novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Massimo Pupillo (ZU): “Čini se da je lakše reći što nismo nego opisati našu glazbu”

massimo
Foto: Facebook.com/vajrazu
Vrijeme čitanja: 6 minute

Ako žudite za neponovljivim koncertnim iskustvom, srijeda 27. ožujka je vaš dan, Vintage Industrial Bar is a place to be, a bend koji će vam promijeniti pogled na glazbu je Zu. Zu je trio iz Rima, a svojim doprinosom sceni su dogurali do jednog od najtraženijih bendova na svjetskoj avant metal punk jazz i mathcore sceni. Uz brojna samostalna izdanja objavili su i mnoga izdanja u suradnji, a na listi gostiju našli su se Mats Gustafsson, Eugene Robinson, Nobukazu Takemura, Dälek, Eugene Chadbourne i brojni drugi.

Ako bi vam išta glazbeno ovog tjedna preporučila uz brojne dobre koncerte domaćih snaga, bio bi to upravo bend Zu. Ovo im nije prvi put u Hrvatskoj, do sada se već ovdje mogu osjećati kao kod kuće, a domaća publika s nestrpljenjem očekuje svaki njihov novi koncert. U srijedu će u Vintageu proslaviti deset godina od izlaska albuma “Carboniferous”, a u to ime mi je omogućeno da obavim brzinski razgovor s basistom Massimom Pupillom.

Kako biste opisali svoju glazbu nekome tko nikada nije čuo za Zu?

Zu je jedinstven bend, mislim da to u ovom trenutku mogu reći. Inspiraciju pronalazimo u raznim stvarima, na raznim mjestima i razdobljima tako da je čak i nama gotovo nemoguće opisati što zapravo radimo. Sviramo glazbu koja nam spontano dolazi i spontano se razvija, ali taj proces sastoji se od mnogo truda, vremena, znoja i suza. Sviramo glasnu, energičnu i nabrijanu glazbu koja gotovo uopće nema veze s rock’n’rollom, a kada ima, ne može se povezati s američkim razdobljima rocka, bluesa i jazza. Što se tiče harmonija, one su nam više okrenute europskom zvuku moderne kompozicije, a ritmičke strukture više vučemo iz elektronske glazbe i Aphex Twina nego iz bilo koje forme metala ili punka.

Naša glazba dolazi intuitivno i nema riječi, nije didaktička (čini se da je lakše reći što nismo!) Istovremeno je vrlo materijalna i vrlo apstraktna, lako je izgubiti se u njoj, ako to želiš. Na kraju krajeva, sve je vektor. Usudio bih se našu glazbu nazvati Vektorskom glazbom.

Koliko se članovi benda dugo poznaju? Kako ste se uopće upoznali i čija je ideja bila osnovati bend?

Svi smo prijatelji još otkad smo bili klinci – ne samo članovi benda, nego i cijela ekipa oko nas. Zajedno smo odrasli u predgrađu Ostie, blizu Rima i u tim vrlo ograničenom okruženju, zahvaljujući zajedničkoj strasti i ljubavi prema glazbi krenuli smo svirati. To nije bila opcija, bend je bio jedina stvar koju smo imali.

Gdje pronalazite inspiraciju?

Na mnogim mjestima, trenutno najviše na onima koja nisu povezana s glazbom – u književnosti, mitologiji, visokoj umjetnosti, druženjima, na putovanjima. U razgovorima. Snovima.

Do sada ste surađivali s mnogo različitih glazbenika. Koji je najbolji dio suradnji, a koji najizazovniji?

Najbolji dio je taj što je glazba kao umjetnost očito vrlo alkemična ako joj pristupiš tako. To znači da možeš u kotao spojiti dva vrlo različita elementa i oni se transformiraju u nešto posve drugo. Kada uspiješ odabrati prave sastojke u pravom trenutku, rezultat može biti ako ništa zanimljiv i predstavljati napredak i transformaciju za sve uključene.

Što vam je najdraže na turnejama?

To je vrlo jedinstveno okruženje. Na neki način i vrlo ekstremno. Turneje su najveći test, na osobnom i na glazbenom nivou. Na njima testiraš odnose i jako puno toga može poći po zlu, ali kada uspiješ spojiti sve faktore, umjesto da vas razdvoje, ta veza, osobni odnosi i bratstvo rastu. Razni bendovi različito pristupaju turnejama i napreduju iz tih situacija, za razliku od onih koji slijede uobičajen put na kojemu su čuvani i “babysittani” od strane menadžera. Turneje su putovanja na kojima sebe dovodiš do odgovornosti u životu i muzici, i za to ne možeš okriviti nikoga drugoga. Istovremeno su veliki test za samu glazbu i još uvijek nam je veliko iznenađenje izvođenje albuma “Carboniferous” kao takvog dan za danom. Sve je to jedno izazovno i duboko oplemenjujuće iskustvo.

Što hrvatska publika može očekivati od vašeg nastupa u Vintage Industrial Baru?

Možete očekivati vatru!

Jeste li imali prilike poslušati neki od hrvatskih bendova? Znate li za neke naše bendove i pjevače?

Nedovoljno da bi mogli o tome govoriti.

Možete li nam preporučiti neka dobra mjesta za svirku u Rimu?

Svakako Klang, novi klub koji je dom nekonvencionalne glazbe koja iznenađuje.

Koja je zadnja stvar koja je svirala u vašem playeru?

Trenutno, dok ovo pišem, u mojim slušalicama svira Requiem Kinga Crimsona. Predivna kompozicija za Frippertronicse.

Koja je najranija uspomena vezana uz glazbu koje se možete sjetiti?

Moje prvo sjećanje vezano uz glazbu je ujedno i moje prvo sjećanje uopće. Imao sam tri ili četiri godine i moj stariji rođak pustio mi je “Atom Heart Mother” Pink Floyda pričajući mi je kao da je bajka. Moj um je eksplodirao. Onu kravu s artworka doživljavao sam kao čuvara portala u paralelnu dimenziju.

Sretni smo što nam se vraćate u Zagreb i hvala vam na ovoj prilici za razgovor i na utrošenom vremenu!

Jako smo sretni što se vraćamo u Hrvatsku s originalnim line up-om. Zagreb je uvijek bio otvoren i dobar prema nama.



Izvorni tekst

How would you describe your music to a total stranger who never heard of your band?

Zu is very unique band, i think i can say this at this point. It draws inspiration by so many different things, avenues and lineages that it’s almost impossible even for ourselves to describe what is that we actually do. We play a music that came to us and developed spontaneously, but not without a lot of effort, time, sweat and tears. We play loud and very energy-charged electric music, but it almost doesn’t come from rock’n’roll at all, and when it does, it ‘s not from the lineage of american rock-blues-jazz. Harmonies are very much europeans in terms of modern composition, the rhythmic structures draw a lot more from electronic music and Aphex Twin than from any form of metal or punk. It comes from intuition and it has no words, it ‘s not didactic. ( easier to say what is NOT actually) . It’s very physical and very abstract at the same time. But easy to lose yourself into, if you want to. It is over all a vector. I would dare to call it Vectorial Music.

How long do you know your bandmates? How did you met and whose idea was to start a band?

We are friends , not only the actual band members, but the whole crew, since we were kids. We grew up in the same low suburban area of Ostia, near Rome. We grew up together and out of these very limited setting, all thanks to the shared passion and love for music. Playing together wasn’t even an option, it’s the only thing we ever had.

Where do you find the inspiration for your music?

In may places, i guess, and mostly non-musical now. Literature, mythology, sacred art, personal meetings, travels. Conversations. Dreams.

You collaborated with a lot of different musicians by now. What is the best part and what is the most challenging about collaborations?

The best part is that music is a form of art that is clearly alchemical, if you approach it this way. Meaning that you put two very different elements in a cauldron, and they transform into something else. When you manage to choose the right ingredients at the right time, the result can be interesting to say the least, marking an advancement and a transformation for everyone involved.

What are your favorite things about being on the road?

It’s a very unique setting. It’s very extreme in a way. Its a big test, on a personal level and on a musical level. Means that relationship are tested and forged by the very many factors that can go wrong, and when you manage to front them together instead of being separated by those factors, the bond , personal relationship and brotherhood if you like, grows. This marks a unique difference between bands that approach and evolve this way from those who follow the usual path and they are guided, babysitted and many times “conned” by managers. This is a way of taking on yourself the whole responsibility of life and music, without anyone to blame outside. At the same time its a big test for music itself, and it’s still a big surprise in this tour playing “Carboniferous” in its entirety, day in day out, because is still such a challenging and deeply rewarding experience

What can Croatian audience expect from the show in Vintage Zagreb? Where are you playing after your show in Zagreb?

They can most probably expect fire.

Did you had the chance to hear some local Croatian music/bands by now? Do you know about any of our bands or singers?

Not enough to be able to talk about it.

Can you recommend some good venue places in Rome?

A new venue called Klang, home of leftfield and adventurous music.

What was the last song you played on your player?

Right now Requiem by King Crimson is playing in my headphones as i write this. It’s a beautiful composition for Frippertronics.

What’s the earliest childhood memory about music that you can remember?

My first music memory is also the very first memory i have access to. I was 3 or 4 years old and my older cousin played to me Atom Heart Mother by Pink Floyd, narrating to me as if it was a fairy tale. My mind went into a blast. I felt like that cow on the artwork was the guardian of a portal into a parallel dimension.

We are happy to have you back again and thank you for this opportunity and your time.

We are very happy to be back in Croatia with the original line up. Zagreb has always been kind and open to us.

Be social

Komentari