„Kung Fu Panda 4”: Junak velikog srca i još većeg želudca

U četvrtom dijelu epske franšize o spretnom i vječito gladnom pandi Pou, dolazi do velikih promjena – Po mora postati duhovni vođa Doline mira i pronaći novog Zmajskog ratnika.

Pošto je Paklena petorka na svojim samostalnim misijama, a majstor Shifu smatra da nije dostojan te uloge, Po mora prihvatiti da je on novi duhovni vođa i da je promjena jedino što je u svijetu stalno. To će mu ubrzo, i to na načine koje nije mogao ni zamisliti, dokazati i Kameleonica, mjenjolika čarobnica koja može biti bilo tko, bilo kad i bilo gdje. Ni Po nije sam te će mu u borbi protiv nove opasnosti, koja se nadvila nad Kinu, pomoći lisica Zhen i njena banda.

Dječak sjedi na Mjesecu i promišlja egzistenciju

Ah, taj osjećaj kad ugledaš animiranog dječaka kako sjedi na vrhu polumjeseca i pročitaš slova Dreamworks Animation… Malo je studija koji su dokazani hitmejkeri, no Dreamworks to svakako jest, dosad su nam isporučili nekoliko franšiza („Madagaskar”, „Kung Fu Panda”, „Kako izdresirati zmaja”, „Shrek”), nekoliko briljantnih samostalnih filmova („MaksimUm”, „Čudovišta protiv izvanzemaljaca”, „Riba ribi grize rep”), a nastavljaju to činiti čak i danas, kad je teško napraviti dobar (animirani) film („Loši momci”).

Oslanjajući se na vrhunsku animaciju i pametan humor koji je pogodan i za djecu i za odrasle, kreativni tim ovog studija iznjedrio je i nekoliko franšiza koje su dočekale svoj četvrti dio, prije svega su tu „Shrek” i ova franšiza.

I dok su mnogi, usudio bih se reći posve neopravdano, odbacili zelenog ogra nakon drugog dijela jer im treći i četvrti nisu bili po volji, saga o pandi Pou preživjela je zub vremena i nastavila udarati jače no ikad.

Nemir u Dolini mira

Prvi dio upoznao nas je s čarobnim svijetom u kojem životinje izvode kung-fu majstorije i u kojem vlada bogata mitologija, no i stroga hijerarhija. Na čelu Doline mira bio je majstor Ugwei, njegov zamjenik bio je majstor Shifu, a odmah ispod njih nalazio se Zmajski ratnik koji je pukom slučajnošću (ili slučajnosti ne postoje) postao Po, veliki obožavatelj Tigrice i ostatka Paklene petorke.

Sukobivši se s Tai Lungom, snježnim leopardom i nekadašnjim Shifuovim učenikom, Po dokazuje svoju vrijednost. Iako prvenstveno namijenjen djeci, serijal se odmah nametnuo temama koje su zaintrigirale i odrasle – značenje sudbine, sreće, slučajnosti, važnost prihvaćanja drugačijih kao i zdrave prehrane.

Drugi dio potpuno okreće ploču i od simpatičnog svijeta u kojem takozvani Yushijev zahvat prstom („Skadoosh!”) pobjeđuje Tai Lunga dolazimo do Lorda Shena i njegovog poremećenog plana koji se sastoji od genocida svih pandi. Izrazito mračan, no ipak ispunjen humorom, drugi dio serijala ostaje trajan primjer toga kako je animacija više od dječje zabave.

Iako je treći dio sjajno napravljen, pomalo je ostao u sjeni prethodnika i to ponajviše što je fokus prebacio sa zlikovca na nove likove koji nisu uspjeli zasjati toliko u usporedbi s fantastičnim Shenom.

Od produkcijskog pakla do distribucijskog raja

Konačno, nakon sedam godina čekanja, dolazimo i do četvrtog dijela koji je opravdao sva očekivanja i pokazao se kao dokaz da animacija još živi.

Unatoč sjajnim recentnim izdanjima poput „Spider-Man: Putovanje kroz novi svijet”, došlo je do inflacije sjajnih animiranih filmova te smo mi kao gledatelji i ljubitelji ovog žanra bili primorani gledati inferiornije naslove kao što su „Nindža kornjače: Makljaža s mutantima”, „Snježno kraljevstvo 2”, „Malci 2”.

Dogodilo se to i zato što su superiornije franšize stavljene ili na led ili su zapele u produkcijskom paklu te je pitanje kad će doći do distribucijskog raja. Ponajprije se to odnosi na četvrti nastavak „Madagaskara”, reboot „Shreka” i šesti dio „Ledenog doba”.

I dok je Disney otišao putem live-action filma te ondje kreativnost preživljava isključivo zahvaljujući podružnici Pixar, DreamWorks ima priliku zadati udarac i upravo to i čini objavom „Kung Fu Pande 4”.

