Muzej Franza Kafke – ulazak u mračni svijet književnog genija
Iako sam (poučen hrvatskim iskustvom) uvijek skeptičan spram muzeja posvećenih liku i djelu povijesnih ličnosti, spomen- i rodnim kućama, odlučio sam posjetiti praški muzej posvećen Franzu Kafki budući da sam čitao i iz usmene predaje saznao kako to nije još jedan od onih muzeja u u kojima su izloženi predmeti iz autorova svakodnevnog života i poneka pikanterija iz privatnog života. Muzej Franza Kakfe drugačiji je od takvih prigodnih izložbi svojim pristupom materijalu te govori o širem kulturološkom aspektu Kafkina stvaralaštva i o povijesti svakodnevnog života tog vremena, pa i o svakodnevnom Kafkinom životu koji je uvelike odredio tematiku kojom će se baviti u svom opusu koji je sačuvan zahvaljujući njegovom prijatelju Maxu Brodu.
Muzej je smješten u srednjovjekovnoj jezgri Praga, na lijevoj obali Vltave u četvrti pod nazivom Mala strana, smještenoj ispod najvećeg kraljevskog dvorca na svijetu. U muzeju je postavljena multimedijalna izložba The City of K. – Franz Kafka and Prague koja je prvi put postavljena 1999. u Barceloni, a nakon postave u Židovskom muzeju u New Yorku dogodila se i inicijativa da se izložba trajno postavi u Pragu, budući da je i sama izložba treći dio ciklusa izložbi koje govore o odnosu književnika i gradova koji su obilježili njihovo stvaralaštvo (prethodile su joj izložbe o Joyceu i Dublinu i Pessoi i Lisabonu). Izložba je podijeljena u dva djela što je posjetitelju jasno i ako nije konzultirao vodič – prvi dio nazvan je Existential space i govori o okvirima Kafkina stvaralaštva – o njegovoj obitelji, obrazovanju, židovskoj zajednici u Pragu tog doba i kazalištu na jidišu o kojem je Kafka pisao. I taj prvi dio sadrži reference na Kafkino djelo – na zidovima se nalaze citati u kojima se prisjeća djetinjstva ili oni u kojima govori o svom poslu u austrougarskoj birokraciji. Zanimljivo su prezentirane i četiri Kafkine ljubavi (od kojih je nama možda najbolje poznata Milena zbog slavnih pisama istoj) s autentičnim pismima kao prilozima. U muzeju su izloženi i Kafkini crteži, o kojima je na Ziheru detaljnije pisala Jelena Kovačev.
Drugi dio pod nazivom Imaginary Topography bavi se djelima Franza Kafke, donosi prva izdanja, ali govori i o recepciji ovog autora u socijalizmu. Naime, Franz Kafka za svog života nije postigao veliki uspjeh i slavu. Njegov književni put bilo bi najlakše usporediti sa slikarskim putem Van Gogha. Nakon izdavanja većeg djela opusa za kojeg je zaslužan već spomenuti Max Brod i kojem je za to odana počast u muzeju, Kafka doživljava pozitivnu recepciju, ali nakon Drugog svjetskog rata o Kafki se gotovo ne smije govoriti. U muzeju se spominje i kongres posvećen Kafki održan 1963. u Čehoslovačkoj, na kojoj se raspravljalo o marksističkoj kritici Kafkina opusa. Ipak, najzanimljiviji je niz audiovizualnih instalacija (kao što je animirani film u kojem su oživljeni Kafkini crteži ili zastrašujući nadrealistički film koji prikazuje ranjavanje), hodnik ispunjen ladicama s imenima Kafkinih likova na njima i pokojim izloškom u njima ili prostor omeđen zrcalima sa svih strana (inspiriran Kafkinim nedovršenim Dvorcem). U čitavom prostoru svira i glazba koja varira od klasične glazbe do ambijentalne glazbe koja izvrsno odgovara atmosferi Kafkinih romana i korespondira s imaginarnim prostorima izloženima u drugom dijelu muzeja, prostorima tjeskobe i egzistencijalnih nesigurnosti.
Kafkin muzej tako ulazi u red najzanimljivijih muzeja o književnicima i povijesnim ličnostima koje sam posjetio i izvrstan primjer kako grad može brendirati svog pisca. Prag je sigurno bio značajan za stvaralštvo Franza Kafke, što ova izložba i dokazuje, ali se malo gdje izrijekom spominje u njegovim djelima. Osim muzeja, Kafka je u Pragu prisutan i u spomeniku koji se nalazi kraj Španjolske sinagoge u četvrti Josefov, ali i na svakom koraku u raznim suvenirnicama koje prodaju majice, platnene torbe, magnete i sve ostale turističke rekvizite s uzorcima inspiriranima Kafkinim djelom. Potpuno je jasno da Zagreb (ni ostali drugi gradovi) nemaju tako svjetski poznate književnike kao što je Kafka, ali to ne znači da ne bismo trebali na najbolji način iskoristiti one koje imamo. Memorijalni stan Miroslava i Bele Krleže otvoren je tek nekoliko dana u mjesecu, dok je Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke posljednji put kad sam ga posjetio – zjapio prazan. To dvoje književnika, svatko na svoj način, obilježili su grad Zagreb stvorivši veći dio svog opusa u Zagrebu. Unatoč tome, malo stanovnika Zagreba zna gdje su oni živjeli, u koje su ambijente smjestili svoja književna djela i što su mislili o samom gradu. Preostaje nam tako samo nadati se da će se Zagreb povesti praškim primjerom i zainteresirati svoje turiste za hrvatsku književnost i književnike na ovako intrigantan način.
