Recenzija – “33 balade” (Dunja Knebl): Zbog ljubavi se živi, a ne umire

Trostruki album “33 balade” naše etno dive i jedne od najplodonosnijih glazbenica donosi nam pogled u prošlost kroz životne priče malih ljudi, junaka, obiteljskih veza i nesretnih ljubavi mladih srdaca. Nastao je u suradnji s Hrvojem Nikšićem (disk 1 i 2) i Tomom Sombolcem (disk 3) te je bez sumnje kruna karijere Dunje Knebl.

Tekstovi i napjevi sakupljani preko dvadeset godina, od kojih neki nikada nisu objavljeni, ne samo da su sačuvani od zaborava, već su dobili suvremeno ruho te su spremni za prenošenje na nova pokoljenja. Pretežito su to pjesme i napjevi Međimurja i Podravine koji su i po obujmu i po sadržaju bogata riznica tragičnih balada. Treći dio albuma nastao je na temelju predstave “Oj, ti tožni človek” Dunje Knebl i Marija Kovača.

Očaj i ljudska patnja okosnica su ovog albuma, ali valja naglasiti da se kroz sve pjesme pesimizmu tekstova suprotstavlja pomalo anđeoski glas Dunje Knebl. Ta dihotomija posebno dolazi do izražaja u pjesmama koje nemaju gitarsku pratnju koja je inače tipična za njezin opus. Nađe se tu i pokoja priča sa sretnim krajem. Naposljetku, cijeli treći dio albuma protječe u vedrijim tonovima u odnosu na prva dva.

No, iako mračan i pesimističan, album nikako nije obeshrabrujući. Sve negativno kao što su patnja, a u konačnici i smrt, prikazano je kao nešto s čime se ne treba previše opterećivati, baš kao što se živog čovjeka smrt ne tiče sve dok se neizbježno ne desi. Također, ubojstva iz strasti ili ljubavi nisu prikazana romantično kao primjerice u “Romeu i Juliji” te nipošto nisu odraz najčišće ljubavi, već služe kao opomena slušatelju.

Nadovezujući se na neki način na predstavu “Oj, ti tožni človek”, Knebl nas vodi kroz priče poput pripovjedača bajki; tragični likovi i nesretni ljubavnici iz pjesme u pjesmu penju se na scenu, ispričaju svoju mračnu sudbinu pa prepuste svoje mjesto drugima. Zato bi “33 balade” možda bilo primjerenije nazvati omnibusom otpjevanih bajki. Tom dojmu zasigurno pridonosi izbor instrumenata korištenih na albumu kao što su melotron, indijski harmonij, kalimba i okarina.

Iako pripadaju različitim vidovima umjetnosti, “33 balade” lakše je usporediti s originalnim verzijama bajki Jacoba i Wilhelma Grimma, nego s albumom “Murder Ballads” Nicka Cavea. Album je to koji nije za svaki ukus, ali koji bi svi trebali poslušati. Ne zato što je remek-djelo (što nesumnjivo jest), već kao upozorenje koje nam povijest neprestano ponavlja: “Zbog ljubavi se živi, a ne umire.”