novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“How To Be A Human Being” (Glass Animals): Uglazbljena ljudskost

glass animals
Foto: How To Be a Human Being [Cover]
Vrijeme čitanja: 7 minute

Intrigantna mješavina indie i synth pop glazbe s vidljivim utjecajem hip hopa koju stvaraju pjevač i gitarist Dave Bayley, gitarist i klavijaturist Drew MacFarlane, basist i klavijaturist Edmund Irwin-Singer i bubnjar Joe Seaward opis je engleske alternativne indie rock skupine Glass Animals.

David Bayley, iako se cijeli život bavio pisanjem i snimanjem pjesama, tek pred kraj svoga srednjoškolskog obrazovanja odlučuje oko sebe okupiti trojac i nedugo nakon toga, 2012. godine, objaviti debitantski EP naziva „Leaflings“. Usprkos tome, Bayleyevi planovi za budućnost uključivali su studij medicine i glazbu kao hobij, ali cijenjeni producent Paul Epworth, čiju su pažnju privukli na prvo slušanje, imao je drugačiji plan. Glass Animals postaju dijelom izdavačke kuće Wolf Tone i iste godine objavljuju drugi EP, naziva istoimenog bendu, koji uključuje jedan od njihovih prvih singlova, Black Mambo. Godinu dana nakon, četvorka objavljuje svoj album prvijenac „Zaba“ koji ih „preko noći lansira“ u glazbenu industriju.

Rijetkost je vidjeti bend koji svojim prvim albumom publici predstavlja već definiran zvuk i viziju, pogotovo nakon samo dvije godine zajedničke suradnje, ali upravo to je ova četvorka postigla albumom „Zaba“. Specifičan indie zvuk s elementima britkih elektronskih beatova osigurao je skupini dvije godine globalne turneje i velik broj jakih festivala kao što su Glastonbury, Coachella, Bestival i mnogi drugi. Nakon dvije godine, Glass Animals vraćaju se izgrađeniji, sigurniji u ono što stvaraju i žele stvarati, s puno iskustva, ali i priča koje žele ispričati kroz svoju glazbu.

Jedanaest vjerodostojnih

Njihov drugi album, simboličkog naziva „How To Be A Human Being“, nastao je kao rezultat tih priča, priča ljudi diljem svijeta koje su ih inspirirale. Frontmen David Bayley potajno je svojim mobitelom snimao sve priče koje su mu zaokupile pažnju, od ljubavi, smrti, droge, seksa, preko anegdota s fanovima, vozačima taksija, usputnim prolaznicima do općenitog pogleda na život. Sve ono što nas okružuje, bilo dobro ili loše, odredilo je smjer i ideju albuma, tekstualno, ali i muzikalno. Jedanaest pjesama albuma predstavlja jedanaest različitih protagonista i njihovih priča s kojima se vokal Davida Bayleya maksimalno poistovjećuje, s ciljem stvaranja što vjerodostojnije priče i iskrenije emocije, a u tome mu potpomaže i prikladan alternativan indie zvuk i meditativan vokal s dijelovima glatkog rapa, R&B-a i tribala.

Debitantski album „Zaba“ bio je misteriozan, tajnovit, izrazito čudan i prekriven teško dokučivim metaforama. „How To Be A Human Being“ predstavlja četvorku koja je prigrlila svoju neobičnost, prebacila ju iz pozadine u prvi plan i odlučila izaći iz svijeta fikcije u surovu realnost koja je jednako apstraktna i inspirativna kao ona koja je bila plod njihove mašte. Album započinje potencijalno velikim ljetnim hitom tribal zvuka Life Itself koji prvim tonom jasno daje do znanja da je ovaj album nešto sasvim drugačije od svega što je Glass Animals do sada ponudio.

Unatoč misterioznosti kao jednoj od najvećih značajki ove indie skupine, tekst pjesme Life Itself lako je dekodirati. Govori o pojedincu koji nije ispunio očekivanja okoline, nije postao uspješan i poseban iako su mu cijeli život govorili da hoće. Priča se okrenula i on, iako često izgubljen, i dalje živi s idejom da ga čekaju velike stvari, a okolina ga kritizira jer ne poduzima nikakve značajne korake po tom pitanju.  „I can’t get a job so I live with my mom/I take her money but not quite enough/I sit in the car and I listen to static/She said I look fat but I look fantastic“.

Oprez, emocije!

