Nadrealistične božićne čestitke Salvadora Dalija
U New Yorku, 1962. godine održan je sastanak sa Salvadorom Dalijem. Na njemu se raspravljalo o stvaranju serije čestitki za Božić, Uskrs i možda Valentinovo. Dalijev uvjet za takav aranžman bio je da mu se unaprijed plati 15 000 dolara, bez određenja subjekta ili medija i bez rokova. Lanac Hallmark prihvatio je takve uvjete.
Dogovor je sklopljen i novac je poslan. Tada je Dali bio u St. Regis Hotelu gdje je imao stalke, boce boja i daske za crtanje u svojoj sobi i toaletu.
Odmah se divlje primio posla i završio 50% zadatka u par sati pomoću kista, kemijske, prstiju i ljepila na kartonima.
Sam je bio zadovoljan, ali Hallmark nije dijelio njegovo oduševljenje.
Napola dovršenog posla, otišao je u Cadaques, Port Lligat, svoju ljetnu rezidenciju u Španjolskoj. Sljedeću polovicu poslao je u papirnatoj vrećici nakon nekog vremena. Svojim kreacijama dao je nazive poput: Mistična ruža, Stablo leptira, Madona i dojenče, Vizija svetog Ivana, Žena… Samo dvije od poslanih čestitki bile su puštene u prodaju, nisu se prodavale i prouzročile su javno neodobravanje. U umjetničkoj galeriji osigurano je njihovo priznanje, ali u to vrijeme, u formi božićnih čestitki jednostavno se nisu sviđale javnosti.
Dali je svojim čestitkama ipak oduševio svoje sunarodnjake. Za Hoeschts je izradio 19 čestitki koje je ta izdavačka tvrtka poslala liječnicima i farmaceutima diljem Španjolske. U njima se često pojavljuje motiv božićnog drveta, uz klasične motive španjolske umjetnosti i književnosti. Napravio je i hommage Diegu Velazquezu, uključujući djevojčicu sa slike Las meninas. Većina čestitki sadrže njegove kratke poruke, pozdrave ili objašnjenja slike. Nekonvencionalne, zanimljive i nesvakidašnje interpretacije božićnog vremena koje posjeduju prepoznatljiv Dalijev nadrealistički duh.
