drugi često nesuvislih misaonih konstrukata koji samo otežavaju koncentraciju na ono bitno – glazbu, glazbenika/ sastav i performans.

Slijedi mojih 5 top koncerata van Hrvatske, nemam snage ni srca poredati ih po nekom „top lista redoslijedu“. Pohoditi puno koncerata godišnje znači da mnogi ostave trag na život koncertnih uspomena, tok misli i emocija. Stoga se teško opredijeliti za samo jedan na vrhuncu. Neka svih ovih 5 budu moji pobjednici!


Altın Gün –  Kino Šiška, Ljubljana, 2019.


Koncert za pamćenje. Usudim se reći da je godine 2019. uz Street Sects u KSET-u i Acid Arab u Tvornici ušao u moja top 3 ovogodišnja koncerta. Jedno je samo slušati ovaj divan sastav, ali ono što oni mogu uživo servirati je nevjerojatno iskustvo. Bend je izrazito uigran, dobar s publikom, veselo raspoloženje rasplesat će i najdrveniju osobu u prostoriji. Glazba koja pokreće i mami osmijeh na lice. Stoga ću ih opet čuti u Beču, 8. veljače i nadam se da me ni tada neće iznevjeriti.

altin
Foto: Urška Boljkovac/Kino Šiška/Facebook.com

Tyler, the Creator – We Love Green Festival, Pariz, 2018.


Da kratko uvedem priču u ovaj nevjerojatan festival, najskuplji koji sam pohodila i sama trebala platiti, ali i jedan od onih za koje nikada neću požaliti što sam se na njih odvažila. Osim toga, radi se o pravom ekološkom festivalu (da, piljevinom posipate svoje poslove u nužnicima i nema plastike) iza kojeg stoje i predavanja, filmske projekcije… Festival se održava na rubu Pariza (pravi snobovi to više ne bi nazvali Parizom jer se nalazi van njegovih granica iako tamo vozi metro linija) u srcu prekrasne, prostrane šume Bois de Vincennes. Iskreno po izboru glazbe radi se o najkvalitetnijem festivalu ne-isključivo-elektronske glazbe (iako je bilo i kvalitetno probranih izvođača iz tog miljea kao što su Honey Dijon, Yaeji, Mount Kimbie, Daphni, Nina Kraviz…)

Program započinje jako rano, već oko 15 sati što ne znači da tada nastupaju neki polu demo bendovi koje si možete dozvoliti propustiti. Ovo je festival s isključivo velikim imenima za koja je većina glazbenih znalaca, koji prate trendove, čula. Sve je zamišljeno tako da do ponoći završava program i festivalska horda može stići na zadnji noćni metro (da, Grad Svijetla se gasi nakon 1:00 dragi partijaneri). Zadnja zanimljiva opaska ide za hranu na festivalu, a izbor je bio ogroman. Izostavljeni nisu bili ni vegetarijanci ni vegani, ne bi me ni čudilo da je bilo proizvoda bez laktoze ili glutena koliko je meni bio razrađen.

Izvor fotofrafije: Facebook.com / welovegreenfestival

Iako su cijene naravno van zamislivih okvira, kušala sam neki domaći pommes frites i primijetila kako je sva festivalska hrana podijeljena, u maniri francuskog gastro iskustva, entree – plat – desert. Hrana u sljedovima na festivalu, da. Tako to rade Francuzi. Nema degradacije gastro delicija zato što ste, eto u šumi, prljavi od prašine s pivom u ruci. Imate pravo na Vaš kompletan obrok.

Vratimo se na Tylera, top koncert s tog festivala. Tada je svirao stvari s meni osobno jednog od najznačajnijeg albuma kojeg bih uvrstila sigurno u svoj top 10 zadnje dekade. Čuti uživo skoro cijeli “Flower Boy” je glazbena terapija. Na ogromnoj pozornici samo mali Tyler u žutoj radničko-prosvjedničkoj ‘yellow west’ skače i energično repa, dok se masa publike obasjana strobo svjetlima i ne otima emocijama već s osmijehom i grčem ekstaze na licu skače u ritmu, repajući sve stihove kao da su velika obitelj koja se moli pred blagdansko jelo. Naježim se kad se sjetim tih scena. Jednostavno divno, ostajem bez riječi kad se sjetim da sam čula velike hitove kao što su Boredom, Who Dat Boy, I Ain’t Got Time ili 911/Mr. Lonely.


