Advent na Ziheru - 2024
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 3 minuteI ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteDugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Izvedbene umjetnosti

Ziher bira najbolje predstave 2015. godine

Foto: www.hnk.hr
Vrijeme čitanja: 6 minute

Godina 2015. neće se pamtiti po kazališnim dosezima. Više ćemo pamtiti brojne skandale koji su, nažalost, ponajviše punili medijske stupce kazališnim vijestima, a što se umjetničkih rezultata tiče, više se pričalo o onima lošima, nego dobrima. U odnosu na 2014. godinu koja nam je donijela nekoliko izvrsnih naslova i velikih kazališnih hitova (predstave „Kako smo preživjele“ i „Kristofor Kolumbo“ ZKM-a, „Ko rukom odneseno“ Teatra &TD i Gavelline „Tri sestre“), 2015. godina nije osigurala tako upečatljive i pamtljive projekte. Gorak okus ostavlja i spoznaja da su kazališta čije su predstave ušle u ovaj izbor ujedno i producirale neke od najlošijih prošlogodišnjih predstava.

Uz uvijek aktualnog Frljića i riječki HNK Ivana pl. Zajca, prošlu su godinu obilježili skandali vezani uz velike ljetne festivale. Splitsko ljeto ušlo je u sukob s Ministarstvom kulture koje je svojevoljno odabralo Senku Bulić za ravnateljicu tog festivala. Ljeto je na kraju ipak bilo održano pod okriljem splitskog HNK, no posljedica je bila gubitak nacionalnog statusa, otkazivanje najavljene premijere te smanjenje financijskih sredstava. Na Dubrovačkim ljetnim igrama je pak skoro došlo do otkazivanja predstave „Elementarne čestice“ koju je po romanu Michelea Houellebecqua ipak režirao Ivica Buljan, a sve zbog sigurnosnih prijetnji i kontroverznih stavova francuskog pisca.

[Elementarne čestice] Foto: www.dubrovnik-festival.hr
[Elementarne čestice]
Foto: www.dubrovnik-festival.hr

Hrvatska su kazališta prošle godine intenzivno radila i na međunarodnoj promociji, a spomenimo one vrijedne pohvale. ZKM je s predstavom „Galeb“ Bobe Jelčića gostovao na jednom od najvećih i najvažnijih europskih kazališnih festivala – Wiener Festwochen, a zabilježili su i gostovanja u Moskvi s Frljićevim „Hamletom“ te u Mariboru i Novom Sadu s „Kristoforom Kolumbom“. HNK u Zagrebu ostvarilo je značajnu koprodukciju s Kunstenfestivaldesarts iz Bruxellesa s predstavom Matije Ferlina „Mi smo kraljevi a ne ljudi“, koja je kasnije gostovala i na talijanskom Mittelfestu, beogradskom BITEF-u i sarajevskom MESS-u. S druge strane,  oba su kazališta prošle godine realizirala i međunarodne koprodukcije čiji je krajnji rezultat bio znatno slabijeg dojma – autorski projekt Pippa Delbona „Evanđelje“ u zagrebačkom HNK te ZKM-ov „Drakula“. Uz spomenuta kazališta, u regiji su aktivni bili i Gavella te Kerempuh.

Ziher.hr je odabrao pet najboljih prošlogodišnjih predstava na koje valja obratiti pažnju i ove godine, a čiji su autori i izvođači zaslužili pozornost publike i nagrade struke. Među naslove koji nisu ušli u finalni odabir, no svakako zaslužuju biti spomenuti, pripadaju dvije predstave Teatra &TD – satirična bajka o transrodnim i homoseksualnim osobama „Teškoće s izražavanjem“ u režiji Edvina Liverića, koju nose izvrsne glumačke izvedbe Bojana Navojca, Dade Ćosića i Deana Krivačića, te „Prvi put kad sam ti vidjela lice“, autorski projekt Olje Lozice koji nadmašuje sve dramske tekstove sličnoga žanra i tematike, a govori o odnosu dementne starije žene i njenog mlađeg njegovatelja, uz odličnu izvedbu Olivere Baljak i nešto manje dojmljivog, ali i dalje pohvalnog Gorana Guksića.

5. Hinkemann (ZKM)

Foto: facebook.com/zekaem
Foto: facebook.com/zekaem

Uprizorenje ekspresionističke drame Ernsta Tollera u režiji srpskog redatelja Igora Vuka Torbice ima svojih nedostataka, ali u kontekstu zagrebačke scene i dalje ga možemo smatrati kvalitetnom i uspješnom dramskom predstavom. Mladi se redatelj u jednoj od svojih prvih profesionalnih režija na trenutke vješto, a na trenutke banalno i stilski heterogeno poigrava elementima fizičkog, postdramskog i epskog  teatra. Torbica i dramaturginja Katarina Pejnović iz Tollerove su drame, koja istovremeno problematizira poratne društvene traume i predviđa uspon fašizma, odabrane scene i motive smjestili u aktualni kontekst i nenametljivo im dodali kritički stav o suvremenim društvenim procesima, u čemu su na momente otišli i preširoko. Posebice valja pohvaliti odlične glumačke izvedbe Ozrena Grabarića kao furioznog „majstora ceremonije“, Mie Biondić kao bogobojazne Hinkemannove supruge te Rakana Rushaidata u ulozi naslovnog junaka.

