Nataša Radušić (Cinkuši): “Dođite nas vidjeti i uživajte s nama i prijateljima”

Sada već nema sumnje – Cinkuši i Močvara vole se javno i svake godine prave veliku blagdansku feštu. Ova tradicija je počela prije dvije godine u svrhu promocije album “Krava na orehu”, nastavljena je lanjskim koncertom koji je zbog zdravstvenih razloga morao biti pomaknut na početak veljače, a ove godine se vraćaju u termin posljednjeg petka u godini – 27. prosinca. Taman pravo vrijeme za početak slavlja ispraćaja stare i dočeka nove godine.

Blagdanski koncerti u Močvari sada već polako postaju tradicija. Što je to magično u nastupima Cinkuša u ovo vrijeme i zašto baš Močvara?

Magično u nastupima Cinkuša je taj vjerski zanos i ta publika koja također u jednom vjerskom transu daje nama snage da se i u maglovitoj močvari čuje zvono (cinkuš). Pjesme Cinkuša govore o životu dosta direktno, o njegovim počecima i krajevima, o veselju i tuzi. Kako i svaka godina ima kraj, a očekuje se nova, dosta ljudi promišlja baš o tome  što bi trebalo zaboraviti, a što promijeniti u novoj. Zbog toga je ovo vrijeme idealno da podsjeti publiku, preko sadržaja pjesama,  što sve život može donijeti, a usput im ponuditi i dobru zabavu za zaboravljanje onog lošeg. Močvara je divan klub, baš po našoj mjeri.

Cinkuši su jedan od bendova čija je publika prilično raznovrsna – ima mladih i starih, ljudi koji slušaju različite glazbene žanrove, ali sve ih povezuju Cinkuši. Možete li objasniti taj fenomen, odnosno zbog čega mislite da je došlo do toga?

I mladi i stari jednaki su u vjeri. Ljubav i vjera određuju zajedništvo, a Cinkuši su taj moderator zajedništva.

Prošle su već dvije godine od objave albuma “Krava na orehu” koji je dobio dobar prijem i kod publike i kod kritike. Kako s ove distance gledate na taj album? Jeste li zadovoljni? Biste li nešto mijenjali?

“Krava na orehu,” je sjajan album što dokazuju kritike pa i osvojeni Porin. S distance obično gledamo s dalekozorom, ali ovdje ne bismo ništa mijenjali.

Nastavno na prošlo pitanje se nameće i ono o novom albumu – je li rano pričati o novim pjesmama jer znamo da se ‘porađanje’ albuma kod Cinkuša malo sporo događa?

Svi znaju da su Cinkuši teška, ali sretna rodilja. Kao kit u moru. Puno malih planktona za veliko djelo, zato treba i vremena.

Cinkuši su jedni od veterana domaće etno scene. Praktično ste prisutni od početka razvoja iste u Hrvatskoj. Kako doživljavate tu scenu danas? Ima li zanimljivih novih bendova? Ima li dosta prostora u medijima za takvu vrstu glazbe?

Osim što su veterani, Cinkuši su i temelj hrvatske suvremene scene. Kažem suvremene jer to je jedini pravi naziv za nešto što najbliže nazivaju world musicom, koji upravo je ono što Cinkuši rade, da objedinjuju sve i sva, od folklora do rocka, psihodelije, kazališta, Krleže i mnogo toga. Mediji, tj njihovi nositelji, nisu još dovoljno dozreli svoje kriterije, te su i danas zbunjeni tom pojavom pa zato nema dovoljno takve glazbe. Ali danas hrvatski mediji ozbiljno napreduju u promociji vjere, sve je više vjerskih sadržaja, a tu vidimo priliku da Cinkuši kao pravi vjernici sa svojom vjernom publikom dobiju taj svoj zasluženi prostor.

Etno glazba vuče dosta toga iz tradicije pa se nameće pitanje čini li dosta Hrvatska po pitanju promocije ovakve glazbe u svijetu? Jesmo li prisutni na glazbenim sajmovima, festivalima i sličnim događajima?

Na ozbiljnim sajmovima i festivalima kao pravi vjernici Cinkuši su ispromovirali Hrvatsku na sve strane, no pogledajte tko nastupa po dijaspori i možda vam se ukaže odgovor.

Cinkuši svako malo dožive i neke promjene u članstvu. Neke nažalost i zbog bolesti, ali puno je više dolazaka koji obogaćuju zvuk benda. Kako dolazi do prijema novih članova? Postoje li neki obredi inicijacije?

Obredi inicijacije kod Cinkuša su veoma teški i zahtjevni. Iziskuju puno koncentracije, izdržljivosti i vjere. O detaljima ne možemo puno reći jer Cinkuši su ipak jedna vjerska zajednica i zadržava svoje pravo na diskreciju.

Što nam pripremate za koncert u petak? Tradicionalno su vaši blagdanski koncerti puni gostiju i iznenađenja. Hoće li tako biti i ovaj put?

Već nas ima toliko na pozornici da smo si sami međusobno gosti, a gosti i naši prijatelji uvijek dođu, tako da se mogu očekivati svakakva iznenađenja. Dođite vidjeti i uživajte s nama i prijateljima…u svakom tonu, osmijehu ili suzi i u svakoj kapljici vina.

U dobroj vjeri, neka Cinkuši budu s tobom.