„No Gods No Masters” (Garbage): Prozivka sa stavom
„No Gods No Masters” je album sa stavom. Društveno angažiran i politički protkan, dijeli ime s anarhističkim sloganom i prokazuje ono čemu se nadamo vratiti kao normalnome. Garbage uz ovaj sedmi album nudi i deluxe izdanje koje sadrži autorske pjesme i obrade. No Horses, Starman (D. Bowie) te Girls Talk s Brode Dalle. Screaming Females gostuju na Because the Night (P. Smith i B. Springsteen), tu je i On Fire. U The Chemicals gostuje Brian Aubert, a u Destroying Angels John Doe i Exene Cervenka iz punk benda X, dok je zadnja pjesma na deluxe izdanju Time Will Destroy Everything.
Prvo pa prozivka
The Men Who Rule the World otvara album i kreće bez ustručavanja u prvu prozivku. Stihovima „The men who rule the world have made a fucking mess” počinje priča o dvostrukim mjerilima spram žena i muškaraca i svetom novcu. Uz nju ponosno stoji i Godhead, eksplicitna i direktna kojoj ništa ne treba dodati ni oduzeti.
The Creeps se kuhala u srcu i glavi Shirley Manson od 2009. godine kada je odbačena od strane diskografske kuće kao samostalna izvođačica, nakon što je prethodno i Garbage otpao. Loše osjećaje koji su je tada obuzeli prelila je u ovu pjesmu koja se sada konačno uklopila. „I cannot let my feelings to keep hijacking my brain” opisuju žestoku unutarnju borbu.
Koliko god da su sasvim osobni i njeni, stihovi su apsolutno primjenjivi u svakoj vrsti previranja svakoga na ovoj planeti. Poanta je u borbi, zato pjesma nije neka apatična tužaljka. Naprotiv, čvrsti vokal i energična glazbena pozadina savršeno kontriraju opisanoj tuzi.
Možda i najupečatljivija pjesma Waiting for God govori o problemu rasizma kojeg kao da nitko ne doživljava. Čekajući da Bog, više sile ili tko god umjesto nas samih riješi taj problem, ljudi umiru neprirodnom smrću. Onom koja dolazi jer si je netko uzeo za pravo misliti da je vrjedniji od nekoga drugoga na osnovu užasnih uvjerenja.
Stvarno je stravično znati da se to događa dok volimo vjerovati kako živimo u civiliziranom svijetu pa se raspravljamo treba li klečati u znak potpore jer hej- ne dirajte nogomet! To nije ni mjesto ni vrijeme! OK, sada znamo prioritete u 21. stoljeću u koje nikako da uđemo kao ljudi.
A Woman Destroyed je nastala kao produkt ljutnje Shirley Manson. Pokret „Me Too” je iznjedrio puno tužnih istina pa je zamislila osvetnicu u svom pohodu*, dok je Flipping The Bird posveta mansplainingu.
Trebamo više empatije
Kroz cijeli „No Gods No Masters” stihovi nose album na krilima glazbe koja se prilagođava po potrebi. To je inače uvijek tako jer se tako rade albumi, ali kada postoje tako snažne poruke, onda nije uvijek jednostavno naći glazbenu pozadinu koja savršeno pristaje, a ništa ne oduzima. Ovdje je to slučaj u svakoj pjesmi na albumu. Bez ograničavanja, tu ima i rocka i elektronike i industrijskog zvuka i svakako je album koji će ostati zapamćen i to ne samo u Garbage diskografiji.
Nakon slušanja albuma ostaje tišina koja ima potencijal u svakome od nas probuditi ili potaknuti svijest. Nitko ne može sve, ali svatko može nešto. Nije pandemija odnijela empatiju, samo ju je produbila. Naš je zadatak vratiti ju i aktivno koristiti, a ne okretati glavu sve češće.
*Bez brige, uvjerena sam da za vrijeme snimanja nije stradao ni jedan muškarac.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
