Organ Vida “Otkrivanja”: Nedodirljiva i skrivena fotografija ulovljena u dokumentaciji
Osmo izdanje Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida uvelo nas je u duh teme Otkrivanja 13. rujna, otvorenjem na atraktivnoj lokaciji u srcu Francuskog paviljona. Imena sudionika ovogodišnjeg programa su: Andrea i Magda, Mario Brand, M. Scott Brauer, Kirill Golovchenko, Pierre Liebaert, Gidon Levin, Anne Muchler & Nico Schmitz, Michal Siarek, Maria Sturm & Cemre Yesil i Qian Zhao.
Organ Vida, od samih početaka, stvorio je viziju festivala koji upoznaje i promovira mlade umjetnike, suvremene, hrvatske i inozemne fotografske kulture s naglaskom na proširivanju fotografske scene, osobito u Hrvatskoj.
Sudionici ovogodišnjeg natječaja festivala odgovorili su na njega dokumentarnom fotografijom podsjećajući me osobno na izrežirane konceptualne kolaže filmske role u čemu je eventualna presudnost promatranja izložbenog dijela stvarala atmosferu ritmičnosti življenja stvarnog svijeta.
Tema poput Otkrivanja vrlo je opširna, i jednako tako opskurna, da iz nje umjetnik može stvoriti svoj vlastiti identitet bez obzira na to poznaje li teren u kojem se kreće. Razlog tome je da je tema tek početak stvaranja konstrukcije koja u umu umjetnika jedina ima smisao. Tijek izlaganja te ideje zapravo je kritika od strane promatrača. Moja misao i objašnjenje “Otkrivanja” stvara svijet koji zadire duboko u filozofsku sferu analize kritične mase. Recipročno egzaktnim znanostima koje su točno mjerljive u brojkama, glavna izložba ovogodišnjeg 8. izdanja Međunarodnog festivala je grupna izložba fotografija koja se kosi s tim uvjerenjima. Ona nas upoznaje s trenucima koje su laiku neprimjetne, štoviše nevidljive. I to je bit izlaganja! Izlaganja u kojem primorani promatranjem spoznajemo da ponekad upoznajemo sebe kao individuu koja nenamjerno ne mari za svakodnevne radnje na koje su nas uprizorili umjetnici. Razmišljajući o tome, pomogla sam sebi samoj približiti postav izložbe. Rad desetero različitih umjetnika rezultirao je s deset različitih interpretacija. Ono je “na prvu ruku” djelovalo vrlo različito i kaotično, ali u opusu zajedničkog sklopa imalo je svoju svrhu i smisao.
Usporedna analiza Kirilla Golovchenka i Maria Branda
Usuđujem se analizirati rad izloženog ukrajinskog fotografa Kirilla Golovchenka u seriji fotografija Gorka zelena dinja u kojem je htio, iliti pokušao, publici približiti prodavače voća. Prikazao je njihovu svakodnevicu uz ukrajinske autoceste u pokušaju prehranjivanja sebe i svoje obitelji u čemu se očitava nagomilanost emocionalnih borbi koje su ispisane na borama njihovih lica i sitnim prezentiranim detaljima života. Njegova izvorna projektna dokumentarno-konceptualna arhiva duboko je pohranjena u svijesti. Promatrajući djelomičnu reprodukciju tog slijeda događaja u nama zapravo stvara empatiju zbog današnje realne slike svijeta. Kirill je uspješno konstruirao realnost u empatiju. Probudio je nešto u nama da reagiramo sada i ubuduće. Spoznaju ljudske vrijednosti koja koegzistira u našem poimanju umova. Ona je bolna, moćna i svepriznajuća.
S druge strane, zanimljiv njemački fotograf Mario Brand u seriji fotografija Pripovjedačica stvara jedinstvenu ljepotu prikaza filmskih rola koje više nisu u upotrebi. I to je prividno najbanalniji dio izložbenog prostora. Ulaskom u paviljon gotovo da je Pripovjedačica prvo što ugleda svjetlo dana. I postavlja se pitanje, koji je kontekst ovoga? Postoji li jednostavnost u formi fotografija na kojima je jedna te ista ploča ili treba pretpostaviti kompliciranost ljudi koja prezentira nas same. Je li Mario htio prikazati svoje svjedočenje ljudi kao dosadne, banalne i nakaradne ili je htio time potaknuti samostojeću kritiku koja je oduvijek bila u nama? Osobno seriju fotografija Pripovjedačica smatram najinteresantnijim dijelom izložbenog postava jer njime počinje ili završava putovanje. Postav je simultan, tj. postojeći i istodoban. Zamislite kako vjerujete da vaš život ide u jednom te istom smjeru bez uzbuđenja, te ne nalazite apstraktnu nit koja bi vas trebala odvesti u novi smjer. Kada u biti ona postoji cijelo vrijeme. Uz vas je i čeka da se prepozna kako bi uživali u slobodi razgovora o filozofiji života. Jer život kao takav nikada ne staje. On je plima i oseka, te svaka radnja i kretnja postaje nešto nepoznato u čemu treba prepoznati dio sebe. Na ovome se zaustavljam i pozivam vas da se uputite u smjeru Francuskog paviljona na izložbu “Otkrivanja” i u miru spoznate svemir u sebi i oko sebe.
Izložbu možete pogledati sve do 23. rujna u prostorima SC-a gdje ljepota prezentiranih tema svih autora leži jedino na nama da ju prepoznamo, te ostavlja kritiku i potrebu za učenjem već naučenog.
