Recenzija – Difret : Zašto svi trebamo pogledati priču o hrabroj djevojci?
U doba kada diskutiramo o četvrtom valu feminizma i počinjemo ga trivijalizirati jer smo toliko odmakli od početnog traganja za ljudskim pravima da se se današnje teme čine gotovo nebitnima ( ali nisu) dolazi film Hrabra djevojka. Djelo je to etiopskog redatelja Zeresenaya Berhanea Meharija i priča nam priču toliko bitnu ne samo za feminizam općenito, nego za čitavu državu i sve njene stanovnike. To je priča koja se već odvila, ali na ovaj način i ostatak svijeta može se s njom upoznati. Jedan od razloga zašto je došla i do nas je produkcija koju potpisuje Angelina Jolie te osvojene nagrade publike na ovogodišnjem Sundanceu i Berlinaleu.
Na mjestu tri sata udaljenom od glavnog grada Etiopije živi četrnaestogodišnja Hirut (Tizita Hagere). Jednog dana po povratku iz škole, otima je sedmoro naoružanih mladića na konjima. Tu večer je silovana i zatočena. Ujutro, uspijeva pobjeći, ali je pritom prisiljena na samoobranu i ubija svog otimača. Tradicija u Etiopiji nalaže da mladić svoju buduću ženu mora oteti iz doma, ali prije toga mora tražiti njenu ruku. Još jedan običaj koji će obilježiti Hirutin život, a posljedično i državne zakone jest da joj se ne priznaje samoobrana već se traži njeno ubojstvo po Hamurabijevom principu. Tada u radnju ulazi Meaza Ashenafi (Meron Getnet), odvjetnica i suosnivačica neprofitne organizacije koja nudi pravne savjete i pomoć ženama. Ova istinita priča doživljava nekoliko zapleta i vrhunaca da bi na posljetku došla do konačnog rješenja koje mijenja svjetonazore.
Žanrovski se radi o drami, međutim određeni redateljski postupci u film ubacuju dokumentarne elemente koji doprinose autentičnosti. Od Hrabre djevojke ne treba očekivati sofisticiranu filmsku izvedbu na kakvu smo navikli, ali ono što se može očekivati jest da ćete teško ostati ravnodušni prema minimalističkom pristupu temi. Sve emocije koje gledatelj treba doživjeti, on će zaista i osjetiti, postupno i sigurno bez isprovocirane katarze. Puno je uloženo u izgradnju empatičnog stava kod gledatelja, na osjećaj moralne pobude i bunta prema tradiciji. Pravni problem postaje borba za nečiji život i gledatelj iz druge kulture će kroz ovaj grublji i dramski iskreniji pristup dobiti iskrenost umjesto izromantiziranog traženja ideala i tipičnih junakinja. Primjerice, u jednoj sceni gledamo Meazu kako sjedi za šankom i pije žestice jednu za drugom jer u tom trenutku ne može drugačije.
Jedina kritika koju bih uputila jest da su neki događaji nezgodno posloženi u montaži ili, da se bolje izrazim, baratanje osjećajem napetosti moglo je biti bolje odrađeno. Važnost ovog filma na posljetku ni nije u korištenju tehnike niti prikazu etiopijskih krajolika ili manipulaciji unutar filmskog žanra. Ne, važnost ovog filma je u prenošenju ove velike priče koju bi svi trebali znati, u prenošenju važne poruke na iskren i autentičan način bez ulaženja u patetiku. Hrabra djevojka nas sve podsjeća da ostvarivanje ljudskih prava, a onda i građanskih, nije završeno za sve dijelove svijeta. Podsjeća nas na važnost feminizma bio on u ovako drastičnom pogledu nužan ili u onom malo manjem. I ono najbitnije, činjenicu da jedna osoba može promijeniti povijest, ali ne na način da će se o njoj pisati o udžbenicima već na način da će njeni postupci utjecati na živote ljudi sada te onih koji nisu još ni začeti, ponekad ih doslovno spašavajući.