4. Bella figura (HNK Zagreb)

Foto: www.hnk.hr
Foto: www.hnk.hr

Tekstovi Yasmine Reze svojevrstan su nastavak tradicije francuskog bulevarskog kazališta, prepuni duhovitih obrata, uvijek na tankoj granici između smiješnog i ozbiljnog. Takva je i „Bella figura“, njena najnovija drama koja je u prvoj polovici 2015. praizvedena u berlinskom kazalištu Schaubühne. Uprava HNK brzinom je svjetlosti dramu dovela u Zagreb te ju je prepustila u ruke srpskom redatelju Borisu Liješeviću, koji je hrvatskom kazalištu ponudio kritiku isprazne taštine snobovskog građanskog društva uz nenametljiv humor i dozu francuskog šarma.

Pomalo je razočaravajuće to što predstava s tako dobrim i svježim tekstom igra u velikoj pokusnoj dvorani, no redatelj je jednostavnim scenografskim zahvatom i prikladnim oblikovanjem rasvjete uspio izvući najviše od tog prostora. Ova situacija samo potvrđuje potrebu HNK za drugom scenom, kojoj nije nužno veliko gledalište, no na kojoj bi se glumački ansambl više naigrao, posebice uzmemo li u obzir izvrsne glumačke interpretacijama svih članova ansambla „Belle figure“, uključujući i nikad bolju Lanu Barić.

3. Čarobni brijeg (ZKM)

Foto: www.zekaem.hr
Foto: www.zekaem.hr

Na samom kraju godine (30. prosinca) ZKM je premijerno izveo adaptaciju romana Thomasa Manna u režiji Janusza Kice. U svim je segmentima riječ o vrlo dobroj predstavi koja bi u nekom kazalištu van Zagreba (a i u mnogim zagrebačkim kazalištima) bez mnogo dvojbe bila proglašena predstavom godine. Kica i dramaturginja Lada Kaštelan sigurnim rukama vode opsežan glumački ansambl kroz alegorijsku priču o sazrijevanju mladog inženjera Hansa Castorpa u nadrealnom lječilištu u švicarskim Alpama. Redatelj spretno balansira između prizora snova i jave glavnog lika, u čemu mu značajno pripomažu izvrsna rasvjeta, glazba te kostimografija Doris Kristić. U glavnoj je ulozi sjajan mladi glumac Adrian Pezdirc koji je iznimno dojmljivo izgradio lik izgubljenog pojedinca koji od kaotičnog i nestimulirajućeg svijeta bježi u prostor u kojem vrijeme ne postoji. Neki od čak 16 likova ipak su za samu radnju suvišni i nepotrebni, ili su pak neodređeni jer im nije bilo posvećeno dovoljno pažnje, no to ipak ne narušava sklad trosatne ZKM-ove fantazije.

2. Posljednji dani mira (Teatar ITD)

Foto: itd.sczg.hr
Foto: itd.sczg.hr

Dora Ruždjak Podolski režirala je praizvedbu nove drame Ivana Vidića o intrigantnom i metaforičnom odnosu dviju žena, vlasnice malog lokala i sezonske konobarice. Predstava je značajna već zbog odličnog Vidićevog teksta koji kroz alegorijski svijet dviju protagonistica na neizravan i suptilan način kritizira našu svakodnevicu, problematizira složen odnos majke i kćeri te istražuje osjećaj samoće i osamljenosti koji prožima naše društvo. Redateljica je predstavu dinamično izgradila na brojnim kontrastima koji vješto balansiraju između filozofskih rasprava o pitanjima na koja nema odgovor te dječje igre s brojnim rekvizitima. Iznimno je efektna inovativna scenografija koja se poigrava lajtmotivom labirinta, a dojam upotpunjuju pažljivo oblikovanje rasvjete i zvuka te kvalitetne, iako ne impresionirajuće glumačke izvedbe Dubravke Ostojić i Nataše Kopeč.

1.Mi smo kraljevi a ne ljudi (HNK Zagreb)

najbolje predstave 2015
Foto: facebook.com/hnk.hr

Autorski projekt koreografa i redatelja Matije Ferlina dirljiva je predstava koja se služi dječjim iskazima kako bi progovorila o prirodnim i društvenim fenomenima, ali i mnogo dubljim pitanjima. Iako dolazi iz plesne struke, u svom se redateljskom prvijencu u središnjoj nacionalnoj kazališnoj kući Ferlin odlučio za jedno jezično, a istovremeno i kazališno istraživanje s kakvim se rijetko susrećemo. Dječju logiku i način razmišljanja sukobio je s logikom (i glumačkom izvedbom) odraslih kroz kolaž dječjih izjava koje pričaju priču o tome kako djeca promatraju, proživljavaju i shvaćaju svijet u kojem živimo, a iz čega svi možemo nešto naučiti.

Za uspjeh predstave zaslužne su i odlične interpretacije glumačkog ansambla koji je uz dječji diskurs morao savladati i nešto zahtjevniji scenski pokret cijenjenog koreografa. Slično kao i kod „Belle figure“, nelogičan je bio potez uprave kazališta to što je predstava prvo igrala u Kineskom paviljonu na Velesajmu, a nakon toga pred polupraznim gledalištem Scene Travno, stoga je odlična vijest što će u veljači „Mi smo kraljevi a ne ljudi“ zaigrati na velikoj sceni zagrebačkog HNK, na pozornici gdje je trebala biti i premijerno izvedena.

Be social

Komentari