novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Luce u Tvornici: Hommage nostalgiji ili kako je mala glazbenica ušla u klub velikih

Foto: Niko Goga/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Koncerti petkom nekome dođu kao uvertira u vikend, nekome kao spas od sramote što bi petak navečer proveli doma, a nekome kao epska bitka uma i srca u kojoj um govori ‘odi doma nakon posla, treba ti sna’, a srce pobjedonosno poentira s ‘odi u Tvornicu, danas pjeva Luce‘.

Prije godinu dana na istu je pozornicu stupila sitna djevojka kovrčave crvene kose i golemog glasa. Nastupala je pred publikom koja se možda slučajno našla ondje, prvo kao predizvođačica Sari Renar, a potom u društvu Irene Žilić. Sinoć ondje nitko nije bio slučajno. Kao da je jučer bilo, sjećam se, trema ju je preplavljivala toliko simpatično da nikome nije bilo neugodno. Tada je počela velika godina mlade pjevačice koja je dokaz da, kada imaš talent i vodiš se djetinjim idealom da on nešto vrijedi, stvari počinju dolaziti na naplatu. Mali pogon Tvornice bio je rasprodan i krcat. Treme nije bilo.

Bila je to večer velikih ženskih vokala. Dina Rizvić zagrijavala je publiku svojim jazz popom, iako je i sama toga kalibra da može i zna održati samostalni koncert. Svakome se vrati vjera u hrvatsku glazbu kada vidi kako se ova nova generacija mladih kantautora i glazbenika međusobno podržava, bez fige u džepu i lažnih osmijeha pred blicevima fotoaparata. Zajedno surađuju, međusobno si pomažu i koračajući ruku pod ruku igraju se lanca probijanca s onima koji čine isto to, ali s mnogo drugačijim namjerama. Velika će to biti scena jednom kada se uspiju probiti jer ovim tempom probit će se svi odjednom.

Foto: Niko Goga/Ziher.hr
Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Luce je svoju večer zamislila kao predstavljanje prvijenca „U bojama“, u kombinaciji s hommageom najvećim hrvatskim glazbenicima, svojim uzorima na čije pozicije nesvjesno pretendira svojim glazbenim izričajem. Između autorskih pjesama s albuma i još neobjavljenih brojeva (Otkucaj, Vijori, Vraćam se) svojim je interpretacijama pjesama Josipe Lisac (O jednoj mladosti), Indexa (Da sam ja netko), Zorice Kondže/Stijena (Ima jedan svijet), Gorana Bareta (Zašto te volim) i Olivera Dragojevića (Nocturno) udahnula posebnu atmosferu i prisutnima priredila koncert za pamćenje.

Malena pozornica pucala je pod težinom svih koji su se sinoć ondje redali. Osim benda koji je prati (Luka Geček na gitari, Marino Vinja na basu, Danijel Kadijević na bubnjevima i Dominik Žagmeštar Žuga na klavijaturama), instrumentalnu podršku Luce pružili su i Mark Mrakovčić, Vinko Ergotić, Luka Dominik (truba) i Matej Milošev (violončelo).

Vokalno se pak kao gošća koja je upotpunila ženski triptih pridružila Irena Žilić koja je s Luce u akustičnom duetu izvela Wish you well Katie Herzig. Ne mogu se oteti dojmu da su me zvukom podsjetile na (pre)malo poznati švedski ženski duo First Aid Kit, ali valjda to tako biva s iznimnim glazbenicima – oni sviraju samo za probranu publiku koja zna prepoznati iskrenu glazbenu emociju.

Foto: Niko Goga/Ziher.hr
Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Na koncertima gotovo uvijek stojim u pozadini dvorane jer želim upiti cijelu atmosferu i dobiti što potpuniji dojam o glazbeniku, ali i publici. Mnogo se može zaključiti iz pozicije zadnjeg reda, od tamo najbolje uočite pričalice, one koji se dosađuju i one koji doživljavaju ekstazu. Lucin koncert prvi je u dugo vremena koji sam provela u prvom redu, jednostavno želeći sebično zadržati Luce samo za sebe. Koncerte doživljavam kao prijenos energije. Glazbenici svoju šalju u publiku, a ona ju ili upija ili odbija. Ako je energija odbijena, ostaje visiti u prostoru, no ako ju publika upije ona ponovno traži svoj put prema glazbeniku. Sinoć smo svi bili opijeni.

Sigurna sam da su i zadnji redovi, baš kao i prvi, jednoglasno otpjevali Možda mi i da su se i najveći debelokošci ježili na izvedbu Nocturnea u pratnji klavijatura i violončela. Dobra energija pobijedila je i tonca koji se (opet) malo zaigrao, ali isto tako vjerujem da se takve greške ne bi događale da je koncert bio u Velikom pogonu. A komotno je mogao biti jer Luce bi napunila i taj.

Koncerti znaju prilično izmoriti čovjeka, no ovaj je došao kao zasluženi odmor nakon radnog tjedna. Luce ima sposobnost odmoriti, ali ne i uspavati, napuniti vam cijeli akumulator duše i natjerati noge da izdrže samo još malo. Iako je tek godinu dana prisutna na sceni, slušajući njezinu glazbu čujete nostalgiju kako se šulja, iako znate da je prvi trenutak kada ste čuli ovu mladu Zagrepčanku bio relativno nedavno i to se baš ne može nazvati nostalgijom. Veliki koncert male glazbenice. Do sljedećeg u većim dvoranama – hvala ti Luce!


Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari