Retropetak: The Breakfast Club i nakon 30 godina ostaje tinejdžer
Možete li vjerovati da je prošlo 30 godina od The Breakfast Cluba? U SAD-u će obljetnicu obilježiti prikazivanjem u kino dvoranama, a od ožujka će film izaći na DVD-ima i Blue-rayu. The Breakfast Club svakako se može svrstati u najpopularnije tinejdžerske filmove koji se bave upravo temom tinejdžerstva. Zbog nedostatka iskustva, redatelj John Hughes jedva je uspio dobiti dopuštenje investitora da režira film. Međutim, uspio ih je razuvjeriti zahvaljujući malenom budžetu i samo jednom mjestu radnje. Događaji su smješteni u srednjoj školi koju pohađaju glavni likovi. Petorka dobiva kazne iz različitih razloga, zbog čega moraju provesti subotu u školskoj knjižnici. Princeza Claire, kriminalac Bender, sportaš Andrew, luđakinja Allison i šmokljan Brian predstavnici su svojih klika i nemaju ništa zajedničko, osim što su kaznom prisiljeni sjediti u istoj prostoriji. Profesor Vernon (Paul Gleason) im odrješitim stavom objašnjava pravila igre kroz naredbe da se ne smiju pomicati sa svojih mjesta, ne smiju razgovarati i ne smiju spavati. Uz to moraju napisati esej o tome tko su oni. Odmah naletava na Benderov (Judd Nelson) otpor koji ne podnosi autoritete i ne libi se to iskazati. Bender svojim ponašanjem provocira kolege, dok istodobno (ne)namjerno otkriva svoju ranjivost, a oni svojim reakcijama rade istu stvar. Kroz razgovore, svađe i sitne nepodopštine sprijateljuju se pa zaključujemo da ipak nisu toliko drugačiji.
Priča obrađuje temu turbulentnog doba tinejdžerstva kada se djeca osjećaju neshvaćeno i generacijskog jaza između njih te roditeljskog i profesorskog autoriteta. Oni se osjećaju nevidljivima i groze se pomisli da će jednog dana postati poput vlastitih roditelja. Pričanjem o sebi, svojem životu i aktivnostima kojima se bave, svrstavaju se u ladice i nesvjesno žive stereotipe koji su im nametnuti. Claire (Molly Ringwald) je tipična bogatašica kojoj su prioriteti izgled i popularnost. Kaznu je dobila zbog markiranja škole kako bi išla u shopping. Andrew (Emilio Estevez) je uspješni sportaš koji pokušava pridobiti očevo poštovanje, koji ne tolerira gubitnike. Allison (Ally Sheedy) je umjetnička duša i ne uklapa se ni u jedno društvo. Identičnu situaciju proživljava doma i zbog roditeljskog se ignoriranja još više povlači u sebe. Brian (Anthony Michael Hall) je odličan učenik, pripadnik kluba fizičara i matematičara koji zbog pritiska da uvijek mora biti najbolji, pomisli o samoubojstvu. Bendera svi smatraju ološem, i roditelji i profesori i kolege, što u njemu budi još veći bunt. Kako bi izbjegao maltretiranje roditelja, radi gluposti u školi da bi dobio kaznu i izbjegao dom, koji bi trebao biti mjesto sigurnosti.
Film se dotiče i kritike obrazovnog sustava, prikazavši profesora kao nasilnika kojem nije stalo pomoći učenicima. Vernon se koristi prijetnjama, utjerivanjem straha, a ne prikriva ni ton osvetništva. Ipak, atmosfera nije mračna i depresivna. Duhovitost dijaloga i njihovih taktika kojima se suprotstavljaju sustavu unosi vedrinu i pitkost The Breakfast Clubu. Tinejdžeri uspijevaju premostiti razlike koje smatraju da stoje između njih i udruživanjem izvoljevaju svojevrsnu pobjedu. Po završetku kazne, Bender prelazi preko igrališta i diže stisnutu šaku u zrak s osmijehom na licu. Stvari se nisu promijenile ni trideset godina kasnije. Tinejdžeri traže svoje mjesto pod suncem kroz potrebu da budu shvaćeni i prihvaćeni. Bez obzira u koju ekipu pripadali.
