Raskošna izvedba “Gurre Lieder” za otvorenje operne sezone
Nova operna sezona pred najbolje je hrvatske glazbenike stavila veliki izazov – izvedbu goleme kantate Arnolda Schönberga “Gurre Lieder”. Djelo za pet opernih solista, naratora, zbor i golemi orkestar prvi će put, nakon 113 godina od praizvedbe oratorija u Beču, biti izvedeno pred zagrebačkom publikom u KD Vatroslav Lisinski 22. i 24. rujna. Jedno od najzahtjevnijih glazbenih djela prošloga stoljeća zahtjeva više od 300 izvođača. Tako će u zagrebačkoj izvedbi sudjelovati četiri najveće glazbenokulturne institucije: Hvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Hrvatska radiotelevizija, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski te Muzička akademija. Izvedbom će ravnati maestro Nikša Bareza, a narator je Ozren Bilušić.
“Gurre Lieder” ili “Pjesme o Gurreu” na početku svoga stvaranja 1900. godine bile su ciklus pjesama za sopran, tenor i klavir. Tijekom sljedećih jedanaest godina, Schönberg se vraćao ovome ciklusu, koji je samo rastao i prerastao u golemi oratorij. I dok prva dva dijela imaju obilježja Wagnerove glazbe, treći dio poprima obilježja Mahlerovih djela, poput promjene boje zvuka koja se postiže izmjenom različitih grupa instrumenata. U trećem dijelu Schönberg uvodi “sprechgesang”, vokalnu tehniku između pjevanja i recitiranja. Kontrast između dijelova uočava se i u strukturi. Tako prvi dio podrazumijeva devet pjesama za sopran, tenor i orkestralnu pratnju. Drugi dio sastoji se od samo jedne pjesme. Konačno, treći dio uključuje dodatna dva vokalna solista, naratora, četiri muška i jedan mješoviti zbor. Na zagrebačkim izvedbama kao solisti će nastupiti: Adela Golac Rilović (sopran), Dubravka Šeparović Mušović (mezzosopran), Michael Hendrick (tenor), Stjepan Franetović (tenor) i Siniša Štork (bas).
“Gurre Lieder” nastala je prema poemi danskoga pisca Jensa Petera Jacobsena. Ona prati tragičnu srednjovjekovnu priču nastalu u danskome dvorcu Gurre. U njemu se danski kralj Valdemar bezglavo zaljubi u djevojku Tove. No, ljubomorna kraljica Helvig to ne može podnijeti pa daje ubiti mladu suprugovu ljubavnicu. Poema je zainteresirala Schönberga jer se literalni podložak poklopio s njegovom željom o pisanju ciklusa pjesama.
Arnold Schönberg, austrijski skladatelj, violinist i violončelist, smatra se jednim od pionira dodekafonije. U dvadesetim godinama sklada operete te njegov rad prepoznaju Strauss i Mahler. Mahler je bio njegov zaštitnik i učitelj, kojem se Schönberg divio i nazivao ga genijem. Schönbergovo stvaralaštvo s obzirom na obilježja glazbe može se podijeliti u tri dijela: kasni romantizam, atonalitetnost i dodekafoniju. Ovaj umjetnik širokih interesa, stvarao je i likovna djela slijedeći ekspresionizam, a izdao je i nekoliko knjiga o teoriji suvremene glazbe. Schönberg je doživio i triskaidekafobiju, tj. strah od broja 13. Godine 1908. trinaestoj pjesmi ciklusa koja je originalno nosila naziv Moses und Aaron maknuo je jedno a iz Aronova imena jer je originalna verzija imala 13 slova. Također, prema riječima njegove prijateljice Katie Mann, bojao se da će umrijeti u godini čiji je zbroj brojeva upravo 13.
