Marilyn Monroe – Some like it hot
Na današnji dan Marilyn Monroe imala bi 88. godina. Ne znam bi li ju vrijeme mazilo, ali u našim sjećanjima je uvijek bila i ostala zanosna platinasta plavuša, putenih oblina i crvenih usana, savršeno osjenčanih plavih očiju s pogledom koji je istovremeno prodoran i zaobilazi vas. Iako je slika savršeno očuvana, o njenoj osobnosti se i dalje mnogo rapravlja.
Komentari su radikalno podijeljeni na oštre moralne kritike i komplimente iza kojih stoji idealizacija lika. Njena filmska ostavštvina ukorijenila se u pop kulturi, neke scene postale su kultne, lice joj iskače s majica, šalica, torbi ,nakita, citiranija je od Balaševića, a osuđivanija i od poroka koji su je okončali. U cijelom vrtlogu potpuno se zaboravlja na činjenicu da je prije svega bila čovjek, a onda i istinska umjetnica. Jedina nagrada koju je osvojila bilo je Globus za najbolju glumicu u filmu Some like it hot 1960. godine. Gledajući retrospektivno, može se reći da je to najbolji film koji je snimila.
Veličanstvena je. Glumi Sugar Kane. Ostavlja dojam djeteta, zaigranog, izgubljenog, nevinog i tako ranjivog. Istovremeno brani naslov seks simbola. Nosi haljine koje joj omotavaju bokove poput ruku, grudi joj nikad nisu izgledale jedrije, svjetlost ima posebnu igru s njenim licem i siluetom. Jedinstvena je pojava, kao i osobnost. Gluma joj je svježa, laka, spontana, hipnotizirajuća. Kad pjeva, njene vokalne sposobnosti nisu dorasle, ali čini stihove uvjerljivima na način na koji je to činio Sinatra.
Well, nobody’s perfect
Nastajanje filma uporedivo je s plesanjem baleta. Baletni plesači osjećaju bol u svakom zategnutom mišiću dok im se na njima ne ocrtava ništa osim gracioznosti i življenja u trenutku. Na setu je bilo mukotrpno za sve dok snimke govore drugačije. Marilyn je imala problema s izgovaranjem teksta. Jedna od rečenica koju je trebala izgovoriti bila je ”It’s me, Sugar.” Redatelj Billy Wilder rekao je da je kadar sniman 47 puta. Nakon 30-og pokušaja, rečenicu je napisao na ploču. Govorila je stvari poput : It’s Sugar, me.” Nijedna druga glumica ne bi bila toliko zadržana na setu da nije bila u pitanju čista magija jednom kad bi odglumila scenu. Na filmu je surađivala s Jack Lemmonom i Tonyem Curtisom s kojim je imala scenu ljubljenja. Prema njegovom utisku, to je bilo ‘kao da ljubite Hitlera’. Ako i jest tako, Hitler je bio vješt u toj aktivnosti jer je scena na svoj način očaravajuća.
Film govori o dvojici glazbenika koji svjedoče masakru te bježe iz Chicaga na Floridu u ženskom instrumentalnom sastavu. Pritom su prerušeni u žene i vode dvostruke prevare. Curtisov lik glumi milijunaša koji pokušava osvojiti Sugar. Lemmonov lik zavodi Joe E. Brown tj. lik starijeg milijunaša koji traži novu mladenku. Na kraju, kada sve maske padnu, svaki od likova prihvaća raplet situacije te nastaje jedan od poznatih citata. Lemmon uklanja periku i izjavljuje “I’m a man!”, na što Brown jednostavno odgovara „Well, nobody’s perfect.“
Film uključuje muškarce u ženskoj odjeći, nasilje, erotično nabijene scene, homoseksualne konotacije te se može reći da je poprilično ispred svog vremena (1959.). Osim toga, humor je britak i ugodan što film, osim napetosti koja proizlazi iz nemogućih situacija, čini vrlo zanimljvim i lakim za gledanje pa 120 minuta proleti puno brže od očekivanog.
Zanimljivo da je dobio samo jednog Oscara, od 6 nominacija i to za – kostimografiju.
Metaforički, film se može sagledati kao projekcija Marilyn, žene iznimno kompleksne osobnosti, s jedinstvenim životnim iskustvom i neponovljivim šarmom koju je lako osuditi, ali to postaje prosto apsurdno kada se čini u današnjem vremenu. Ono zbog čega ju se omaložava nalazi se u neposrednoj okolini onih koji to čine. Lako je uzvisiti osobu na temelju rijetkih kvaliteta, lako ju se i poniziti zbog magnificiranih mana, no ne bi li trebalo biti lako i poštovati ju i cijeniti zbog onoga što jest i neizbrisivog dijela povijesti koji je stvorila? Marilyn je kao koncept i osoba daleko od naših spoznaja, ali je neporeciva inspiracija za stvaranje novih.