Svi elementi koji su ovu franšizu animiranih akcijskih komedija učinili posebnom, prisutni su i ovdje – junak velikog srca i još većeg želudca, humor koji će staviti smiješak na usta svim generacijama, prelijepa animacija, vrhunska glazba jednog i jedinog Hansa Zimmera, brutalni zlikovac u obliku Kameleonice te napeta priča koja nas vodi kroz čarobni svijet drevne Kine.

Dobar glasovni glumac daleko se čuje

Ne treba zaboraviti da ništa od ovog ne bi bilo moguće da se i hrvatski glasovni glumci nisu iznimno potrudili i tako oživili bogatu galeriju likova – od Franje Dijaka koji je savršen kao simpatični Po, preko Ljubomira Kerekeša koji je sjajno posudio glas majstoru Shifuu, pa do Mije Krajcar koja je svjetlo nade u mraku hrvatske sinkronizacijske scene posljednjih godina.

Tu je i Mirta Zečević koja je posebno upečatljiva kao Kameleonica… Doslovno je nemoguće pronaći manu bilo kojem od glumaca i glumica koji su tako uljepšali djetinjstvo generacijama koje odrastaju i na tren (dobro, ne baš tren, film traje 94 minute) vratili u djetinjstvo nas koji smo odrasli. Ako bilo koji od njih ovo čita, primite moju zahvalnost!

A posebna zahvala ide Mireli Brekalo koja je jamac kvalitete vrhunske sinkronizacije i jedan od glasova koji je toliko dobar da nas uvijek tjera na jednu misao – „Ovo će biti vrhunski film!”.

Ne smije se smetnuti s uma da u originalnoj sinkronizaciji glasove posuđuju holivudske legende kao što su Jack Black, Dustin Hoffman, Viola Davis, Bryan Cranston, Ian McShane, no nikad ne bih mijenjao te veličine za naše domaće velikane i velikanke.

Četvrta sreća

Sam film, kao i njegov rođak „Shrek: Uvijek i zauvijek”, ne preza od drastičnih i radikalnih poteza te stavlja našeg junaka u neobičnu i novu situaciju u kojoj mora odustati od onog što voli i prihvatiti promjenu.

Kao što je i Shrek morao odlučiti je li za njega život strašnog ogra ili dobrog oca svoje troje djece i supruga divne žene, tako i Po mora odlučiti hoće li postati duhovni vođa i sipati mudrosti iz rukava ili će zlikovcima prašiti turove kao najbolji Zmajski ratnik kojeg je Kina vidjela.

Na tom putu morat će se suočiti sa samim sobom, ali i svim demonima iz svoje mračne prošlosti – od Tai Lunga do Shena pa do Kaija i to u obliku nove zlikovke koja je zla radi zla samog. Točno takvog zlikovca tražimo već dugo vremena, ne nekog koji ima traumatičnu prošlost i s kime želimo suosjećati, ali i vidjeti ga kako gubi, već nekog tko je istinski zao. Upravo je to ono što Disneyju kronično nedostaje i zašto im je zadnji dobar zlikovac bio onaj iz „Zootropole”.

Bolji od prethodnika

„Kung Fu Panda 4” funkcionira i kao svojevrsna buddy komedija u kojoj neobični duo Po-Zhen istražuje tko to čini zločine diljem Doline mira. Zhen je posebno zanimljiv lik, lisica odrasla na ulici koja je čeznula za boljim životom i okrenula se životu kriminala kako bi to postigla. Kao i Po, i ona je siroče, no odabrala je drukčiji put.

Možemo li pobijediti svoju prirodu? Određuje li nas naša okolina ili mi imamo utjecaja na nju? Što učiniti kad je cijeli svijet naizgled protiv tebe? Sve su to pitanja koja će si postavljati i mlađi i malo manje mlađi gledatelji ovog fascinantnog filma.

Tehnički, film je još bolji od svojih prethodnika te sadrži zadivljujuće akcijske sekvence u različitim animacijskim stilovima, sjajnu glazbu legendarnog Austrijanca i montažu koja čini da ovih 94 minute prođe dok si rekao „Skadoosh!”.

Pažnja – izgovor riječi „Skadoosh!” u kombinaciji s Yushijevim zahvatom prstom može uzrokovati opasne ozljede i izgon Vašeg protivnika u svijet duhova; prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu o kung-fuu, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika, ljekarnika ili kung-fu majstora.

Iako je od prvog dijela prošlo nevjerojatnih 16 godina (!), DreamWorks Animation pokazuje da je ostalo još vatre u ovoj franšizi i da, zbog velike zarade na kino-blagajnama, možemo početi odbrojavati vrijeme do petog dijela kojeg jedva čekamo.