Retropetak: Majka modernog rom-coma (”When Harry met Sally”, R. Reiner)
Daleko prije vala neinspirativnih i moronski predvidljivih romantičnih komedija, od kojih se većina njih može uhvatiti na hrvatskim komercijalnim televizijama, postoji inovativan i svjež klasik čiji se koncepti i danas kradu. Ne postoji zbunjujuće nerazumijevanje između protagonista niti se njihovi narativni putevi spajaju upotrebom nasilnih, zlih partnera koji ih tjeraju jedno drugome. Ono što ih spaja i razdvaja su njihove vlastite neurotične misli, dotad viđene samo u filmovima Woodyja Allena.
Premisa je jednostavna – tijekom perioda od 12 godina pratimo Harryja (Billy Crystal) i Sally (Meg Ryan) u izgradnji njihove neobične veze. Isprva se ne podnose; Harry je vječno opušteni pesimist koji je oduvijek imao loša očekivanja kad su intimni odnosi u pitanju, dok je Sally racionalna i optimistična novinarka koja se ne libi boriti za svoja stajališta. U međuvremenu, kroz seriju slučajnih susreta, stvaraju platonski odnos koji je savršeno dirigiran od strane redatelja Roba Reinera i scenaristice Nore Ephron, dviju osoba na osnovu kojih su zapravo bazirani likovi Harryja i Sally.
Inicijalna je ideja evolvirala iz Reinerovog osobnog iskustva nakon razvoda, pri čemu je preispitivao muško-ženske odnose i usput u scenarij, kroz Harryjeve misli, utkao i vlastite stavove nakon niza neuspješnih veza. S druge strane, karakterne osobine Nore Ephron vješto su prenesene u Sallyin lik, kao što je njezina pedantnost u izboru hrane te rigidan pogled na romantične odnose. Naravno, pri izgradnji njihova odnosa najviše su pomogli Crystal i Ryan, čija je kemija i dalje jedna od najšarmantnijih i najuokvirenijih u povijesti tog žanra.
Najviše upamćena scena je kultni dijalog u restoranu, prilikom kojeg Harry i Sally raspravljaju o seksu, pri čemu Harry tvrdi da muškarci mogu lako prepoznati kad žena odglumi orgazam. Ryan je fenomenalno odradila tu scenu, Reinerova majka je rekla ”I’ll have what she’s having”, a ostalo je povijest. Koliko je kultna ta scena, govori i jedna neobična priča koja kaže kako je jednom prilikom navodno organiziran flash mob u restoranu, pri čemu su sve prisutne žene istovremeno rekreirale scenu glumeći orgazme.
Ipak, When Harry Met Sally puno je više od te kultne scene. Njihov se odnos može okarakterizirati na brojne načine koji nisu isprani i puni klišeja. Sally nam govori da je život prekratak da ne uživamo u njemu. Stoga, naručite hranu koju želite bez straha da će vas drugi smatrati suviše izbirljivim. Druga stvar – ne morate se uvijek slagati sa svojim partnerima. Raspravljajući o Casablanci, Harry smatra da Bergman napušta Bogarta jer joj on nije ostavio prostora za izbor, dok Sally misli da ga Bergman napušta jer joj koncept prve dame Čehoslovačke zvuči puno bolje od provedenog života s čovjekom koji vodi bar. Ovo nisu jeftini savjeti iz Cosmopolitana, već određene crte iz genijalnog scenarija koji ne zarobljava svoje likove u stereotipne zatvore, već ih oslobađa kroz zanimljive i inteligentne dijaloge koje, ne biste vjerovali, mogu voditi muškarac i žena.
Posljednja scena filma dodatno potvrđuje kakav su dragulj pronašli Reiner i Ephron. Ona jest sladunjava, ali nikako ljigava i otrcana. Novogodišnja je zabava i protagonisti su razdvojeni. Harry dolazi na zabavu i donosi odličan monolog o svemu što on voli kod nje. Sally, kao racionalna heroina, isprva smatra da je došao iz sebičnih razloga, točnije zbog toga što ne želi biti sam na ulazu u Novu godinu. Tu se nazire poruka autora – pažljivo slušajte ljude oko sebe i ne stavljajte preveliki pritisak na svoja očekivanja. Na taj način, možda baš u ovoj 2016. pronađete svog Harryja ili svoju Sally.
