Lea Šprajc: “Želim se prepustiti i vidjeti gdje će me svijet etno glazbe odnijeti”
Hrvatska etno scena ove godine, iako pomalo ispod radara, doživljava pravi procvat. Na najvažnijoj žanrovskoj svjetskoj top listi World Music Charts Europe ove godine su svoje albume imali Kries i Cinkuši, a na listi za listopad tamo se nalazi Ogenj sa svojim prvijencem “Domaj”. Afion ima povratnički koncert, grupa Kazan objavljuje novi album, a tu su i neki novi izvođači koji će se zagrebačkoj publici predstaviti u četvrtak 11. listopada u klubu Močvara.
U sklopu programa Vrelo zvuka, koji je namijenjen upravo predstavljanju world music i etno scene, koncert će održati grupe Kamene babe i Ethno Garden te mlada kantautorica Lea Šprajc s kojom smo popričali o njenoj glazbi i nadolazećem koncertu.
U Hrvatskoj se posljednjih godina pojavilo dosta mladih kantautora i kantautorica, ali praktično nitko od njih se nije posvetio tradicijskoj glazbi. Kako si se ti odlučila za upravo ovaj izričaj?
Zapravo je sve počelo s pisanjem vlastitih pjesama. U glazbenoj sam školi svirala klavir, a doma malo po malo sama učila gitaru. U početku sam na nastupima izvodila samo svoje pjesme. Sjećam se, bio je jedan nastup u Varaždinu, i neki čovjek mi iz publike dovikne nešto kao – ‘Ti si Međimurka, pa daj neku međimursku’. Znala sam tada samo onu Dej mi bože oči sokolove. I odsviram ja tako i otpjevam tu pjesmu, i publici se dopalo, a i – što je bitnije – meni samoj. Tak da sam odlučila naučiti ih više. Prvo su to bile one koje bih otprije čula u izvedbama drugih izvođača, a onda sam krenula u potragu za onima koje se ili rijetko izvode, ili uopće ne izvode. Takvih je zaista, zaista mnogo.
Ti si iz Međimurja i tamošnje pjesme čine većinu tvojeg repertoara, a međimurske pjesme se često nalaze u repertoaru i drugih hrvatskih etno izvođača. Što je to čudesno u tamošnjim pjesmama?
Da, istina. A ne znam, svatko će vjerojatno drugačije odgovoriti na to pitanje. Eto, ja kad čujem neku međimursku pjesmu odmah mi se pred očima stvori kraj u kojem živim, osjetim neku blizinu i toplinu. Kontekst nastajanja tih pjesama bitno je drugačiji od ovog današnjeg vremena. No bez obzira na to, čini mi se da se lako mogu poistovjetiti, pronaći nešto za sebe u tim pjesmama. Nekad to bude samo jedan stih, ili možda kakva lijepa usporedba, a to onda olakšava samu interpretaciju. Zapravo, o tome ni ne razmišljam, već se samo prepustim.
Pjevaš i neke autorske pjesme. Kada ih pišeš razmišljaš li da bi one trebale zvučati kao tradicijske ili ti dođe, odnosno ne dođe samo po sebi?
Kao što sam prije rekla, počela sam s autorskim pjesama, a sav me ovaj tradicijski svijet, moglo bi se reći, zadesio i otad me obuzima sve više i više. Autorske pjesme nisu u tradicijskom ključu, ni tematski, ni jezično, ni melodijski, uopće. S jedne strane voljela bih ta dva svijeta nekako spojiti u jedno. Prema dosadašnjem iskustvu kombinacija kantautorskog i tradicijskog repertoara pokazala se dobrom. Ponekad pjevam više tradicijske, a ponekad naglasak stavim na autorski rad. To ovisi o prirodi nastupa, ili o mom raspoloženju.
Surađivala si s Dunjom Knebl, Lidijom Bajuk, Enesom Kiševićem i drugima. Kako je tebi kao mladoj glazbenici bilo raditi s tim umjetnicima. Jesi li što naučila od njih?
Da, naravno da jesam, i još uvijek učim. Lidija mi je velik motivator, i u glazbenom smislu, a i što se tiče studija etnologije. Ona je osoba od koje se zaista ima što za naučiti. Dokaz da trud, rad i posvećenost vode lijepim i velikim stvarima. Enes je duša! Više sam puta gostovala na njegovim pjesničkim večerima. Dunju sam upoznala kad sam u dva navrata sudjelovala na njezinom etno programu u Močvari. Također lijepo iskustvo.
Već nekoliko godina se baviš glazbom – imaš li planove za izdavanje albuma?
Pa da, ali zasad još ništa konkretno o tome ne mogu reći. Stvarno uživam u ovome što radim. Glazba mi je donijela brojna lijepa i kvalitetna iskustva i poznanstva. Ne želim se ni s čim opterećivati, već se jednostavno prepustiti i vidjeti kuda će me sve ovo odvesti.
Što se od glazbe najčešće nalazi u tvojim zvučnicima/slušalicama? Tradicijska glazba ili i drugi žanrovi?
Nije samo tradicijska. Primjerice, super mi je zagrebačka kantautorska scena, a osobito Nina Romić. Obožavam Amiru Medunjanin. Slušala sam je ljetos u pulskoj areni, pjevala je uz pratnju norveškog ansambla i to je bilo predivno. Naravno, tu su i Joni Mitchell i Joan Baez, pa Laura Marling i drugi.
U Močvari nastupaš s Kamenim babama i grupom Ethno Garden pa će to biti koncert etno izvođača koji tek trebaju doći do veće pažnje javnosti. Što očekuješ od tog koncerta?
Poznajem dobar dio ekipe koja će također nastupiti, tak da se veselim druženju s njima. Što se tiče samog nastupa, ma bitno mi je samo da se opustim i prepustim, a glazba će dalje, kao i obično, učiniti svoje.