Kratka recka: „Radical Optimism” (Dua Lipa)
Na krilima uspjeha drugog albuma „Future Nostalgia”, prema kojem sam svojevremeno bio ipak malo suviše kritičan, i po najavi da će Dua Lipa na svom trećem albumu naziva „Radical Optimism” surađivati s Kevinom Parkerom (Tame Impala), opravdano mogu reći da su očekivanja bila prilično visoka.
Dua Lipa ima sve, glas, stas, sposoban tim suradnika, pažnju javnosti, a s vremenom i je sagradila i stav. Suptilna je, vedra, profesionalna, čvrsto stoji na zemlji i ne da se za*ebavati. Pametna je i dovoljno zabavna pop zvijezda. I što onda može poći po zlu na trećem albumu?
Optimistično, da, radikalno, ne
Kada sam prvi puta čuo da će se album zvati „Radical Optimism” prevrnuo sam očima koliko mi je to naizgled bilo cliché. U jednu ruku u skladu s njenom markom, suvremeno, u skladu s emocijom internetske javnosti, knjiga za samopomoć i sl. Biti radikalno optimističan. Znači li to da te boli… Možda.
Kroz izdanje se taj osjećaj može naslutiti prema pristupu ljubavnim temama. On je sada samopouzdan, s odmakom i sviješću vlastite snage da nekoga i nešto u životu uspiješ preboljeti. U čemu i vjerujem da je cijela premisa njene ideje radikalnog optimizma. Izvučeš živu glavu i ideš zahvalno dalje. Kako joj i jedan stih kaže, ’til tomorrow and beyond.
Spomenuti osjećaj može se osjetiti i u aranžmanima, koji su na trenutke u duhu lounge house glazbe, pomalo morski, opuštajući, a takav je i vizualni identitet albuma.
Neshvaćeni Parker
Najbolja pjesma na izdanju mi je svakako Houdini, donekle neshvaćeni prvi singl na kojem je Kevin Parker briljirao. Koliko god labava sama tema bila, toliko je više zarazna i gotovo luckasta. Prezentirana ozbiljno, a zapravo je zavodljivo zabavna. Training Season ovdje paše tematski, ali isto kao i Houdini, odskače od ostatka izdanja zvukom. Iako ju ne mogu zamisliti nikako drugačije. Illusion, je po meni također zaslužio više uspjeha i pažnje. Uz izvrstan spot, ovaj ljetni seksi singl, trebao je treštati iz svakog zvučnika ovo ljeto, ali negdje je zapelo.
Kevinov doprinos je osjetan i vično stopljen s Lipinim glazbenim identitetom, poletnošću, snažnim pop glasom i ulogom drugih koproducenata. Da sam očekivao malo više njega u ovim pjesmama, jesam. Je li to zaista potrebno? Rekao bih čak da nije. Potrebno je dati više mesa nekim pjesmama, nešto više postići, reći, pokazati. Brojevi kao Maria, French Exit i Anything For Love su u najmanju ruku voda ispod mosta.
Ima li se što zaista zamjeriti?
Sveukupno, „Radical Optimism” je solidan miks easylisteninga i ambicioznih pop hitova. Dovoljno je svjež, ali ne i inovativan. Pogotovo ne produkcijski ili skladateljski radikalan. Vrlo slušljiv, ali ne toliko cool kao „Future Nostalgia”. Rekli bi, proklela se tim nazivom. Šalu na stranu, sviđa mi se zvuk trećeg albuma Due Lipe, ali singlove sam slušao značajno više od ostatka, što govori samo za sebe. Sve je to dobro, ali samo je Houdini izvrstan.
Tako da se nešto ipak ima za zamjeriti. Ovo je bila dobra prilika da se napravi nešto značajno, a konačni rezultat je kao dobro odrađena vježba neke moguće Due Lipe. Glazba uronjena u ugodne morske valove, pod blagim suncem i na svježem morskom zraku. Glazba koja se ljeska i miluje te, ali ne sjaji punim sjajem. I kad to prihvatim, u redu sam s time. Ono što ja vidim kao potencijal, nije ono što su ona i tim stvorili i onda morali pustiti na vinyl zbog nekog suviše ambicioznog roka proizvodnje.
Da se album zvao samo „Optimism”, možda bih bio blaži. Ovako ga pustim kad sam opušten i kada mi se pleše ili pjeva uz pop hitove.
I grijeh je što Falling Forever nije bio izdan kao singl, nadam se da će biti.
Popis pjesama:
- End Of An Era
- Houdini (definitivno najbolja pjesma s izdanja)
- Training Season
- These Walls (pitam se je li suradnja s Pierreom de Maereom bila potrebna)
- Whatcha Doing
- French Exit
- Illusion
- Falling Forever
- Anything For Love
- Maria
- Happy For You (skriveni dragulj)