Kamasi Washington – Bataclan, Pariz, 2018.


Ovog velikana prvi put sam čula u Pariškom Bataclanu. Radi se o omanjem klubu (ako uzmemo neka Pariška klupska mjerila) kružne kompozicije zbog čega se činite bliži izvođaču i više činite povezanu publiku. Ovaj koncert također je bio čisti glazbeni healing koji treba doživjeti. Kamasi Washington poput nekog dobroćudnog gurua vodi svoju publiku kroz katarzično iskustvo, šireći ideje ljubavi i važnosti poštivanja ljudstva kroz njegovu iscjeljujući glazbu iza koje stoji izvrstan nepogrešivi bend i emocionalno nabijeni back vokali.


Jorja Smith – We Love Green Festival, Pariz, 2018.


Na ovom mjestu teško se odlučiti za samo još jednog izvođača koji je pomeo i u potpunosti raspametio publiku. Da mogu, ovdje bih još iz ove festivalske kolekcije uvrstila i Charlotte Gainsbourg, izvrsnu energičnu IAMDDB, zapanjujuću Ibeyi, francusko rap otkriće Moha La Squale, i Samphu, dok su tu bili još i The Internet, King Krule, Beck, Migos, Superorganism.

Jednostavno bombastično svjež line-up iz godine u godinu. Ako sam Vas uspjela pridobiti možete provjeriti prva imena za 2020. festivalsko izdanje među kojima su Lana Del Rey, Nils Frahm, King Gizzardi, Four Tet, Young Thug, Sampa the Great.

Jedino iznenađujuće je da te godine Jamie XX nije pretjerano oduševio, iako sam njegov veliki fan, cijeli nastup djelovao je tek pomalo odrađeno. Međutim, skromna diva nevjerojatnih vokalnih sposobnosti, Jorja Smith nikog nije ostavila ravnodušnim. Tako jednostavno je prenijela snažne emocije i počastile prisutne slatkim coverom TLC-a No Scrubs. Iako skoro sama na pozornici ispunila je sve svojom zaraznom energijom, nevjerojatno simpatičnim pristupom i otvorenosti prema publici. Posebno me oduševila izvedba snažnog hita Blue Lights. Vrijedi pohvaliti i njezin bend koji je izveo sve instrumentalne dijelove.


King Gizzard & the Lizzard Wizzard – L’Aeronef, Lille, 2018.


Još jedan koncert na kojem čovjek ostaje bez riječi, zaliven pivama, odnesen u metežu najenergičnije šutke među najvjernijim fanovima. Kao predgrupa nastupili su izvrsni Mild High Club koje sam nažalost propustila tada, ali postoji video zapis te večeri kad se frontmen velikih Gizzarda, Stu Mackenzie, pridružio predgrupi na pozornici na maloj solaži.

Bio je to energičan koncert s odličnom set listom. Tako je brzo sve proletjelo u ekstazi da sam poželjela ponoviti sve. Tada sam naučila jednu jako bitnu činjenicu, primjenjivu na sve koncerte u Francuskoj. Počinju točno na vrijeme, a to je vrijeme dosta rano. Pripazite ako vas putevi odnesu na neki tour tamo. Ne mogu procijeniti francusku publiku jer je na ovom koncertu to bila vjerna horda fanova koja ovaj nevjerojatni sastav prati u stopu po turneji do kud ide. Čovjek si je uzeo godišnji i svu lovu odlučio dati iskustvu praćenja ovog sastava po Europskoj turneji. Što reći?

Bend koji pokreće svojim energetskim nabojem i nosi sve pred sobom. Nakon novih žešćih albuma ove godine možemo se samo nadati da će Siromašna Naša naći nekog glazbenog mecenu da ih i nama konačno dovede.


Svi dosadašnji Ziherovi interni izazovi:

Ziherov interni izazov: ValentinaTube – 10 recentno pozitivno ocijenjenih videozapisa

Ziherov interni izazov: Top 10 bizarnih trenutaka na domaćoj sceni

Ziherov interni izazov: 6 razloga zašto Vedran mrzi Božić

Ziherov interni izazov: 10 albuma koji su me oblikovali

Ziherov interni izazov: Hrvatski glazbeni inovatori

Ziherov interni izazov: 10 životnih preporuka

Ziherov interni izazov: Koncert na koji su me nagovorili


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari