Nela: „Važno mi je imati smislen i konceptualan album”

Svojim drugim studijskim albumom „Arhivirano” Nela ulazi u novu, zreliju fazu autorskog i produkcijskog izraza. Nakon debija „Melodrama”, kojim se predstavila kao jedna od upečatljivijih vokalistica svoje generacije, Nela sada donosi intiman, emotivno ogoljen i samouvjeren album koji istovremeno komunicira s klupskom estetikom i osobnim iskustvima.

„Arhivirano” je moderan glazbeni dnevnik nesretne ljubavi sastavljen od deset pjesama, a uoči njegove koncertne promocije, koja će se održati 29. siječnja u zagrebačkom Petom kupeu, s Nelom smo razgovarali o procesu nastanka albuma, emocijama koje stoje iza njega i ravnoteži kontrasta koja ga definira.

Album „Arhivirano” opisuješ kao svoj “emotivni dnevnik”. Kada si shvatila da materijal koji nastaje zapravo postaje jedna zaokružena, osobna priča? Jesi li od početka imala jasnu ideju da će album pratiti sve stadije nesretne ljubavi, ili se koncept posložio tek kasnije?

Nakon pjesme Nebo gori, kroz razgovor sa suradnicama rodila se ideja da sve što imam za ispričati posložim kroz određene stadije, poput stadija tuge, ali ovaj put kroz stadije nesretne ljubavi. Kao jedna emotivna mapa kroz koju prolaziš kad nekoga zavoliš: od zaljubljivanja i idealizacije, preko pucanja iluzija i slomljenog srca, pa sve do trenutka kad prestaje borba i dolazi razumijevanje, mir i prihvaćanje.

Koliko je zahtjevno bilo “arhivirati” vlastite emocije i ponovno ih otvoriti kroz tekstove i glazbu? Koji je trenutak ili emocija bio najteži za pretočiti u pjesmu?

U slučaju ovog albuma to zapravo nije bilo zahtjevno, jer su se pjesme nametale same od sebe. Izlazile su van vrlo prirodno i na taj način su mi pomogle da se lakše nosim sa svime što osjećam. Pisanje mi je bilo način da te emocije izbacim, a tek nakon toga sam ih mogla pospremiti, krenuti dalje i na kraju slaviti ih.

Sve pjesme potpisuješ autorski, a surađivala si i s Ivanom Belošević, Janom Jakovljevim i Nikom Turković. Kako su ti suradnici oblikovali album?

Ivana Belošević mi je najdraža koautorica kad je u pitanju tekst, jer na predivan način pretače moje misli u stihove. Jan Jakovljev je, osim što je moj gitarist, netko s kim često jednostavno muziciram. Iz tih naših sviranja i razgovora o životu i raznim situacijama gotovo uvijek se rodi neka pjesma, ovisno o raspoloženju u kojem se nalazimo. Nika Turković je koautorica na pjesmi Mogu i sama, a pomogla mi je i oko teksta za Okej.

Svi oni, zajedno s producentima na albumu, bili su ključni da „Arhivirano” izađe baš ovakvo kakvo je i zvučno i emotivno. Kad su ti suradnici ujedno i tvoji prijatelji, cijeli proces je puno lakši, iskreniji i ljepši.

Što se promijenilo u tvom autorskom identitetu od „Melodrame” do „Arhiviranog”?

Shvatila sam da mi je važno imati smislen i konceptualan album, s jasnom radnjom i vizualom, gdje je sve povezano i gdje autorski, zvučno i vizualno ima smisla jedno s drugim. Mislim da sam u međuvremenu malo sazrela, jasnije definirala što želim i ovom albumu dala vrijeme i pažnju koje smatram da zaslužuje.

Kako izgleda tvoja kreativna rutina: pišeš li kada “dođe”, ili imaš disciplinu i raspored?

Pošto sam počela pisati svoje pjesme relativno nedavno, od 2019., a pjevanjem se bavim cijeli život, još uvijek učim kako to raditi. Najviše se oslanjam na inspiraciju, ona mi otvara put i daje ideje. Ono čemu težim je da uz inspiraciju dođe i disciplina i konkretan rad, ali za sada, za ovaj album, bila je dovoljna kombinacija inspiracije i pažljivog rada da sve snimim kako želim.

Na produkciji novog albuma su radili Lockroom, Filip Majdak i Ivan Pešut. Kako ste gradili zvuk koji kombinira ples, tugu i oslobađanje?

Svakoj pjesmi smo se posvetili zasebno jer svaka nosi svoju specifičnu emociju i po meni traži točno određeni zvuk. Ja bih došla s gotovom pjesmom, a onda smo zajedno tražili rješenje u kojem smjeru zvučno treba ići. Kad sam osjetila da je to to (a s pravim ljudima je to lako) samo smo nastavili graditi dalje. Prezadovoljna sam s ovim što smo postigli. Zvuk odražava i emociju, i energiju, i plesnu komponentu koju sam željela.

Koncept crvene i plave boje vrlo je snažan na ovom albumu. Što je za tebe predstavljala “crvena faza”, a što “plava”? Je li ti vizualna ideja došla prije glazbe, tijekom stvaranja ili tek nakon što si preslušala album u cjelini?

Crvena faza za mene je strast, intenzitet i emocija koja ponekad peče. To su trenuci zaljubljenosti i impulzivnosti. Plava faza je smirenje, introspektivnost i prihvaćanje: trenutak kad se sve polako slaže i dolazi mir. Vizualna ideja se počela javljati tijekom stvaranja pjesama, ali je potpuno postala jasna tek kada sam preslušala cijeli album i vidjela kako se emocije prirodno raspoređuju.

Ralje najavljuješ kao središnji dio video trilogije. Kako se tri pjesme međusobno nadopunjuju?

Singl Ralje su središnji dio trilogije spotova koja kroz tri pjesme, Crveno, Ralje i Sada znam, a donose priču o strasti, emocionalnom kaosu i samospoznaji.

Album završava fazom samopouzdanja i povratka sebi. Koje lekcije nosiš nakon cijelog tog puta?

Najvažnija lekcija koju nosim je da ljubav ne smije biti mjesto gdje se gubiš. Prošla sam kroz sve faze: idealizaciju, bol, razočaranje i na kraju sam shvatila koliko je važno vratiti se sebi i svom miru. Samopouzdanje nije samo osjećaj snage, nego i sposobnost da prihvatiš, oprostiš i kreneš dalje bez tereta. Nakon cijelog tog puta, naučila sam cijeniti i slaviti vlastitu autonomiju i unutarnju sigurnost.

Imaš li već ideje što bi voljela istraživati nakon „Arhiviranog”, ili puštaš da dođe spontano?

Imam ideje i već radim na njima, ali neću puno otkrivati. Voljela bih ljeto iskoristiti za objavu nekog manjeg projekta. Znam i kakav zvuk želim i o čemu želim pisati i pjevati, tako da inspiracije ne nedostaje.

Kakvi su ti planovi za bližu budućnost I daljnju promociju albuma?

Za sada je fokus na koncertnoj promociji albuma „Arhivirano” u Petom kupeu, ovog četvrtka 29.1., a daljnji planovi postoje, ali o njima ćete tek uskoro i naknadno saznati 😃

Ako bi „Arhivirano” imalo miris – koji bi to bio?

Mislim da bi imao miris vode u različitim oblicima. Malo mora, malo kiše, malo rijeke, malo snijega. Nešto što je i svježe i promjenjivo ali i nostalgično.

Kakvu glazbu slušaš ovih dana? Ima li neki album ili glazbeno ime koje si nedavno otkrila, a koje bi preporučila čitateljima?

Jako volim pjesmu The Hand od Annabelle Dinda. Također, obožavam Raye, a jako volim i Oliviu Dean. No, posljednjih tjedana najviše slušam svoj album i svoje pjesme, jer se pripremam za koncert i želim ih dobro osjetiti i internalizirati prije nastupa.

Koja je najranija uspomena vezana uz glazbu koje se možeš sjetiti?

Najranija uspomena vezana uz glazbu su mi Disneyevi crtići, posebno Tarzan i Aladin.