Filip Filković Philatz: Pronađi Mali Zagreb i još više zavoli onaj veliki

Dok se većina Zagrepčana već polako navikla gledati gore kako bi provjerila sigurnost pločnika kojim korača, odnosno opasnosti koja im prijeti s krovova ili pročelja zgrada, Filip Filković Philatz i njegov tim su učinili upravo suprotno, odnosno ponukali građane da gledaju dolje ponudivši im svojevrsnu uličnu izložbu minijatura s motivima vizura grada Zagreba.

Dok se građani centra grada muče s obnovom, a Grad i država im to dodatno otežavaju birokratskim zavrzlamama, Filip je unio tračak optimizma i oživio neka značajna mjesta, primjerice obrtničke radnje koje su nekoć bili nezaobilazni dio centra grada, a danas u spomen na njih većinom imamo samo natpise koji su tamo ostali jer je prostor ostao neiznajmljen. Svojevrsna kritika trenutne političke vizije centra grada i nostalgija za nekim boljim jučer, ali i nada za boljim sutra – sve to donosi nam izložba Mali Zagreb.

Ovaj postpotresni Zagreb, koji iščekuje obnovu kao ozebli sunce, obnovio si na sebi svojstveni način. Možeš li nam nešto više reći o projektu Mali Zagreb? Koja je poruka koju želiš poslati njime? 

Zanimljivo mi je da si to tako postavio i hvala ti na toj privilegiji koju si mi nadjenuo. Mislim da nisam ništa ‘obnovio’ nego samo ponudio jednu drugačiju motivaciju za toliko željnom zanimacijom koja nam svima fali. Druženje, šetanje, neke male avanture koje si sami možemo zadati – mislim da nam to svima baš fali. Upravo to je nit vodilja koju sam shvatio od ljudi s kojima razgovaram. Mali Zagreb je jedna romantična vizija, jednostavna zabavna avantura i zanimljiva pangeneracijska zanimacija za one koji to traže.

Mali Zagreb predstavlja i neke od prepoznatljivih vizura grada. Imaš li neko najdraže od svoje minijaturne ‘djece’?

Nema najdražih, sve su mi podjednako simpatične i sve nama svima u projektu nešto znače. Cijeli život prolazim gradom, tu sam odrastao, tu živim i tu planiram ostati. Fale mi stari izlozi, fale mi stari zanati, fale mi ljudi koji rade u tim malim obrtima i izlozima. Tako da smo kolektivno u ekipi dali jedan hommage tim obrtima, zanatima, starim pročeljima i toj vizuri grada koja nam je svima u kolektivnoj memoriji. Kada smo već kod tih starih zanata, upravo režiram dokumentarni serijal koji će se emitirati na HRT-u baš o tim starim zanatima poput klobučara, lulara, postolara, bačvara, urara, kovača, you name it. Tako da, eto, moje opsesije izražavam i ispucavam van na različite načine i kroz različite medije. Suptilno možda progovaram o društvu, ali i povratku starim načinima, tj. očuvanju tradicije, kulture i značaja nekih stvari koje smo možda zaboravili.

Koji je bio okidač za ovaj projekt – upravo potres ili nešto sasvim drugo?

Potres je za mene old news. Bio je, prošao je, dogodit će se opet nekada. Smatram da moramo nastaviti dalje, glave gore i ritmičkim disanjem idemo dalje. Smatram da imamo puno većih, ne bih rekao problema već puno većih granica koje smo si mi sami postavili u smislu našeg okruženja, stila i načina života te odnosa jedni prema drugima. Moj trigger za ovaj projekt je upravo usporavanje, keep it simple, idemo se malo zaustaviti, cijeniti neke male stvari.

Jesi li sam u tom projektu ili imaš pomoć?

Krenuo sam sam, a zatim kada sam shvatio da mi treba jako čvrsti tim da bih to prebacio u stvarni prostor. Okružio sam se  ljudima koje dobro poznajem i kojima vjerujem. Prvenstveno tu je Lucija Švob za koordinaciju projekta te Mia Martinović i Josip Kresović kao kreativci koji su zaslužni za izradu minijatura. Svakako bih dodao ovdje našeg partnera Turističku zajednicu grada Zagreba i zahvalio se njegovom timu koji je odmah prepoznao i zavolio ovaj projekt te nam omogućio da ga u najkraćem mogućem roku realiziramo i promoviramo.

Kako ti gledaš na situaciju u Zagrebu i trenutni status quo u kojem se nalazi?

Teško mi je to reći, ali ono što ja vidim je progres iz dana u dan, ne promatram samo loše stvari već se fokusiram na one pozitivne. Ako smo nešto naučili ili ako bi nešto trebali naučiti iz povijesti ili iz načina na koji stvari funkcioniraju, po meni je poanta da se svi uzdamo samo u sebe i naših 10 prstiju koje imamo i s kojima možemo sve, ako znamo kako. Imamo dva oka koja su najbolje kamere na svijetu koje ćemo ikada imati, imamo uši, imamo noge, mozak koji to sve procesira i samo moramo znati kako da se snađemo kada smo u škripcu. Uvijek postoji way out, samo ljudi previše plitko dišu da bi vidjeli horizont od te šume koja im blokira pogled jer se nalazi ispred njih. Najgora stvar koju možeš napravit je reći ‘ne znam’ ili ‘to je nemoguće’. Ako me život nečemu naučio, onda je to da je sve moguće i da nikada ne treba odustati. To govorim kao osoba koja je došla iz zaista ničega, sve što trenutno imam mogu zahvatili svemu ovome što sam napisao iznad, deset prstiju i trud.

Kako si zadovoljan prihvaćanjem od strane javnosti? Jesu li i neke institucije to prepoznale?

Čim smo krenuli razgovarati s Turističkom zajednicom grada Zagreba osjetili smo od direktorice Martine Bienenfeld kako joj se naša skica projekta jako svidjela. Meni je to osobno bila velika prekretnica za Mali Zagreb jer me njihov generalni pozitivni entuzijazam još više pogurao naprijed čak toliko da samo projekt realizirali u svega tri mjeseca. Feedback od strane javnosti je jako pozitivan. Hodam po gradu i susrećem ljude s našim printanim kartama, traže mali Zagreb. Mladi ljudi iz svih supkultura, bake i djedovi, šetači, mladi parovi s djecom, obitelji i grupe ljudi dolaze do naših minijatura, gledaju ih, fotkaju i djeluju kao da ih skupljaju poput Pokemona. Ne mogu opisati koliko je to dobar osjećaj u meni kada vidim toliko široku generaciju ljudi koje je Mali Zagreb na neki način zaintrigirao.  

Je li u planu i neki Veliki Zagreb ili to prepuštate nekim drugim “umjetnicima”?

Veliki Zagreb je oko nas, idemo uživati u njemu. Ne znam za vas, ali ja poprilično puno uživam u njemu i iskorištavam potencijal koji mi daje. Ono što bih volio da nastane u velikom Zagrebu je recimo snažnija integracija rijeke Save u direktnu korist grada. Mi smo valjda jedini ovako veliki grad koji se nije izgradio oko neke velike rijeke koja teče kroz njega.

Za one koji ne znaju za tvoj lik i djelo, čime se inače baviš?

Redatelj sam koji režira igrane i dokumentarne filmove te reklame i glazbene spotove. Režirao sam svoj film „The Last Well” i trenutno se pripremam za dugometražni igrani film. Režirao sam svoj dugometražni dokumentarac „Zastava” koji uskoro izlazi te sam u fazi razvoja dokumentarca „K67”. Režirao sam serijale „Lovac na bilje”, „Dulum Zemlje” i „Zanat”, reklame za hrpe brendova poput A1 Hrvatska, Iskon, Sandoz, Ožujsko, OTP Banka te glazbene spotove za Gibonnija, Hladno Pivo, Edu Maajku i dr.

Imaš li još neki sličan projekt iza sebe ili u planu u skoroj budućnosti? 

Ranije sam radio umjetničke projekte pod imenom ‘Kunstterrorist Organisation’, to je bila moja rebel faza i filter za stavove i mišljenja koja sam kroz te radove mogao izbaciti iz sebe. To je bilo svojevrsno dekodiranje stvarnosti koju sam publicirao na pravim poštanskim markama minijaturnih dimenzija, ogromnim printanim radovima na platnu te umjetničkim instalacijama koje sam postavljao po gradu, naravno ilegalno. Taj rad me tada doveo do suradnje s Jamesom Cautyem iz benda The KLF s kojim sam jedan period vremena zajednički potpisao nekoliko radove koje smo napravili, izlagali u nekoliko galerija u Ujedinjenom Kraljevstvu, a mislim da se radovi još uvijek mogu pronaći na Ebayu. U budućnosti će sigurno biti još takvih projekata, ideje su tu samo mi fali slobodnog vremena, ali za sada je Mali Zagreb glavni fokus za takve radove koji me interesiraju.

Kako je cijela covid-potres situacija utjecala na tebe i tvoje poslovne angažmane? 

Mi radimo u produkciji i ispostavilo se tako da, dok su svi doma i zaključani u lockdownu, svi trebaju video sadržaje stoga naši angažmani nisu stali, ali su se svakako izmijenili. Radimo u nekim drugačijim uvjetima, svi smo se tome prilagodili i to funkcionira. Volim biti aktivan i u tom smjeru animiram i svoje suradnike, a zajedno s kolegicom Renatom Lučić imam vlastitu filmsku produkciju ‘More-Magnets d.o.o.’ i konstantno se trudimo reinventirati i ponuditi nešto novo. To ne radimo zbog drugih već zbog nas samih te nam gotovo nikada nije dosadno jer je dinamika rada dosta aktivna i uvijek forward, gotovo nikada backwards.

Ako želite krenuti u lov na Mali Zagreb, mapu možete preuzeti ovdje.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.