Marija Jurić Zagorka – žena koja je živjela u krivom vremenu
Marija Jurić Zagorka jedna je od najčitanijih hrvatskih književnica svih vremena. Uz njene cikluse pseudopovijesnih romana kao što su Gordana, Jadranka i najpoznatija Grička vještica odrasle su generacije čitatelja, za nastavke njenih romana već se 20-ih godina čekalo u redu, a kad je jedna medijska kuća prije nekoliko godina odlučila ponovno tiskati gotovo sva Zagorkina djela, ona su bila rasprodana gotovo jednakom brzinom kao i prvi put. Iako nikad nije bila priznata od službene književne kritike, već je često bila i ismijavana, Zagorka je uspjela ono što je malo koji književnik nakon nje postigao – masovnu čitanost.
Rođena 1873. godine u mjestu Negovec kraj Vrbovca, Marija Jurić nije živjela osobito sretnim životom. Kao jedna od prvih žena u profesionalnom novinarstvu u Hrvatskoj uz potporu Josipa Juraja Strossmayjera radila je u zagrebačkom Obzoru, izvještavala iz Beča i Budimpešte kao prva žena izvjestiteljica iz nekog parlamenta (čime je zaslužila da novinarska soba u Hrvatskom saboru nosi njeno ime) te osnovala prvu žensku reviju u Hrvatskoj, a surađuje i s književnim listovima kao što su Vijenac i Nada. Zagorka se krajem 19. stoljeća aktivno zalaže za položaj hrvatskog jezika u društvu i sudjeluje u demonstracijama protiv prisilnog uvođenja mađarskog jezika, i istovremeno sindikalno organizira radnice te polemizira o ženskim pravima.
Ipak, najveći je trag ostavila svojim književnim djelima, među kojima je najpoznatija Grička vještica koja kroz šest nastavaka prati sudbinu kontese Nere i Siniše, jednog od Trenkovih pandura. Taj par prolazi toliko peripetija da je čitav roman materijal za nekoliko sezona televizijske serije, o kojoj se više puta govorilo na HRT-u, a o kojoj maštaju mnogi fanovi na internetskim forumima. Manje je poznato da je Zagorka autorica i prvog kriminalističkog romana u hrvatskoj književnosti – Kneginje iz Petrinjske ulice koja govori o smrti misteriozne Vanićke, a čitavu istragu vodi Šimek, koji je i sam inspiriran radom tada najpoznatijeg književnog detektiva – Sherlocka Holmesa. Zagorka je napisala i neka scenska djela, ali najveći uspjeh u to doba ipak su bilježile adaptacije njenih romana za kazalište.
Marija Jurić Zagorka veći je dio svog opusa smjestila u grad Zagreb i njegovu okolicu, ostavivši tako trag među brojnim Zagrepčanima, a sve češće i među zagrebačkim turistima koji imaju priliku sudjelovati u organiziranim turama koje su inspirirane njenim romanima. Njenim djelom intenzivno se bavi Centar za ženske studije, koji vodi i Memorijalni stan u kojem je Zagorka provela posljednje godine života, a u kojem je nažalost izložen prilično skroman postav. Ivica Boban postavila je u zagrebačkom HNK predstavu posvećenu Zagorki u kojoj je Zagorku utjelovila Daria Lorenci Flatz, a 2007. snimljen je i dokumentarno-igrani film u režiji Biljane Čakić-Veselić. Uspomena na Zagorku još uvijek je itekako živa, a preostaje nam nadati se kako će uskoro doći i do stručne valorizacije rada prve hrvatske novinarke i izrazito popularne književnice.
