novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

„Medicine At Midnight” (Foo Fighters): Zabavno, (ne)poznato i neopterećeno

"Medicine at Midnight" [album cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

Kada sam završavala recenziju albuma „Concrete and Gold” postavila sam pitanje „Što je sljedeće?”. Čula sam u svemu tome neki nagovještaj drugačijeg izdanja, a sada smo ga i dobili.

Ovo je bio dugoočekivani album, ne samo jer je objava stopirana, nego jer je njegov prethodnik objavljen još 2017. godine. Plan je bio proslaviti 25 godina postojanja benda objavom desetog albuma i plan još uvijek stoji, samo je malo pomaknut.

Grohl ne laže

Dave Grohl je prilikom opisivanja „Medicine at Midnight” govorio kako je to Foo Fighters verzija Bowiejevog „Let’s Dance”. Tada je kao prvi singl pustio Shame Shame uz komentar kako ostatak albuma uopće ne zvuči tako. Sve skupa je to bila dobra pozivnica za preslušavanje, a u konačnici i istinita.

Shame Shame je drugačija od svih ostalih na albumu, no zapravo su sve različite. Ova samo najviše odskače od preostalih osam pjesama. Čudno je smještena na drugo mjesto nakon otvaranja albuma s Making a Fire, pjesme koju sam mogla čuti i proživjeti u Puli. Naravno u svojoj glavi. Cloudspotter kao treća potvrđuje da će ovo biti zabavno slušati.

Dave Grohl, dobar lik, za svoj ovogodišnji rođendan počastio je ekipu novim singlom. Ovo je jedna od onih pjesama koja iz balade izraste u moćno i glasno čudovište. Waiting on a War je priča o ponavljanju povijesti. Napisao ju je nakon što ga je kćer pitala hoće i biti rata zbog dojma koji je imala o svijetu oko sebe. Grohl se transportirao u svoje mlade dane kada se zbog političkih previranja pitao isto to pa su sjećanja i inspiracija odradile svoje.

Dok se uši privikavaju na tišinu nakon glasnog kraja, kreće Medicine at Midnight i stiže taj Bowie efekt. No Son of Mine traži pojačavanje glasnoće, pjesma je to kojom je odan homage pokojnom frontmenu Motörheada Lemmyju Kilmisteru.

Holding Poison u jednom trenutku me podsjetila na Shame Shame, ali možda je i to samo u mojoj glavi. Chasing Birds spušta loptu na zemlju pred sam kraj, no i tu ponovno dolazi zaokret. Posljednja Love Dies Young nije balada nego mala energetska bombica koja ostaje u mislima nakon slušanja. Ima onaj springsteenovski ritam i zanesenost. Baš to balansiranje pjesmama, gdje su jedna drugoj protuteža, postignulo je efekt živosti zbog kojeg nema ni trunke dosade.

Zabavno izdanje

„Medicine at Midnight” je ono izdanje “između”. Izdanje umjesto kojeg bi netko drugi možda odabrao rođendanski „Greatest Hits 2” pa rasturio sa sljedećim albumom, ali ovdje se to, srećom, nije dogodilo.

Ovo nije njihov najbolji album, ali je jako zabavan album. Nije težak, nije konceptualan i nije opterećen. Tekstovi ne nose duboke poruke koje treba dešifrirati danima, nego one jednostavne na koje često zaboravljamo. Nudi svojevrstan pogled iznutra, kako to izgleda i zvuči kada se Taylor Hawkins, Pat Smear, Nate Mendel, Chris Shiflett, Rami Jaffee i Dave Grohl zabavljaju.

Dali su nam do znanja što vole i odali su počast svojim idolima. Motörhead, David Bowie, Queen, Beatlesi neki su od izvođača čiji se glazbeni utjecaj našao na ovom albumu. Ipak, ima tu još jedan bend koji se može čuti, a to su Foo Fighters. Provlače se zvukovi njihovih prethodnih albuma i koliko god zvučao različito od prethodnika, ne zvuči strano. „Medicine at Midnight” nosi potpis one poznate Learn To Fly neopterećenosti.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari