novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Macy Gray (Tvornica kulture): Fijasko za pamćenje

Foto: Monika Bračević
Vrijeme čitanja: 5 minute

U trenutku kada je Macy Gray otpjevala prve tonove u Tvornici kulture 9. ožujka, bilo je jasno da nešto nije u redu. Pomislio sam ili da slavna soul pjevačica ima probleme s glasom ili da je razglas bio poprilično loš. Pretpostavljam da su se svi nadali kako je ovo drugo u pitanju i kako će nakon nekoliko uvodnih pjesama tonci popraviti stvar. No nisu imali što popraviti jer problem nije bio samo u glasu. Gray je bila promukla (ne onako tipično za nju, već nezdravo promukla), nekoncentrirana, veoma nemirna te je prilikom pjevanja cijelo vrijeme njihala mikrofon i na trenutke se njezin vokal uopće nije čuo. Kao da smo dobivali izrezane isječke i čekali da napokon čujemo ono zbog čega smo došli – uvjerljivu izvedbu jednog od ponajboljih soul vokala.

Macy Gray je na istom mjestu nastupala prije četiri i pol godine. Koncert u studenom 2012. i ovaj jučerašnji gotovo pa je nemoguće usporediti. Onaj prošli bio je glamurozni spektakl funk, soul i disco glazbe, izveden s rockerskim stavom i energijom. Gray i njezin prateći sastav bili su u naponu snage, dobro raspoloženi, cijelu su večer obogatili nadahnutim solažama, i vokalnim i instrumentalnim. Gray su pratile dvije back vokalistice koje su u izvedbi dobile podjednako prostora kao i zvijezda večeri, koja je u više navrata dokazala zašto je jedan od najboljih soul vokala na svijetu.

Posebno mi je u sjećanju ostao medley pjesama Sweet Baby, The Sellout i Let You Win koje je Gray otpjevala uz pratnju basista odnosno gitarista odnosno klavijaturista. Kemija Gray i njezinog benda bila je predivna, uzbudljiva i inspirativna, isto kao i srdačna komunikacija s publikom. Cijeli koncept koncerta, sa šarenim kostimima i pomno razrađenom dramaturgijom, doveo je u Zagreb nostalgičnu atmosferu disco-soul zabava iz američkih klubova i kazališta. Upravo je to bio najjači adut Macy Gray. Ona je u prvom redu odlična pjevačica, zabavljačica i performerica, a tek onda autorica. To nam je sjajno potvrdila prije četiri i pol godine, po to su (vjerojatno) svi došli i ovoga puta. U tom pogledu ni ne čudi da su joj čak tri od posljednja četiri albumi obrada te da izuzev I Try nema pravog hita.

Foto: Monika Bračević

Jučerašnji koncert nije bio ni blijeda kopija prošloga jer je teško uopće povjerovati da je riječ o istom izvođaču. Gray je ovoga puta stigla s četveročlanim pratećim bendom, pomalo neuobičajenog sastava – bez gitare, ali s dvoje klavijaturista, od kojih je jedan svirao i saksofon, a tu su bili i bubnjar te basist. Neuobičajen je sastav i zbog toga što ova turneja prati prošlogodišnji album “Stripped”, kompilaciju na kojoj je Gray svoje hitove (I Try, She Ain’t Right For You) i nekoliko obrada (Redemption Song, Nothing Else Matters) izvela u ogoljenim, akustičnim aranžmanima u kojima prevladavaju upravo gitara i puhači instrumenti. Potpuno suprotno od toga, na jučerašnjem su koncertu dominirale klavijature i bas koji je na trenutke bio glasniji od svih drugih instrumenata.

