Pocket palma: “Puno domaćih glazbenika pomaže civilnom društvu samo na performativan način”
Zagrebački synthwave sastav Pocket palma imaju zbog čega biti ponosni ove godine. Njihov drugi album „Atomi” obgrlili su i fanovi i velik dio kritike, a siguran sam da će se naći i na mnogim listama najboljih albuma ove godine. Kao i uvijek, radišni su i vrijedni, tako im ni nastupa ne nedostaje. Samo ove godine sam ih već dva puta gledao, a vjerujem da ću opet ubrzo.
Pocketići, kako ih mediji i obožavatelji vole zvati, za Ziher su, između ostalog, podijelili želje i planove za 2022. godinu, detalje oko nadolazećih koncerata, ali i što ih živcira u hrvatskom glazbenom novinarstvu te povezuju li glazbu i aktivizam.
Zdravo pocket palma! Kako ste? Kako ste zadovoljni dosadašnjim reakcijama na album?
Pozdrav, super smo! Jako smo zadovoljni, reakcije su stvarno odlične, ali prije svega smo najsretniji onim što smo napravili i stvarno smo ponosni na ovaj album.
Kako je cijela priča drugog albuma započela?
Pa priča zapravo nije imala početak. Nismo ništa planirali niti sjeli i odlučili napraviti album, prirodno smo nastavili raditi kao i do sad i samo smo u jednom trenu shvatili da imamo dovoljno materijala za album. To je bilo još krajem ljeta prošle godine, ali odlučili smo pričekati s izbacivanjem i još malo doraditi pjesme.
CD izdanje „Atoma” ima tri bonus remiksa. Hoće li biti, kao i na prvijencu, bonus pjesama i na drugim formatima?
Zasad ne, odlučili smo ih staviti samo na CD ovaj put, ali možda izađu digitalno ako publika toga bude željna.
Bruno, dopusti da te bolje upoznamo. Ispričaj nam kako ste se pocket palma i ti spojili?
Priča je počela u dalekim devedesetim godinama dvadesetog stoljeća kad sam upoznao Anju tik nakon što se rodila. Naši roditelji su prijatelji pa se znamo doslovno od rođenja. Kroz srednju školu Anja i ja smo nekako ohladili odnos, sve do prvog koncerta pocket palme na koji sam došao kao posjetitelj, a ne kao tajanstveni gitarist. Nakon koncerta sam ih užasno ishvalio pa smo dogovorili kavu i tako je naša suradnja polako, ali sigurno počela.
Suradnja s kojim glazbenicima domaće ili regionalne scene za vas predstavlja neostvareni san?
Htjeli bismo surađivati s puno glazbenika, a imamo sreće da su nam trenutno najdraži glazbenici iz regije ujedno i prijatelji, tako da će skoro svi neostvareni snovi o suradnjama uskoro biti ostvareni.
S kojim glazbenicima s domaće i/ili regionalne scene biste oformili super grupu?
Definitivno Fantom i Tam. Nedavno se rodilo predivno prijateljstvo između nas, a imali smo priliku i raditi skupa i super funkcioniramo kao tim, a čak smo se i zezali na temu super grupe. Tko zna, možda se to i ostvari.
Imali ste uistinu radno ljeto i jesen. Imate li nakon recentnih pop-up promocija u planu samostalne koncerte za promociju albuma?
Naravno, to je nešto čemu se najviše veselimo. Velika promocija albuma u Zagrebu bi se trebala dogoditi u rano proljeće, ali ne stajemo samo na Zagrebu, planiramo mini turneju po regiji ako će to biti moguće.
Koji su vam najveći izazovi izvođenja glazbe uživo?
Svatko od nas troje ima neke svoje izazove koje nosi na koncerte, ali kod svih troje to je nešto što nestaje čim zakoračimo na stage, jer zapravo baš jako uživamo u nastupima, svakim nastupom sve više i više, čak smo postali i malo ovisni o tom osjećaju koji nam publika stvara.
Zima će na svjetskoj glazbenoj sceni biti dosta zanimljiva. Kojim se albumima najviše veselite?
Damon Albarn, Tears For Fears, a pogotovo Charli XCX. Ona baš uvijek oduševi, ali singlovi koji najavljuju sljedeći album su stvarno neke od najboljih stvari koje je ikad izbacila.
Kako izgleda običan dan u životima članova pocket palme kada se ne radi/izvodi glazba?
Većinom igramo igrice ili gledamo serije. Oboje smo nedavno kupili Nintendo Switch pa se već mjesecima zabavljamo igrajući Zeldu, Super Marija i Animal Crossing.
Koje biste serije i filmove novijeg datuma preporučili našim čitateljima?
Uživamo u svakoj sezoni Sex Educationa i gutamo ih čim izađu, a nakon dugo vremena išli smo skupa u kino kako bismo dva puta pogledali Dune!
Planirate li uskoro otići na neki inozemni koncert?
Rado bismo ponovo gledali The Midnight sljedeće godine, a Luka već ima karte za Coldplay u Parizu!
A koje domaće ili regionalno ime ne smijemo propustiti uživo, prema vašem iskustvu?
Buč Kesidi, stvarno svakim koncertom sve više i više ubijaju.
Što ste naučili o sebi u zadnjih godinu dana?
Toliko toga, a opet shvatili smo da se neki problemi, za koje smo mislili da su ostali u tinejdžerskim danima, uporno vraćaju i da bismo trebali prihvatiti da ćemo se s njima učiti nositi do kraja života.
Što vas živcira u hrvatskom glazbenom novinarstvu, a što veseli?
Živcira nas što se ljudi rijetko trude napraviti kvalitetan sadržaj, pogotovo što se tiče intervjua u kojima je očito da novinar nije odvojio više od 30 sekundi da prouči išta o nama. Veseli nas upravo suprotno! Originalna pitanja kao što su tvoja.
Povezujete li glazbu i aktivizam? Mislite li da se domaći glazbenici dovoljno posvećuju pomaganju civilnom društvu?
Svakako povezujemo, najviše jer su glazbenici kao javne osobe djelomično odgovorni za takve stvari. Posebno kada pripadaš bilo kojoj društvenoj manjini, a imaš moć da govoriš o aktivističkim problemima, to nekako dođe prirodno jer se boriš za svoja prava. Ali to nije dovoljno, a puno domaćih glazbenika to radi na performativan način, tj. spomenut će određene trendi teme, ali tu sve staje. Mislimo da kao relativno javne osobe imamo bar neki mali utjecaj koji s godinama raste, pa bismo htjeli i više pažnje posvetiti aktivizmu u budućnosti.
Kakvi su vam planovi i želje za 2022.?
Voljeli bismo svirati što više, jako smo se nekako ufurali u live svirke i svira nam se, nadamo se da će na proljeće i ljeto situacija biti bolja nego sad pa da možemo održavati koncerte u nekim normalnijim uvjetima. Osim toga htjeli bismo nastaviti raditi na materijalu za idući album i nastaviti napredovati u profesionalnom i osobnom smislu.
