Othello i Oluja: Mrle i Ivanka objavili duh Shakespearea na vinilu
Dva kultna Shakespeareova naslova – Othello i Oluja – povezuju i dvoje glazbenika koji već godinama uspješno spajaju kazalište, glazbu i eksperiment: Ivanku Mazurkijević i Damira Martinovića Mrleta.
Glazbu za obje Shakespeareove predstave stvarali su na svoj prepoznatljiv, autorski način – sirov, emotivan i vizualan. Dok je Othello u cijelosti Mrletov autorski projekt, Oluju je stvorio u suradnji s Ivankom Mazurkijević, a sada su obje kazališne priče pretočene i u dva vinilna izdanja dostupna u svim glazbenim prodavaonicama.
Uz objavu vinila, predstavljaju i dva video uratka: spot Othello s istoimenog baleta te Balada o nevinosti iz Oluje, pjesma nastala u suradnji s glumicom Ružicom Maurus, koja ju je vokalno iznijela i unijela u nju svoju kazališnu Mirandu. O suradnji i pjesmi Ružica Maurus je ispričala
„Pjesma Balada o nevinosti namijenjena je prije svega za Mirandu iz predstave ‘Oluja’, a meni je velika čast što su upravo ta uloga i ta pjesma pripale meni. Teško je riječima obuhvatiti cijeli proces rada na predstavi, ulozi i glazbi koja je nastajala na tim probama u Dubrovniku. Zahvalna sam cijelom timu, a posebno Mrletu i Ivanki što su napisali ovu divnu pjesmu koja mi je otvorila nove prostore i dodatno me inspirirala. ‘Balada o nevinosti’ odraz je Mirandine unutarnje borbe, čežnje i čistoće. Iako je rađena unutar kazališnog konteksta, vjerujem da ima snagu zaživjeti i kao samostalna pjesma i nadam se da će pronaći svoj put do slušatelja“, kazala je.
Od elektronike do death metala
Za razliku od poetične, emotivne atmosfere Oluje, Othello donosi sasvim drugačiji zvukovni svemir – mračan, sirov i tjeskoban, baš kao i priča o ljubomori, posesivnosti i nasilju. O glazbi i procesu stvaranja Othella, Mrle je rekao.
„Kod Othella sam imao nevjerojatnu slobodu jer se bavim temama koje traže glazbenu brutalnost i suptilnost u istom dahu: femicid, posesivna ljubav, muški ego, ljubomora. Tu sam koristio sve – od elektronskih slojeva do brutalnih death metal dionica koje razvaljuju prostor, sprdao sam se, baš onako kako to čini bolesni ego koji ne zna voljeti nego samo posjedovati. To je zapravo isti onaj mentalitet iz pjesme Riječke pičke – lik rokerskog ‘alfa mužjaka’ koji misli da je glavni u gradu, a iza te maske moći skriva se praznina i nasilje. U Othellu ta maska puca i sve se raspadne“, kazao je.