Ovoga puta nije bilo pratećih pjevačica, što je možda i najveća pogreška. S obzirom na stanje u kojem je Macy Gray izašla na pozornicu, back vokali bi možda uspjeli izvući dijelove koncerta i spasiti dojam. Ovako su to morali činiti basist i klavijaturisti koji su izvlačili refrene Beauty in the World i I Try. Gray je cijeli koncert u istom tonu mrmljala i nerazgovijetno recitirala stihove. Za vrijeme prvih nekoliko pjesama – Why Didn’t You Call Me koja se prelila u Do Something – činilo mi se da je neraspoložena i da koncert odrađuje preko one stvari. No kada je drugi put izašla na pozornicu, nakon što se na polovici koncerta otišla presvući,  postalo je očito da je pijana ili drogirana ili oboje.

Foto: Monika Bračević

Tada je koncert zapravo postao zabavan, ako ste imali dobro društvo, popili par piva i cijelu situaciju odlučili okrenuti na zajebanciju. Realno, Macy Gray nije uspjela otpjevati ni jednu pjesmu. Sve što je jučer bilo izvedeno, bilo je masakrirano. Pogotovo u drugom dijelu koncerta, nakon pauze za “osvježavanje”. Prvo je masakrirala Radioheadov Creep. Zatim je masakrirala predivne balade She Ain’t Right For You i Sweet Baby koje su, izuzev refrena, bile neprepoznatljive, što vrijedi i za Beauty in the World s kojom je završio regularni dio koncerta. Komunikacija s publikom bila je neprekidna, no ne pretjerano zanimljiva, izuzev kada je pitala kako se kaže fuck it na hrvatskom i uspjela od nekoga čuti te ponoviti riječ jebiga. Simpatično je izgovarala to jebiga, kao dijete koje dobije novu igračku.

Na bis je zapravo nitko nije zvao. Ljudi su jednostavno stajali i čekali hoće li se vratiti da čujemo još taj I Try pa da odemo doma. Dosta je dugo trajala ta pauza pa je onda izašao bubnjar koji je gotovo pet minuta solirao. Bilo je očito da jadan više ne zna što bi odsvirao, ali Gray nikako da se pojavi. Kada je napokon izašla i “zapjevala” I Try, mislim da je dobar dio publike zažalio što je pjesmu čuo u ovakvom izdanju. Iako je na početku koncerta gužva bila zaista ogromna, a Tvornica prenatrpana, već pred kraj regularnog dijela seta moglo se bez problema prolaziti i plesati, iako mislim da je rijetkima stalo do toga. Vrhunac masakra bila je posljednja izvedena pjesma, klasik My Way. Do refrena i riječi “I did it my way nisam ni skužio da je to ta pjesma.

O bendu se nema što reći. Očito je da se radi o dobrim glazbenicima, no unatoč nekoliko solaža, svirali su bez veze. Bili su dosadni, ali se i na njima vidjelo da im je dosadno te da koncert odrađuju reda radi. Jedino se može pohvaliti publiku. Iako zagrebačka publika često zna biti užasna na koncertima – razgovarati kada ne bi trebala, šutjeti kada bi trebala živnuti – ovoga puta kao da su se posjetitelji trudili dobro reagirati, plesati, aplaudirati, kako bi stvorili što ugodniju atmosferu, jer bi se u suprotnom dvorana puno ranije ispraznila.

Foto: Monika Bračević

Ovogodišnje zagrebačko gostovanje Macy Gray, za razliku od izvrsnog prošloga, bio je fijasko koji će se dugo pamtiti. Svjetla točka večeri bila je Sara Renar koja je nastupila kao predizvođač. Stoga ovoga puta radim inverziju i ne pišem o izvođačima kronološki, već po zaslugama. Renar je odradila neusporedivo bolji koncert od Macy Gray. U svakom je segmentu bio to odličan nastup, vokalno i instrumentalno, no kod nje je to konstanta. Većinu setliste činile su pjesme s hvaljenog prošlogodišnjeg albuma “Tišina“, a čuli smo i obradu Šarlo Akrobate Ona se budi koja je standard Renarinih setlista. Vrijeme je za samostalni koncert Sare Renar u velikom pogonu Tvornice kulture.


Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari