Recenzija – Penny Dreadful: još jedna romantizirana naracija o čudovištima ispod kreveta?
Da ste živjeli u Velikoj Britaniji u 19. stoljeću s nešto sitniša u džepu i apetitom za strašne priče u kojima su glavni akteri vukodlaci, vampiri i monstrumi vjerojatno biste posegnuli za nekom senzacionalističkom pričom, penny dreadful. I dok je svijet obavio dim parnog stroja i moć industrijske revolucije na ulicama su se mogli čuti krikovi žrtava Jacka Trbosjeka ili seansi prizivanja duhova iz raskošnih domova.
Serija Penny Dreadful smještena je na sam kraj stoljeća na rubu metafizičkog vjerovanja, u sjenu današnjeg Londona.
Istraživač sir Malcolm Murray (Timothy Dalton) i njegova misteriozna pratnja Vanessa (Eva Green) okupljaju družinu članova s margina društva i ljudskosti te pokreću istragu potaknutu osobnim patnjama jer sumnjaju da zasluge za nedavne događaje idu neljudskim pojavama.
Za ovu priču strave zaslužan je scenarist John Logan poznat iz filmskih naslova Gladijator, The Last Samurai, The Aviator, Rango i Skyfall. Ovo je prva serija koju je napisao, a put do produkcijske kuće Showtime bio je pomalo neuobičajen. Scenarij za prve dvije epizode napisao je izravno, no ostatak serije raspisao je na 40 stranica ulazeći dublje u priču i karaktere likova.
Takvo što se i poprilično očituje u samoj produkciji i režiji. Kao gledatelj smješteni ste in medias res, radnja se polako odvija, konstantno se pojavljuju odbljesci retrospekcije, likovi su snažni, naslućujete njihove životne priče, no otvaraju se postepeno i pažljivo. Iako ste sveznajući promatrač zapravo ne znate ništa i zaključci nisu ponuđeni već se od vas očekujete da dođete do njih.
Onda ćete početi upoznavati se s likovima iz gotičkih romana i shvatit ćete da su Frankenstein,Dorian Gray i van Helsing upravo postali vrlo stvarni i da nitko od njih nije stvarniji od protagonistice Vanesse Ives. Eva Green polazi kroz duboke glumačke transformacije i čini to toliko uvjerljivo dok vaša sumnja u njen talent potpuno ne isčezne i zaboravite da je demonski lik kojeg je upravo utjelovila ikad bio Bondova djevojka ili lice sa plakata za Sin City više puta zabranjenog zbog izražene seksualnosti.
I baš zato što može oboje postala je sinonim za ovu seriju koju se često stavlja u kategoriju psihoseksualnog horora.
Uz nju istaknula su se još dva relativno svježa glumačka imena: Reeve Carney (Dorian Gray) i Billie Piper (Bona Croft) nimalo zaostajući za iskusnijim kolegama u kontekstu talenta, dapače dobar dio vremena pobjeđuju u toj igri.
Uz glumce i priču ono što će vas zadržati na ‘još samo jednoj epizodi’ bit će scenografija i kostimografija vrijedni na razini viskobudžetne filmske produkcije. Legend je jednom izjavio da je Irska bila istinski inspirativna lokacija za snimanje kao i duhovi Brama Stokera i Oscara Wildea koji hodaju istim ulicama kao i on.
Teško da ćete naći išta originalnog u ovoj kompoziciji, ali teško ćete se i oduprijeti binge napadaju jednom kada ju počnete gledati i primijetite izoštravanje osjetila i polemiku o ljudskosti.