Life Itself prati nostalgičan singl naziva Youth. Youth je, tekstom i melodijom, zasigurno najemotivnija pjesma albuma, a emocije variraju od potpune tuge do osjećaja nade, sreće i optimizma. Pjevač Dave Bayley u svome je intervjuu za američki medij NPR izjavio da je pjesma inspirirana potresnom pričom o majci i sinu koju je čuo od nepoznate žene s kojom se susreo za vrijeme bendove turneje po svijetu. „To je bila jedna od najtužnijih priča koju sam ikada čuo, a ona je bila na rubu suza… Unatoč tome, širila je optimizam i mir. Nešto na njenome licu dalo mi je do znanja da će pronaći način da ponovo bude sretna“, ispričao je Bayley, a zatim i otpjevao i nježnim vokalom stvorio identičnu emociju slušateljima.

Album se nastavlja u duhu raznolike kolekcije kratkih životnih priča pjesmom prikladnoga naziva Season 2 Episode 3. Opuštenim, bezbrižnim ritmom Bayley priča priču o vezi između neperspektivne djevojke zarobljene u neproduktivnoj kolotečini svoga života i muškarca koji se bezuspješno trudi izvući ju iz iste. Poistovjećujući ju sa stiroporom, daje do znanja da je to, usprkos njegovoj jakoj želji i trudu, nemoguće i da njihova veza nema budućnost, „But you turned to Styrofoam/And so it hurts to say it’s hopeless/And we ain’t gonna make it“. „Leftover breakfast/Cereal for lunch/She’s broken but she’s fun/My girl eats mayonnaise from the jar while she’s getting blazed”, vjerojatno je najčudnija, ali ujedno i najjasnija rečenica čitavog albuma.

Inspiracija iz taksija

Mama’s Gun vraća slušatelje čudnim i besprijekorno zvučnim korijenima prvoga albuma koji ostavljaju dojam kao da su izvan ovoga svijeta. Vokal koji uznemiruje i ubojiti element dominantne flaute koji odgovara idiličnom ambijentu savršeno odgovaraju priči o iskrivljenoj stvarnosti koju broj nosi. Mama’s Gun govori o težini psihičkih bolesti, u ovom slušaju konkretno o težini shizofrenije, na primjeru žene koju glasovi u njenoj glavi tjeraju da radi stravične stvari do granice da ubija svoga muža, „In the summer/Took my gun/And made him go to Neverland“.

Glass Animals su u intevjuu za EARMILK podijelili s javnošću priču na temelju koje je pjesma nastala, ispričanu od strane vozačice taksija. Pozadinska priča upućuje na nesigurnost osoba koje pate od teških psihičkih poremećaja u postupke i djela koja čine nesvjesno, kada nisu u cijelosti oni sami i ne ostaje im ništa osim osjećaja da čine nešto jako štetno i potencijalno opasno za sebe i svoju okolinu. „Vozačica taksija rekla nam je da je nekada radila kao dostavni vozač na velike udaljenosti, a zatim ušla u duboke, osobne detalje cijele priče.

Uzimala je kokain i metamfetamin kako bi ostala budna dovoljno dugo da može dostaviti sve potrebno po cijeloj državi u jednome mahu. Tada se, jednoga dana, predozirala metamfetaminom i onesvijestila. Probudila se i shvatila da se nalazi usred striptiz kluba. Osvrnula se oko sebe i pitala jednu od plesačica u kojoj se državi nalazi i koji je datum. Ispostavilo se da je prošao cijeli mjesec od trenutka kada se predozirala i onesvijestila, nije se nalazila u pravoj državi i njeno vozilo je nestalo. Nije imala niti jedno sjećanje o prethodnom mjesecu, ali imala je neizdrživo uznemirujuć osjećaj da je učinila nešto stravično, možda čak i ubojstvo.“

Potpuno prepuštanje

Cane Shuga, pjesma hipnotizirajuće melodije i dinamičnih elektro beatova, samim nazivom, koji je žargon za kokain, upućuje na temu kojom se pjesma bavi. Počinje s pričom o propaloj vezi zbog jednog od partnera koji je ovisnik o kokainu i svjestan je da zbog te ovisnosti gubi svoj identitet, „No more John Does“, ali i voljenu osobu. Priča se nastavlja opisujući veliku dozu samouvjerenosti protagonista, što je ujedno i jedna od nuspojava konzumacije kokaina. Želi pobjeći od osobe koja je postao, ali osjećaj nadmoći i zadovoljstva koji mu ta ovisnost pruža je prejak.

The Other Side of Paradise, Premade Sandwiches’, Take a Slice i Pork Soda sa svim svojim različitostima jedan su od mnogih dokaza velikog talenta i smisla mlade četvorke da više različitih melodija, instrumentalnih rifova i tekstova dubokog značenja stope u savršenu cjelinu. Melodije koje stvaraju ne bi bile potpune i uhu ispravne bez svakog elementa koji ih tvori, a svaki od tih elemenata čini poruku pjesme smislenom i vidljivom. Njihova glazba priča priču i bez popratnog teksta te stvara u slušateljima upravo ono što bi stvorila i usmeno ispričana priča. Album je prepun rečenica i rifova koji se ponavljaju, što tjera slušatelja da se potpuno prepusti pjesmi, emociji i poruci koju nosi. Iskrivljeni životni prioriteti – novac, slava, auti i neiskrene ljubavi iz koristi pjesme elektronskog zvuka The Other Side of Paradise.

