Konstrakta (Tvornica): Obasuta poklonima kao najveća pop senzacija
Konačno smo dočekali glavnu senzaciju ovogodišnjeg Eurosonga – Konstrakta je izazvala euforiju i nestrpljivo iščekivanje brojnih Zagrepčana, a Tvornica kulture ove subote bila je najpoželjnije mjesto u gradu.
Uvertira u događanje tjedna bio je vrlo vruć, sparan dan. Taman kada sam se zaputila na koncert, nebo je odlučilo ispratiti svu gradsku žegu jednom od impozantnijih duga i uvesti me u jednako tako zagušljivu Tvornicu. Ne baš idealni vremenski uvjeti za koncert u zatvorenom prostoru, no sve je to nekako dalo začina Konstraktinom nastupu, čije se izvedbe vrte oko kaotičnosti naših života.
Školski odrađen uvod uronjen u svijet Matrixa
Konstrakta je na pozornicu izašla u bijeloj čipkastoj košulji, bijelim širokim hlačama i neizostavnim bijelim Borosanama koje su postale nikad traženije od nastupa na Eurosongu. U rukama je nosila buket cvijeća s kojim je sugerirala svoju želju da se iluzorno vjenča s publikom i proživi svaki scenski moment s njom.
Na početku koncerta je to sve bilo u nekoj zamisli, kao na školskoj priredbi, pomalo naučeno i u blagom grču. Vidjelo se da Konstrakta nije bila u potpunosti opuštena i kao jedno s publikom, u korist popravka atmosfere nije išlo izvođenje stvari Zemlje gruva, koje, iako nisu puka nepoznanica zagrebačkoj publici, nisu bile najprisnije numere mlađeg dijela auditorija.
Publika je živnula u pravom smislu te riječi kada je krenuo njezin samostalan hit Žvake. Prilikom izvođenja pjesme osvanuo je videozid s prikazom androida, koji služi kao kritika modernog robovlasničkog sustava u kojem se čovjek nalazi (Uzeću žvake da napravim balone kako pucaju, da gledam kako pucaju, kako pucaju, ko ljudi pucaju).
Dobar dio koncerta je bio preplavljen led ekranima po uzoru na Matrix jer su nam Konstrakta i Zemlja Gruva preko toga nastojali aludirali kako živimo u lažnoj realnosti lišenoj svih esencijalno ljudskih osobina i kako smo svedeni na objekte korporacija koji koče razvitak našeg istinskog potencijala.
Hitovi Dine Dvornika za dizanje publike
Konstrakta nažalost još uvijek ima premalo svojih pjesama(Nobl, Mekano, In Corpore Sano, Neam šamana i Žvake) da bi mogla održati svoj samostalan koncert. Zemlji gruva na svu sreću hitova ne nedostaje, no primijetila je Konstrakta kako zagrebačka publika ne reagira najsrčanije na njihov repertoar, pa su morali uvesti neke preinake u svom nastupu.
A gdje ćeš bolje s preinakama krenuti, nego okrenuti na vječne hitove hrvatskog kralja funka Dine Dvornika. Izbor koji je pao je prilično razuman, budući da je Zemlja gruva također funky sastav i nije bilo problema s tranzicijom zvuka.
Obrade Afrike, Ti si mi u mislima i Zašto praviš slona od mene su se jako lijepo uklopile koncertni program i rasplesale publiku. Konstrakti je Dino Dvornik također godio jer se više kretala na pozornici, čak je i koketirala s publikom u prvim redovima. Publici su još poklonjene obrade pjesama Riblje čorbe i Massive Attacka.
Triptih, grudnjaci i knjižica kao vrhunac večeri
Neću lagati, no cijelu večer sam čekala trenutak izvedbe In Corpore Sano (koja, uz ranije izvedene Nobl i Mekano, čini dio Triptih trilogije). Zanimalo me hoće li Konstrakta ponoviti akt pranja ruku s Eurosonga, budući da je prije izvedbe izbivala dvije pjesme (u to vrijeme zabavljale su nas solo improvizacije gitare Milana Boškovića, kako kaže, njezine prve ruke).
Malo sam se razočarala kad sam vidjela da su ručnici tu, no ne i lavor, no brzo sam zaboravila na taj mizerni nedostatak i krenula sam strastveno pjevati s ostatkom Tvornice. Znala je Konstrakta da nas je većina došla upravo zbog Triptiha i odlučila nas je dodatno počastiti za kraj, otpjevavši cijeli Triptih za vrijeme bisa, za koji je čuvala svaki atom svoje energije – Konstrakta je skakala kao da je na trampolinu i u potpunosti se prepustila trenutku.
Možda su ju i pokloni fanova, čija se primopredaja odvila netom prije, dodatno digli (pritom ne mislim na sve silne grudnjake koje je revno skupljala kroz cijeli koncert, kao da je Alex Turner). Iz publike su uletjele i pokoje bokserice, kao i prigodna knjižica.
Nedostatak ventilacije i wannabe VIP zona
Nisam sigurna jesu li me previše razmazili festivali i koncerti na otvorenom pa možda bez razloga gunđam, no smatram kako Tvornica kulture nije najbolji izbor za koncerte na 30+ stupnjeva. Čak ni sama VIP zona nije bila ugodnija za boravak iako nije bilo gužve. Budući da je Konstrakta lijepo kliknula s hrvatskom publikom, nadam se da ćemo ju u sklopu promocije albuma prvijenca gledati na nekoj ljetnoj pozornici ili još jednom u Tvornici uz nešto niže temperature.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
