novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

pocket palma (Tvornica): Neon, šljokice i suze radosnice

pocket
Izvor fotografije: Facebook.com/pocketpalma
Vrijeme čitanja: 5 minute

Ako ste kojim slučajem jučer pokušali koristiti neko prijevozno sredstvo, osim bicikla, na putu prema svom odredištu unutar Zagreba, nesvjesno ste se izvrgnuli ultimativnom testu strpljenja zbog prometnog kolapsa koji se dogodio u centru grada i snažno odrazio na ostale dijelove. Preko četrdeset minuta učmale vožnje za relaciju za koju je inače potrebno deset minuta, meni i prijateljici spasio je simpatični vozač jedne taksi službe svojom playlistom i smislom za humor, a gorak okus uzrokovan cijenom vožnje isprala je činjenica da smo ipak stigle na vrijeme i da nećemo propustiti ni koncerte podrške tam i Fantoma koji su dobili zadatak zagrijati publiku prije nastupa pocket palme u Velikom pogonu Tvornice kulture.

Miss simpatičnosti

Deset minuta nakon predviđenog početka Veliki pogon još se punio, redovi za garderobu i piće na šanku bili su podnošljivi, a glazba unutar koncertnog prostora pomno selektirana i prilagođena koncertnom repertoaru. Tišina nas je vrlo kratko upozorila na to kako je vrijeme da svoju pažnju poklonimo mladoj glazbenici Tamari Popović, tam, koja je dobila zadatak “probiti led” pred zagrebačkom publikom.

S osmjehom od uha do uha pozdravila je auditorij, a tijekom večeri spremila i malu lekciju kako srdačno i prisno komunicirati s publikom. Podrške nije nedostajalo, svakom novom izvedenom pjesmom Veliki pogon se punio sve više, a dobro raspoloženje se moglo prepoznati u glasnim usklicima podrške koje je tam dobivala za svoj trud, samopouzdanje i profesionalnost na sceni.

Usijanje i najglasniji sing-along pobudile su pjesme Žad i Usne uz rebra u završnom dijelu nastupa, a glasan pljesak ispratio je mladu perspektivnu glazbenicu s pozornice. Sama tam je dovoljno karizmatična i predana izvedbi da može samostalno nositi nastup i zadržati fokus publike, no u budućnosti možda ne bi bilo loše ubaciti plesački par da razbije monotonu formaciju na sceni i dodatno podigne cijelu priču na viši nivo.

pocket
Foto: Helena Kezerić / Ziher.hr

Bebo pazi!

Snažnom uvodnom numerom Fantom je dao do znanja da nas očekuje dobar provod, a obradom pjesme Vesne Pisarović, Da znaš, od samog početka naviknuo je publiku na pratnju pjevanjem i komunikaciju povicima. Odmah na početku pohvalila bih klavijaturisticu Lunu Škopelju koja svojim vokalnim doprinosima značajno obogaćuje Fantomovu izvedbu uživo.

Nastupi uživo su Fantomov adut, studijski sve to zvuči dobro, no u nekom trenutku kod mene dolazi do zasićenja jer mi sve pjesme ne sjedaju jednako dobro. Uživo je priča potpuno drugačija i mogu reći da sam bez i jedne zamjerke uživala u jučerašnjem koncertu. Netko je možda u pjevaču Petru Wagneru vidio pokušaj preslike karizme i pokreta nekih svjetski poznatih frontmena, no potpisnici ovih redova sve je bilo na mjestu i cijelu situaciju sam gledala iz drugog kuta. Nisu mi smetale prenaglašene gitarske solaže, toplo pozdravljam ujednačene odjevne kombinacije te trud uložen u vizualnu prezentaciju benda i srčane pokrete u želji za animacijom obožavatelja. Sve je bilo zaokruženo i u duhu sentimenta vremena koji Fantomov zvuk kanalizira.

Pjesme 2 AM i Barbara očekivano su razdragale publiku, a posljednja izvedena pjesma bila je Bebo pazi, iako sam očekivala da ćemo slušati Pionire, posljednji objavljeni singl. To mi se učinilo kao lijepa gesta jer je bend pokazao kako im više znače želje fanova od dodatne promocije posljednje pjesme, što će Fantomu sigurno u konačnici donijeti dodatne poene i čvršću vezu s domaćom publikom.

Foto: Helena Kezerić / Ziher.hr

Skromnost kao tajno oružje

Kad slušam pocket palmu, uvijek se sjetim genijalne kolegice Valentine Sertić, koja je recenzirala njihov prvi album „Godišnji”, prije nego što je objavljeno pod labelom i doživio promjene i oblik u kojem danas poznajemo njihov prvijenac, i zahvaljujući kojoj sam krenula pratiti što ovaj skromni bend “iz susjedstva” radi. Nakon samo prvog slušanja albuma, čitajući njezin tekst, znala sam da sam pronašla barem dvije najdraže pjesme u 2019. godini, a Ono što nam inače nedostaje i Godišnji su mi i danas u top deset najslušanijih domaćih pjesama s privatne playliste. Iako danas više ne dijelimo grad i državu, jučer mi je Valentina bila u mislima tijekom cijelog koncerta i bila sam zahvalna što mi je otkrila, kako ih od milja u redakciji zovemo, pocketiće.

Razmišljala sam i o tome tko je od alternativnih i ne-estradnih domaćih glazbenika dočekao svoj puni Veliki pogon i kako su zvučali na tom koncertu, a zaključak me vodio tome da svako ime kojeg sam se sjetila, pocket palma premašuje jučerašnjom izvedbom uživo. Uvijek mi se činilo kako Luka Vidović sve ima u malom prstu i kako njemu nastupi uživo dolaze prirodno, no koliko je Anja Papa napredovala svojim scenskim nastupom, samopouzdanjem i vokalnom izvedbom uživo, vidjelo se jučer i to je bilo jednostavno predivno gledati. Važno je i spomenuti kako bez samozatajnog gitariste Brune Žabeka ova glazbena priča ne bi bila potpuna, često imamo dojam da se njegovo ime nepravedno izostavlja. Od obogaćivanja zvuka do vizualne prezentacije benda, njegov je značaj za pocketiće veći nego što se to na prvi pogled čini. I nije pocket palmu samo talent doveo do prepune Tvornice, ima nešto i u toj njihovoj skromnosti i jednostavnosti te iskrenoj zadivljenosti publikom koja ih je darivala pažnjom i podrškom kroz večer.

pocket
Foto: Helena Kezerić / Ziher.hr

Vozili smo se neonskim vrtuljkom emocija nešto više od sat i pol i uz pjesme poput Zauvijek, Sjećanja, Pogled, More, držali smo čvrsto uspomene koje smo upleli glazbu i stihove i bez obzira na različitosti koje nas naizgled dijele, publika je disala kao jedno tijelo.

Ipak, ništa nas nije moglo pripremiti na završni show program, koji su pripremili plesači iz videospota za pjesmu Mene nema svojim performansom, izmamivši najglasnije usklike i pozdrave u cijeloj večeri. Ovo je bio veliki korak za LGBTIQ+ zajednicu te se nadam da će i drugi glazbenici slijediti primjer te na tako javan način izraziti podršku, a samim time i pokrenuti pozitivan dijalog, zanimanje, istraživanje i učenje o bogatoj ballroom, queer i LGBTIQ+ sceni na našim prostorima.

Foto: @jlphoto.3

Kad svjedočiš tome kako ti jedan od dražih domaćih bendova raste i napreduje iz koncerta u koncert, i to publika prepoznaje, u jednom trenutku emocije se skupe i izađu van na najljepši mogući način. Volim misliti kako su se brojni ljudi u Velikom pogonu jučer tako osjećali, a vjerujem kako je i synthwave trojka pocket palma osjetila barem dio tih lijepih emocija i da su ih ponijeli sa sobom u novi dan. Prepuna Tvornica jučer je, snagom oceana, pokazala koliko voli, nosi i čuva ono što pocket palma stvara.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari