Recenzija – Iskreno vaš, Šurik: O ničemu i manjem od ničega
Bezbrojni su romani koji tematiziraju odnose muškaraca i žena. Jedan od mogućih odnosa, koji se daleko najviše istražuje u književnosti svakog kutka svijeta, jest odnos dvaju ljubavnika, i primjera ima doslovno previše da bi se mogao izdvojiti samo jedan. Osim tog odnosa postoji još jedan, koji je mnogo rijeđi od prvoga ali je ipak prisutan u mnogim velikim klasicima od Antigone nadalje, a to je odnos brata i sestre. Međutim, postoji još jedan mogući odnos muškarca i žene koji je možda u odnosu na prva dva pomalo zapostavljen, a dovoljno je nabijen emocijama, ključnim uspomenama, traumama i formativnim događajima da bi bio dobar materijal za književnost: odnos majke i sina.
Prema psihoanalitičkom tumačenju tog odnosa, majka i sin započinju svoju zajedničku egzistenciju kao organsko jedinstvo, kao priroda ili fysis, netaknuto i neometeno jedinstveno biće. Takav odnos dolazi do svojeg vrhunca u edipovskoj fazi u kojoj sin, kao što je već poznato iz vulgarnih pop-tumačenja psihoanalize, razvija incestuoznu žudnju prema majci, i ta žudnja je ujedno i prvi izraz (muške) seksualnosti koja nije vezana za neki objekt već za drugu osobu; no ona biva prekinuta intervencijom Oca, muškog autoriteta, koji se u binarnoj ontologizaciji muško-ženskih principa identificira kao logos. Ali muškarac može nastaviti voljeti svoju majku na ekscesivan način usprkos očevoj zabrani, mada će seksualna priroda te privrženosti ostati potisnuta; tako nastaje neurotik.
Roman Iskreno vaš, Šurik u Frakturinom izdanju biografija je jednog takvog neurotika. Njegova autorica, Ljudmila Ulicka, pripada današnjoj generaciji ruskih političkih disidentica, uz rame s ličnostima poput još žive Maše Gessen, prije desetak godina ubijene Ane Politkovske i još žive, ali prognane Nadežde Tolokonjikove. Njezin je rad sklon izazivanju konzervativnih normi ruskog društva i stoga je ključno da se ovaj roman ne čita kao afirmacija patrijarhalne priče o usmjerujućem muškom autoritetu koji jedini može dati smisao. Knjiga je na prvi pogled doista jedna pripovjest o neuspjelom čovjeku kojemu je nedostajala muška figura, ali valja primjetiti da su klasnične uloge ženskog i muškog roditelja ovdje zamijenjene. Odnos majke i sina je ovdje obrnut, ali ne kao odnos oca i kćeri, nego jednostavno kao odnos u kojemu su rodovi zamjenjeni premda su biološka tijela njegovih aktera zadržana. U prvim poglavljima, gdje se opisuje Šurikovo rano djetinstvo, čak je istaknuto da je ‘obdaren’ velikim penisom kao i svi muškarci njegove obitelji, ali vidimo kasnije kroz radnju da ga čak ni to ne može uvesti u tradicionalnu sliku muškarca.
Šurik Korn je čovjek koji je ostao bez oca ubrzo nakon svojeg rođenja i odgojile su ga majka i baka. Odrastao je u isključivo ženskom obiteljskom ambijentu, i roman je priča brojnih privatnih problema njegovog života koja se završava s njim kao nedovršenim, nefokusiranim čovjekom od trideset i nešto godina koji nije ni u čemu uspio. Važno bi bilo istaknuti da je Šurik ustvari veoma ženstvena osoba, odnosno posjeduje mnoge karakteralne crte koje se inače pripisuju ženama; on je duboko suosjećajan više nego hladan i proračunat, te je temeljna crta njegove ličnosti njegova spremnost da pomaže; on je osoba koja liječi i koja pomaže drugima prije svega ostalog, makar i na štetu sebe. A osobe kojima pomaže kroz djelo su uglavnom žene – uloge su zamijenjene, Šurik je žena, a žene oko njega su muškarci.
Nadalje, Gilbert Keith Chesterton je u djelu U čemu je problem sa svijetom govorio o muškarcima kao fokusiranim specijalistima koji su u jednoj stvari veoma dobri, dok se ne razumiju ni u što drugo, a o ženama kao svestranim i versatilnim bićima koje nisu toliko dobre kao muškarci u jednom području u kojem se muškarac ‘specijalizirao’ ali zato posjeduju mnoštvo drugih vještina. Ovakva karakterizacija, kada je primjenjena na Šurika, opet portretira dotičnog lika kao ženu. Na kraju romana, on je čovjek bez jednog jasnog smjera u životu, ali opet dovoljno vješt da bi mogao rješavati probleme svih ‘žena’ koje ga okružuju i biti im emotivna potpora. Iz Šurika možemo naučiti jednu ključnu stvar o dinamici muško-ženskih odnosa u kojemu jedno ima moć nad drugim: muškarac može u patrijarhatu biti potlačen, a ne privilegiran, ali samo ako ne bude doista muškarac, ako ne pristaje slici muškarca – čak i ako to nije zapravo mana njegove ličnosti. Zbog toga je na samom kraju knjige i bio opisan u jednoj rečenici kao ‘mudonja’, a u drugoj kao svetac.
