Izvještaj – Satyricon: Bend estetski polarizirajućeg opusa
Dugo sam čekao ovaj događaj. Prošli sam koncert u Zagrebu propustio i uspio sam vidjeti samo uvodni fragment nastupa na Brutal Assault festivalu prije koju godinu. U međuvremenu je Satyricon objavio još dva albuma o čijoj kvaliteti možemo raspravljati, međutim jasna je stvar da je bend estetiku koja mu najbolje leži ostavio godinama iza sebe. Iz tog sam razloga bio svjestan nerealnosti svoje želje da setlista bude bazirana na hladnim black metal himnama ranih devedesetih i bio sam sretan što ću napokon uživo čuti jednu od najbitnijih pjesama te kategorije – Mother North.
Vjerojatno zato što se radi o početku tjedna, koncert je počeo vrlo rano – nastup grčkih thrash metalaca Suicidal Angels bio je najavljen za 20 sati. Za moju satnicu mrvu prerano, tako da nisam uspio vidjeti nastup predgrupe. Međutim, u predvorju Boogalooa sam mrvu prije 21 sat sreo legendarnog varaždinskog thrashera Žeca koji je konstatirao kako su Grci odradili odličan nastup i da su imali odličan zvuk. To bi zaključilo sve što imam za reći o nastupu predgrupe.
Nekoliko trenutaka nakon toga na pozornicu izlaze Satyricon te otvaraju sa stvari koju ne znam, pretpostavljam da se radi o nečemu s novog albuma jer sam od tog albuma čuo samo dvije pjesme koje mi je Deezer nekad ubacio u flow. Sljedeća me pjesma, Our World, It Rumbles Tonight, vrlo rano podsjeća na ono što volim kod Satyricona – epske stvari, a ona nakon nje (Black Crow On A Tombstone), ono što ne volim – stvari isprekidane melodije, a time i isprekidane Satyrove vokalne izvedbe, jačeg tempa, čemu estetski ne pomaže ni lirika koja je pisana kratkih stihova i samo naglašava diskontinuitet melodije. Razmišljajući o ovoj tezi, gledam u bend i ne mogu se načuditi koliko je zvuk dobar. Pokušavam vidjeti postoji li neki instrument koji ne čujem ili koji dominira nad ostatkom, ali ne nalazim ga. Također, nema pretjerane razlike u intenzitetu zvuka naprijed i iza. Odličan zvuk u klubu koji je ranije bio slavan po tome što je zvuk obično bio loš.
Strateški, setlista je bila vrlo dobro koncipirana. Pjesme s novog albuma raspoređene su na početku i u sredini nastupa, a moram reći da su mi se svidjele – i tempom i atmosferom. Sada mi je malo jasnije zašto je zadnji album dobio pozitivne kritike. Međutim, opet se radi o daleko premalo pjesama s prva tri albuma. Odsvirane su Walk the Path of Sorrow s “Dark Medieval Times” i Mother North s “Nemesis Divina” te instrumental s istog albuma. Gdje je tu “Shadowthrone”? Pomalo sramotno. Rekao bih da je drugi dio nastupa krenuo s Walk the Path of Sorrow na kojoj su se dizali mobiteli, pogasila svjetla te ispuštala magla na pozornicu blago osvijetljenu plavim svjetlima. Klavijature savršeno liježu u pozadinu, nisu prenametljive, kao što to zna biti slučaj. Satyrov vokal kao da je napravio zaokret u kompletno drugom pravcu, što me malo rastužilo jer je samo potvrdilo činjenicu kakav estetski potencijal postoji u ovom bendu, a do koje mjere nije iskorišten. Savršen fragment koncerta.
Mother North došla je u paketu s instrumentalom Transcendental Requiem of Slaves koji je dodatno pojačao iščekivanje. Jednom kad je počela, imao sam osjećaj da gori cijela dvorana, a ne samo “njihovi kreveti”. Kakav doživljaj – uživo čuti jednu od najbitnijih pjesama black metal žanra, u ovako dobrom ugođaju, sa savršenim zvukom. No ono najfascinantnije je da koncert nije bio dobar samo zbog ovih pjesama, kao što sam očekivao da će biti. Bend je uspio zadržati prepoznatljivost u kratkim, isprekidanim i hladnim rifovima, a potpisu dakako pridonosi i bubnjar Frost.
Koncert je završio s The Pentagram Burns, Fuel For Hatred i K.I.N.G., što je po meni vrlo loš izbor pjesama za kraj. Iako volim The Pentagram Burns, popularnost posljednjih dviju stvari nikada nisam shvaćao. Većina publike se vjerojatno sa mnom ne bi složila jer je pravi kaos nastupio tek na kraju. Satyr se nekoliko puta obraćao publici, tražio moshpit i rekao kako je lijepo vratiti se u Zagreb. Ja sam poželio da je koncert još potrajao, da se tu našla Dark Medieval Times, Dawn of a New Age, The Scorn Torrent, Taakeslottet pa čak i Black Lava ili To The Mountains. Možda neki drugi put.
