Izvještaj – St Germain: Rasprodan koncert uz odličnu svirku i lošu tehničku podršku
St Germain, čovjek kojeg Zagreb iščekuje već više od tri mjeseca od kada je objavljen event na Facebooku, konačno je došao i oduševio Zagreb, odnosno krcatu Tvornicu Kulture ove subote.
Koncert je odavno rasprodan i bilo je jasno da će biti ogromna gužva na ulazu, publika je bila strpljiva i čekala u izrazito dugom redu, ali veliki propust samog organizatora definitivno je bio taj da su dopustili početak koncerta dok je još mnogo ljudi stajalo u redu, odnosno nije još ni ušlo. Kad smo već kod negativnih strana koncerta, neminovno je spomenuti da je sound bio izrazito (naglašavam – izrazito!) tih, neki ljudi su nakon koncerta komentirali da su se, budući da su kasno ušli, čak i ponadali da ne kasne jer dok su ostavljali jakne na garderobi sound je bio tako tih da su mislili da je to neki mix koji se vrti prije samog nastupa. Čula sam da neki spočitavaju St Germainu da se uopće nije obratio publici, što je istina, ali prilikom prvog bisa Ludovico je privukao mikrofon koji se nalazio na stalku pokraj njegovog pulta, no on nije bio uključen, unatoč njegovim pokušajima da nekako da do znanja tehničarima da “dignu” njegov mikrofon to nije uspjelo.
Da ne bi bilo sve tako crno, St Germain i njegov sedmeročlani bend glazbeno su bili više nego odlični. Navarre je bio izvan glavnog fokusa i spotlight je prepustio bendu. Osim novog albuma, izveli su i najveće hitove s Tourista kao što su Rose Rouge, So Flute i Sure Thing, a neizbježno je bilo izvesti i najveći hit te prvi singl albuma “St Germain”, Real Blues, i to čak dva puta, na početku koncerta i na jednom od dva bisa. O samom bendu mi je teško pričati jer svaki od članova benda je multitalent i svatko svira barem tri instrumenta, a pritom veliku većinu instrumenata ne znam ni kako se zovu. Moguće da je to zato jer veliki dio ima korijene u afričkoj kulturi, a i pitanje je da li ću ih ikada više vidjeti i čuti uživo (ovo je slobodan prostor znalcima da komentiraju jer želim naučiti čim više i, naravno, nezaobilaznim hejterima da me popljuju).
Zaključak je teško dati jer koliko god je ovo bila glazbena rapsodija, toliko me ekstra tih sound razočarao, a stvarno sam htjela čuti St Germaina live, a ne još 200 ljudi oko mene kako pričaju, komentiraju i smijulje se. Svaka čast St. Germainu i bendu koji su napravili pravi jam, a organizatorima savjet da promjene lokaciju jer Tvornica je za njega bila premala, karte su se rasprodale i on je mogao više nego komotno napuniti Dom Sportova, pa makar to značilo i skuplju kartu, a vjerujem da bi i česti problem Tvornice sa soundom bio adekvatnije riješen.