Broj snimljen na ulicama New Yorka, Premade Sandwiches’, nosi kritiku plitkog modernog društva koje će radi stvaranja određenog imidža i reputacije kupovati, raditi i govoriti besmislice, a zanemarivati ono bitno. Zbunjujuć i nejasan, ali zanimljiv zvuk i tekst broja Take a Slice te energična melodija i nostalgičan tekst pjesme Pork Soda u kojoj se izmjenjuju tuga, sreća i ljutnja pojedinca koji se prisjeća honeymoon faze svoje sada nepostojeće veze dokaz su da Glass Animals, iako su ovim albumom pokazali nešto sasvim drugačije od svoga prvog albuma, imaju još mnogo toga za pokazati u pričuvi.

glass animals
Foto: facebook.com/glassanimals
Bayleyeva priča

Poplar St pjesma je koja najavljuje kraj albuma dominantnom gitarom čiji zvuk neodoljivo podsjeća na zvuk karakterističan za veliku američku rock skupinu Red Hot Chili Peppers. Započinje mirnim instrumentalom i nježnim vokalom, ali kako se priča zapliće i doživljava svoj vrhunac tako i glazba i vokal postaju nemirni i stvaraju napetost do samoga kraja. Tekst pjesme govori o dječaku koji se upušta u seksualni odnos s puno starijom ženom i s vremenom taj odnos za njega postaje toksičan te na kraju traumatičan shvativši da je on samo jedan od mnogih i da u tom odnosu, s njene strane, ne postoji niti jedna iskrena emocija. Dave Bayley u jednome je intervjuu izjavio da album skriva pjesmu njemu toliko osobnu i emotivnu da ne zna hoće li ju moći izvoditi uživo. Granica između pjevača i fiktivnog lika priče u ovoj se pjesmi lagano gubi, a razotkriva ga ranjivi vokal iz kojeg se da zaključiti da je ova pjesma možda ipak Bayleyeva priča.

„How To Be A Human Being” zatvara pjesma Agnes koja je, sudeći po objavama Davea Bayleya na Facebook profilu benda, njegov osobni favorit i najtužnija pjesma koju je ikada i koju će ikada napisati. Agnes je riječ grčkog porijekla koja označava nešto sveto, čisto i neiskvareno, što stvara dozu ironije s obzirom na to da tekst pjesme govori o osobi sklonoj namjernoj i čestoj konzumaciji opojnih sredstava, ali i simbolizira nešto što je ta osoba predstavljala protagonistu prije nego što je digla ruke od sebe. Pjesma se bavi temom koja se često provlači kroz album, temom gubljenja voljene osobe. Ovdje je gubitak dvostruk. Glavni lik više ne prepoznaje svog najboljeg prijatelja koji se svjesno uništava jer više ne vidi smisao života, „You see the sad in everything, a/Genius of love and loneliness” , a na kraju ga gubi u potpunosti, „You’re gone but you’re on my mind”. Agnes uzrokuje vrtlog emocija, od euforije do tuge, i otkriva sve više i više svakim slušanjem te zaokružuje album na najbolji mogući način ostavljajući kod slušatelja trag i emociju kojoj se rado vraćaju.

Spremni na pomicanje vlastitih granica

„How To Be A Human Being“ stvara veliki odmak od bendovog debitantskog albuma „Zaba“, ali ne gubi njegovu bit, ono što Glass Animals čini posebnima i izdvaja ih iz mase, već tu bit usavršava fenomenalnom idejom albuma koji nosi značajne životne priče i pouke. Dvije godine globalne turneje ostavile su na četvorku velik utisak i pregršt motivirajućeg životnog iskustva. Priče i ljudi koje su susreli uz instrumental koji vjerno prati tekst i poruku koju nosi tvore album koji teče nepovezano i nepredvidljivo, kakav život sam po sebi i jest. Glass Animals hrane se energijom svoje publike, vode se svojom znatiželjom, čudni su i ne boje se to pokazati kroz glazbu, ali ujedno ne nameću svoju interpretaciju priča koje dijele, žele da publika sama nađe svoj smisao u njima. Album je krajnje emotivan, inspirativan, motivira i ostavlja mnoga pitanja u zraku te je dokaz da su Glass Animals spremni testirati i pomicati svoje granice zadržavajući svoj klasičan, originalan i prepoznatljiv stil.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari